Unutarnji mir je stanje emocionalne ravnoteže koju je moguće održati bez obzira na nepredviđene situacije, a koja se postiže samo onda kada smo prihvatili sebe i svijet onakvim kakav jest – uz kontinuirani rad na sebi.
Da bi postigli tu harmoniju uma i tijela, ljudi obično prakticiraju vježbe osvješćivanja, bave se meditacijom, vode osobni dnevnik, ali i provode dosta vremena u prirodi.
Ona zahtijeva i određenu dozu fleksibilnosti ili sposobnosti da aktivno mijenjamo svoj način razmišljanja, da prihvatimo ono što ne možemo promijeniti, da otpustimo kontrolu te da se fokusiramo na brigu o sebi.
Postupan je to proces koji se ne gradi preko noći, ali koji uvelike mijenja kvalitetu naših života.
Ljudi koji su pronašli unutarnji mir imaju jednu zajedničku karakteristiku – prestali su se objašnjavati drugima. Umjesto da traže potvrdu izvana, žive iskreno i u skladu sa svojim vjerovanjima i vrijednostima. Prestali su se ispričavati zbog svojih izbora.
Ne osjećaju potrebu opravdavati se gdje podvlače crtu. Usmjereni su na rast i razvoj i svoju budućnost, a ne na prošle greške.
Ne objašnjavaju zašto su u vezi, ili zašto su prekinuli vezu. Ne objašnjavaju zašto osjećaju ono što osjećaju – iako ne izbjegavaju teške situacije. Prihvatili su se onakvima kakvi jesu – ne glume savršenstvo, radije su autentični i slobodni.
Ne trebaju podršku drugih ljudi da bi vjerovali u sebe, ali je cijene. Idu za onim što žele i što ih ispunjava, čak i ako ih okolina ne razumije. Oprost ne daju zbog drugih, nego zbog sebe jer znaju da je to dobar način za zacijele svoje emocionalne rane.
Ljudi koji su pronašli unutarnji mir prestaju živjeti prema očekivanjima drugih. Naučili su da ne moraju uvijek reagirati – tišina je često najmoćniji odgovor o umal Umjesto toga, počinju stavljati sebe na prvo mjesto i bez grižnje savjesti.
