Zakrčena je ulica, no automobili svejedno ne prestaju navirati. Zaustavljaju se nasred raskrižja jer ne mogu dalje. U tom se trenutku pali zeleno svjetlo za vozila koja na raskrižje dolaze iz druge ulice, koja sada ne mogu nigdje i samo stoje, dok se izmjenjuju crvena i zelena svjetla. Kreće nervoza. Pale se trube, vozači psuju, prizori izgledaju kaotično.
Tako svakog dana bez iznimke mjesecima izgleda križanje Zvonimirove i Šubićeve ulice u centru Zagreba na kojem se u razdoblju od 15 do 17 sati poslijepodne doslovno ne da prolaziti. Promet je u totalnom kolapsu i pravo je čudo da se svakodnevno ne pune redci crne kronike zato što, osim velike nervoze, ovdje bi netko mogao nastradati.
Problem je ustvari banalan: vozila koja se Šubićevom kreću u smjeru juga zatvore križanje jer ih previše pokuša proći kroz zeleno svjetlo. Uz to, raskrižjem prolaze i tramvaji, koji također zapinju u prometu.
Još kad krenu pješaci...
Cijelu jednadžbu dodatno kompliciraju pješaci koji se probijaju preko zebre kada se njima upali svjetlo zato što je zakrčena zaostalim autima. Također, automobili se ne mogu maknuti s raskrižja zbog pješaka pa se produljuje zastoj, vozilima u Zvonimirovoj koja se kreću u smjeru istoka sada je upaljeno zeleno i dalje čekaju da se sve raščisti...
Za komentar o vjerojatno najgorem raskrižju u Zagrebu smo se obratili Jurju Vertlbergu, asistentu sa Zavoda za prometno planiranje Fakulteta prometnih znanosti koji kaže kako ta situacija još jednom pokazuje kako i u prometu često prevlada individualni interes nad zajedničkim. Kad se promet promatra kroz ponašanje ljudi, slikovito objašnjava kako se vidi da nismo daleko od svijeta kukaca gdje se mogu istaknuti dvije krajnosti: skakavci i mravi.
- Skakavci, kad se nađu u većem broju, skaču jedni preko drugih i svatko pokušava prvi doći do hrane. Mravi, s druge strane, djeluju kao sustav; svjesni su da mogu uspjeti samo ako surađuju. U manjim sredinama, gdje se ljudi međusobno poznaju i postoji osjećaj zajedništva, u prometu se češće ponašamo kao "mravi", suradnički, obazrivo i s razumijevanjem. No u velikim gradovima, gdje prevladava anonimnost i ubrzani ritam, preuzima "logika skakavaca": svatko gleda samo sebe, želi stići prvi i ne razmišlja o posljedicama za druge. U takvom obrascu ponašanja gubi se osnovni osjećaj međusobne povezanosti i poštovanja prostora koji dijelimo - pojasnio je.
U ovom konkretnom slučaju, nastavlja, vozači ulaze u raskrižje iako je jasno da se neće moći pomaknuti dalje, blokirajući pritom vozila iz suprotnog smjera, pješačke prijelaze, pa čak i tramvaje. Takvo ponašanje ne stvara samo dodatne zastoje, već i potencijalno ugrožava sigurnost svih sudionika, smatra.
Skakavci i mravi
- Kad se upali zeleno svjetlo za drugi smjer, vozači koji su ostali "zarobljeni" u raskrižju često pokušavaju panično "pobjeći", dodatno potaknuti trubljenjem drugih vozača iza sebe. U tom trenutku kreću naglo, često ne gledajući pješake ni okolinu. Automobili koji već sam po sebi ograničavaju vidno polje, dodatno smanjuju preglednost i lako se dogodi da vozač jednostavno ne vidi pješaka koji prelazi cestu. Istovremeno, pješaci su prisiljeni obilaziti vozila po kolniku, između automobila, što je posebno opasno za djecu, starije osobe i osobe smanjene pokretljivosti. Sve to stvara kaotične i nepredvidive situacije u kojima promet više nije sustav, nego skup pojedinačnih impulsa i reakcija - precizirao je Vertlberg.
Zakon o sigurnosti prometa na cestama kroz članak 62. jasno definira da se u raskrižje smije ući samo ako se ono može odmah napustiti, bez obzira na zeleno svjetlo - dodao je. Međutim, u praksi se ta situacija rijetko sankcionira, a još rjeđe se kazna i naplati. Ista situacija vrijedi i za druge slične prekršaje, primjerice vožnju po žutim trakama, zaustavljanje vozila na kolniku s uključena sva četiri žmigavca. Sustav kažnjavanja za navedeno je predviđen, ali njegova provedba gotovo da i ne postoji, pa građani prirodno gube osjećaj da pravila vrijede jednako za sve - ističe.
- Represija sama po sebi neće učiniti puno ukoliko se ne smanji broj automobila. Prema tome, put ka rješavanju prometnih zagušenja nije u stalnim zabranama, već u davanju alternative automobilu. Ljudi se automobilima ne koriste samo iz navike, već i zato što često nemaju bolju opciju. Zato se treba paralelno djelovati na dvije razine: ponuditi pouzdan, brz i udoban javni prijevoz te infrastrukturu za nemotorizirani promet i tek nakon toga početi destimulirati korištenje osobnih vozila - naglašava.
Zbog vozača iz Šubićeve, samo nekoliko automobila iz Zvonimirove stigne proći raskrižjem, što stvara enormne gužve u toj ulici, skoro pa do Džamije. Problem je, izgleda, na izlasku iz Šubićeve kod Trga kralja Petra Krešimira IV., gdje je nešto slabija propusna moć zbog čega se stvara kolona sve do spornog raskrižja sa Zvonimirovom.
Opasnost od sudara
Ipak, postoje i oni snalažljivi vozači koji ne žele čekati u gužvi pa odluče voziti tramvajskim koridorom. Neki se pak usred raskrižja, kada postanu svjesni da će na njemu ostati, okrenu i preko punih crta prijeđu u suprotnu traku i tako izbjegnu gužve, nervozu, ali i potencijalni sudar. Uglavnom, svaki je od tih načina ilegalan.
Razgovarali smo i s vozačicom koja je svjedočila fizičkom obračunu na tom križanju. Kaže kako je vozila Zvonimirovom ulicom u smjeru Borongaja, u popodnevnim satima kad inače ide na trening s posla. Dodala je da ponekad zaboravi da je to ruta kojom nikako ne bi smjela ići, i onda joj se, kao i već bezbroj puta prije, dogodi isto - zapne na raskrižju sa Šubićevom.
- Negdje sam bila peta ili šesta u redu na semaforu, ali se kolona uopće nije micala. Ljudi koji su dolazili iz suprotnog smjera, iz Zvonimirove, pokušavali su skrenuti lijevo u Šubićevu, pa se na križanju stvarao potpuni kaos. Nemoguće je bilo proći. U tom trenutku shvaćam da ću zakasniti na trening, ali pokušavam zadržati svoj zen. Onda sam vidjela čovjeka kako izlazi iz kombija. Zatrčao se svom snagom, uzeo kamen sa strane ceste i kreće prema raskrižju. U tom sam trenutku potpuno ostala u šoku, svjedočim autentičnom „road rageu“ i razmišljam kako će to završiti - prepričava.
Nastavila je kako se čovjek zatrčao s tim kamenom prema samom raskrižju. Nije vidjela točno što je napravio, ali se vrlo brzo vratio natrag u vozilo, istovremeno glasno psujući. "Cijela scena me podsjetila na film ‘Dan ludila‘ s Michaelom Douglasom - srećom, ovaj put nitko nije stradao. Barem ne koliko sam ja vidjela...", rekla je za kraj.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....