Srbija je proteklih nekoliko godina pretrpjela više teških, bolnih ljudskih tragedija, pucnjava u kojoj je dječak u osnovnoj školi poubijao više kolegica i kolega vjerojatno je najstrašnija. Ali i u toj strahoti, iako je javnost zbog ozračja u društvu prozivala vlast, bilo je poznato ime krivca, ubojica i njegov otac.
Kad se 1. studenoga prošle godine srušila nadstrešnica na kolodvoru u Novom Sadu i ubila 16 ljudi, previše je ostalo pitanja na koja nije bilo odgovora. Rekonstrukcija kolodvora, završena u ožujku 2022. godine, provedena je u sklopu projekta modernizacije pruge Beograd-Budimpešta koju rade kineske tvrtke, ali nadzor je trebala osigurati Republika Srbija. Dokumenti koji su izašli na vidjelo tijekom ove godine, mnogi s oznakom tajnosti, potvrdili su da je posao pratila zavidna razina javašluka uz korupciju. Neki su nadzornici upozoravali na nepravilnosti, ali svakome sa zrnom pameti neosporno je da je riječ o takvoj razini javašluka i korupcije koja prelazi i razine balkanskih "standarda". Nadstrešnica pada ako nije vezana uz glavni objekt. Netko to nije napravio.
Aleksandar Vučić, predsjednik Republike Srbije i najmoćniji čovjek u zemlji bez čijeg odobrenja se ništa ne radi, u 12 godina na vlasti u potpunosti je izgubio vezu s realnim svijetom i postao uvjeren u svoju nedodirljivost. Sustav je postavljen tako da se on povezuje samo s uspjesima, neuspjesi i tragedije odgovornost su nižerangiranih u hranidbenom lancu koji je izgradila Srpska napredna stranka (SNS), nastala odvajanjem od Srpske radikalne stranke haaškog osuđenika Vojislava Šešelja. Vučić nije shvatio razinu bijesa, ljutnje i svijesti o nemoći u društvu koju je potaknula nesreća za koju nije bilo krivca i odgovornih. Vlast se ponašala kao da je riječ o prometnoj nesreći, što je samo dolijevalo bijes i uskoro postalo iskra koja je zapalila kritičnu masu. Vladar Srbije našao se suočen sa studentima koji su mu poručili da je odgovoran, ali istodobno su odbili razgovarati s njim jer nije nadležan – prema Ustavu njegove su ovlasti vrlo ograničene – što je uzdrmalo temelje njegove pozicije.
Studenti postaju ozbiljan problem jer nisu politička opcija koju se može ucijeniti ili potkupiti, djeluju kao skupina pa režim ne može ocrniti lidera u medijima koje kontrolira jer lidera nema.
Takav stav, koji ih je učinio gotovo neranjivima na napade režima, doveo je prosvjednike, jer nisu prepoznali trenutak u kojem trebaju početi djelovati politički, u stanje konfuzije glede poruka i ciljeva. Donekle je razumljiva odluka ne mahati zastavama EU na skupovima, režim bi to zlorabio jer ih od prvog dana optužuje da ih plaćaju sa Zapada. Nevolja je što su, izbjegavajući stvaranje političke paradigme, onemogućili akterima sa Zapada, pri čemu ne mislim na nevladine organizacije nego na politička vodstva, dijalog jer nisu imali definiranog sugovornika ili užu skupinu koja zastupa i tumači ciljeve prosvjeda. Kako su prosvjedi postali fenomen koji je pokrenuo većinu društva, tako su im se priključile skupine s jasnim porukama poput "vratit ćemo Kosovo" od kojih se studenti nisu ogradili, što je otvorilo sumnju u njihove stvarne ciljeve: je li riječ samo o rušenju sadašnjeg režima ili je u srži ideja redefiniranja Srbije u demokratsku državu što podrazumijeva njezino suočavanje s recentnom prošlošću i vlastitom ulogom u ratovima na prostoru bivše Jugoslavije, prihvaćanje nove realnosti glede Kosova i ostalih standarda i vrijednosti EU. Žele li studenti ulazak Srbije u EU ili su skloniji vezama s Rusijom?
Vlast je bila u potpunosti nespremna reagirati pa je cijelo vrijeme radila u korist svoje štete. Vučić je, odgovarajući na zahtjeve prosvjednika, naredio da se objavi sva dokumentacija vezana uz obnovu nadstrešnice, da bi nakon nekoliko tjedana rekao da će, koliko sad, konačno objaviti svu dokumentaciju pa tako opet potvrđujući uvjerenje javnosti da pokušava zaštititi odgovorne za smrt 16 ljudi.
Zbivanja u Srbiji privukla su, očekivano, pozornost Rusije koja je u početku prihvaćala Vučićevu tezu o "obojenoj revoluciji" (riječ je o procesima koji su dobili ime prema prvoj pobuni Ukrajine protiv izbornih prevara 2004. godine koju je obilježila narančasta boja pa je proglašena narančastom revolucijom), ali protokom vremena raslo je nezadovoljstvo Vučićem jer nije uspio suzbiti i prekinuti prosvjede. Kremlj ne voli slabe vođe. Budući da prosvjednici nisu na prvo mjesto stavili članstvo u EU, Moskva je zaključila da nema razloga ulagati svu energiju u očuvanje sadašnjeg režima kojem je odlučila otežati položaj. Ako Rusija pomogne u ostvarenju ciljeva prosvjednika, izvjesno je da će joj se oni okrenuti nakon što dođu na vlast (u Siriji su s novim režimom osigurali većinu interesa iako su s njim ratovali od 2015. godine). Prvo je proljetos uslijedio napad ruske Vanjske obavještajne službe (SVR) koja je zatražila da Vučić prestane prodavati oružje Ukrajini, što je znala od prvog dana rata, ali je reagirala tek tada. Ruski suvlasnici Naftne industrije Srbije (NIS) odigrali su dramolet u zamjeni dionica odbacujući Vučićeve prijedloge da otkupi njihov udjel kako bi se izbjegle američke sankcije i one su stupile na snagu pred zimu. Beogradska Politika u petak prenosi da će rafinerija u Pančevu raditi do 25. studenoga. Ugovor o isporuci ruskog plina istekao je u lipnju i produljen na tri mjeseca, Vučić je uvjeravao javnost da će sve biti u redu, da povlašteni uvjeti kupovine plina samo što nisu dogovoreni. S Putinom je razgovarao početkom rujna u Kini, a ugovor je opet samo produljen na tri mjeseca.
Vučić je zbog ruskog pritiska u sve težoj situaciji, a novi udarac slijedi u utorak, kako je javio Augustin Palokaj, dopisnik Jutarnjeg iz Bruxellesa: "Ovogodišnje izvješće o napretku Srbije, koji će Europska komisija usvojiti u utorak u okviru paketa proširenja, bez sumnje će biti najnegativnije otkako je Srbija počela svoj put prema članstvu u EU."
Studentski skup u Novom Sadu bit će brojan iako je vlast opet posegnula za oprobanom metodom ometanja – prekinut je željeznički promet zbog navodne dojave o postavljenoj bombi – imat će snažan odjek u javnosti, ali bez promjene u pristupu i snažnog političkog pritiska na vlast, nastavit će se pat-pozicija u kojoj Vučić slabi, ali o(p)staje na vlasti. Vrijeme će, neprijeporno, oslabiti prosvjednički pritisak što sadašnji šef Srbije može iskoristiti te sazivanjem izbora osigurati novi mandat SNS-a uz stare partnere.
Najlošiji ishod bio bi nastavak uzajamnog iscrpljivanja vlasti i prosvjednika u kojem potonji izgledno gube. Gubi i Srbija, a posljednje što Hrvatskoj treba, uz nestabilnu BiH i Orbánovu Mađarsku, Srbija je u previranjima bez definirane politike.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....