Dok čeka nastavak suđenja na slobodi na koju je izašao nakon tri godine u remetinečkoj ćeliji i ujedno priprema strategiju obrane s novim odvjetnikom koji mu je dodijeljen po službenoj dužnosti, Damir Keleminčić (67), osumnjičen za monstruozno ubojstvo iz koristoljublja, dobio je nova ograničenja.
Nakon što mu je izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Zagrebu uoči puštanja na slobodu krajem rujna odredilo mjeru opreza obveznog javljanja svakog prvog i trećeg ponedjeljka u mjesecu počevši od 6. listopada, i koje se uredno, prema informacijama Jutarnjeg lista, pridržava, Visoki kazneni sud RH je nakon žalbe tužiteljstva na to rješenje, odlučio ipak mjere opreza mu ‘podebljati‘.
Pa tako Keleminčić ima još i zabranu napuštanja adrese boravišta prema kojoj se ne smije udaljavati van granica Grada Zagreba i Zagrebačke županije. A na sve to, odlukom VKS-a, Keleminčiću će se privremeno oduzeti i osobna iskaznica koju si je dao izraditi 9. listopada 2023. dok se nalazio u Zatvoru Zagreb.
Jer sudske instance su svjesne da je Keleminčićev boravak na slobodi bez ikakve prvostupanjske odluke izazvao uznemirenost javnosti te umanjio ugled i povjerenje u pravosuđe.
Podsjetimo, Keleminčić je optužen da je prije 13 godina ubio susjedu Slavojku Senišin (74), a kako unutar tri godine od njegova uhićenja nije donesena nepravomoćna presuda, izvanraspravno vijeće suda ga je po sili zakona moralo pustiti na slobodu. Upravo to puštanje je uslijedilo prije mjesec dana nakon što je u sudnici uoči završnih govora i najvjerojatnije prvostupanjske presude, Keleminčić izveo manevar otkazivanjem punomoći svome dotadašnjem branitelju. Stoga je slučaj zapeo na kratko jer je sudskom vijeću na sve dostavio i novu dokumentaciju prema kojoj, navodno, u inkriminiranom periodu nije bio u Hrvatskoj.
Prema optužbi zagrebačkog tužiteljstva, Keleminčić je od početka rujna do 5. studenoga 2011. prišao susjedi Slavojki s leđa i zadavio je žicom koju joj je omotao oko vrata. Ruke joj je svezao samoljepljivom trakom iza leđa i potom tijelo umotao u dva tepiha i bacio ga u bunar na svom imanju u Prečnom. Bunar je zatrpao građevinskim otpadom, a površinsko okno bunara pomaknuo da zamete tragove.
Dana 20. prosinca 2016. podnio je prijedlog za upis promjene vlasništva, postavši službeno vlasnik dijela nekretnine pokojne žene na temelju krivotvorenog kupoprodajnog ugovora. Osim za teško ubojstvo, stoga ga se tereti i za krivotvorenje isprava, a s obzirom na to da se tijekom cijelog postupka branio šutnjom, u svojoj višesatnoj obrani krivnju je negirao.
Sud je, tako, zanimalo zašto se na ovjerenom kupoprodajnom ugovoru koji je predao na upis u zemljišne knjige nalaze pogrešni podaci. Jer u ugovoru je bila navedena kupoprodajna cijena stana 85.000 kuna, što je 10.280 eura, dok je Keleminčić ustvrdio da se sa susjedom usmeno dogovorio da će joj za stan isplatiti 30.000 eura tijekom pet godina, kao i da nikome više ništa nije dužan.
- Meni je nepojmljivo da bih ja tu ženu lišio života. S njom sam pregovarao oko stana negdje još 1980. Gdje je sastavljen kupoprodajni ugovor između Slavojke i mene? Ugovor nisam ja sastavljao. Ne znam tko ga je napisao. Ali sam ga potpisao u svom stanu u koji je došla s prijateljem. Došli su k meni s četiri primjerka, no niti jedan te 2005. nisam zadržao jer nisu bili ovjereni. Njezin dio nekretnine koji sam kupio je 21/96, a uvjet je bio da ona ostaje u stanu dok ga ne otplatim u gotovini. Zašto sam platio 30.000 eura, a u ugovoru piše 85.000 kuna? Ta je cijena navedena za državu, radi manjeg plaćanja poreza, koji sam platio 6000 kuna. Uobičajena vam je to praksa - odgovarao je među ostalim Keleminčić navodeći da je rate za stan plaćao susjedinom prijatelju.
Odgovarajući dalje na pitanja zašto je čekao 20. prosinca 2016., dakle pet godina od nestanka susjede da podnese zahtjev za uknjižbu kao i kada je saznao da je žena zatrpana u njegovu bunaru, pojasnio je da je tada bilo objavljeno da je proglašena mrtvom te da je za nju u bunaru doznao kad ga je policija uhićenog dovela na imanje.
- Bio je to za mene šok. Policajci su mi govorili da priznam jer će i moji sinovi u protivnom završiti u zatvoru. Pa sam odlučio u telefonskim razgovorima sa svojim ocem, na koje me nagovorila policija, razgovarati tako da ispadne kao da sam ja kriv za ubojstvo žrtve. Zato sam spominjao i da je ona mene napala nožem i da je sve bila samoobrana – uvjeravao je sudsko vijeće još Keleminčić otkrivši i da otkad je u "zatvoru da nema više ništa, da je siroče, hrvatski penzioner".
Ujedno je u svojoj dugoj obrani optužio i policijske inspektore da su ga psihički zlostavljali nakon što je uhićen te ga obmanuli, prijetili mu i izvrgli mobingu da prizna ubojstvo.
Inače, Keleminčiću u prilog ne idu snimljeni telefonski razgovori kroz posebne dokazne radnje i to nekoliko sati prije tog uhićenja, a koji su se preslušavali u sudnici.
Naime, uz nalog za pretres, na njegovo imanje 21. rujna 2022. stigla je gomila policajaca. Ogradili su dvorište, a MORH-ov bager je pod budnim okom zamjenika zagrebačkog županijskog državnog odvjetništva prevrtao zemlju. I kopao sve dublje i dublje. Prvo su izrovali ostatke starog bunara koji je Keleminčić premjestio te podigao drugi s novom krunom bunara 10 metara dalje.
Sve bliže bili su tajni koju je Keleminčić skrivao tad već punih 11 godina, kad je susjeda Slavojka, s kojom je bio u svađi i lošim odnosima, naprasno nestala iz stana na zagrebačkoj Trešnjevci da bi se s odmakom vremena domogao tog stana čiji je kupoprodajni ugovor, prema tvrdnjama tužiteljstva, krivotvorio i upisao se u zemljišne knjige.
"Jesi ručao? Ja sam u Prečnom. Kopaju tu s bagerom. Vjerojatno budu našli Slavojku. Tako da, evo, oprosti za sve. Ja sam se od nje branio i to ti pričam tako da znaš", rekao je 21. rujna 2022. u 14.39 sati Keleminčić svome ocu na telefon. U tom razgovoru, koji je potrajao dvije minute, otac mu govori da si je napravio salatu, da će jesti sir i poriluk koji mu je donio te ga potom pita: "Kaj, ti si ju maknul?", na što mu optuženi ubrzano potvrdno odgovara: "Da, da, samo ne smiješ to nikom pričat’. Sad oni kopaju tu cijelo dvorište. Pojedi poriluk".
"A budu ju našli, budu ju našli?" zanimalo je šokiranog oca kojem okrivljeni Keleminčić samouvjereno odgovara: "Vjerojatno budu. Bila je to samoobrana. Mogu ti reći samo to, tako da neću doći doma tako brzo." I za kraj ocu poručuje da mu pozdravi sina, da mu oproste svi, a otac u jednom trenutku skreće s teme i ukazuje mu da neće o tome govoriti ništa preko telefona.
"Nije mi to bila nikad ni namjera, znaj", zaključi okrivljeni te prekida liniju da bi nedugo zatim ponovno okrenuo očev fiksni telefon i rekao mu: "Ali, nisam ti ja ništa rekao tako da ti nemaš pojma ni o čemu."
Dok dalje gleda u dvorištu intenzivno kopanje bagera, opsadu policije i kako se obruč oko njega sve više steže, Keleminčić, inače umirovljeni skiper i vlasnik fotografske radnje, odlučuje nazvati na telefon i sina. Razgovor s njim traje nešto više od tri minute te sinu na početku govori da je u Prečnom i da "oni kopaju tu bunar, valjda su sve ljude ispitivali pa je možda netko nešto rekao jer me zafrkavaju da je baba u bunaru".
"Pa to sam im ja rekao jer su me pitali za bunar", rekao je optuženom sin, pojašnjavajući dalje da je to bila neka vrsta zafrkancije u birtiji jer da on ni ne može znati što je bilo zapravo, a ako je to učinio njegov otac, da je to onda bilo vrlo profesionalno. Sin okrivljenog još govori da nikad nije skužio ništa na njemu niti je išta primijetio, pa mu optuženi odgovara: "Ali oni je budu našli. Znaš, ona je mene napala nožem."
"Da?", upitao ga je sin, pa mu optuženi otac potvrđuje: "Da, da. I odvjetnici su mi savjetovali da se branim šutnjom. Zvao sam ti djeda i objasnio mu. I sad, što bude, bude", pojasnio je još okrivljeni pokušavajući se pomiriti sa situacijom.
"Znači, napravio si to?", sin ga direktno pita, pa mu otac ponavlja: "Da, velim ti, kaj bu bilo, bu. Bilo je ili ona ili ja."
Svjestan ozbiljnosti situacije, sin mu ukazuje: "Znači, završit ćeš u zatvoru do kraja života", na što mu optuženi govori: "Neću, neću", pa mu sin dalje drhtećim glasom prigovara zbog toga što je napravio.
Keleminčić u revijalno-paničnom tonu nastavlja i sina i sebe uvjeravati da je susjeda ubijena u samoobrani, da nije htio da tako skonča, da se sve dogodilo stjecajem okolnosti i na kraju ga podsjeća da mu on ništa nije rekao. Nekih 20-ak minuta od poziva ocu, sin odlučuje okrenuti optuženikov broj pa ga ovaj odmah tješi "da se ne sekira, da je to bio nesretan slučaj".
"A što da kažem mami?" zanimalo je sina, na što mu okrivljeni sugerira da joj veli da ga je susjeda napala, pa se on branio i da je sve bio nesretan slučaj.
"Jesi li siguran da će je naći?" zanimalo je dalje Keleminčića mlađeg, kojem otac odgovara: "Ha, a kraj bunara kopaju". Sin s nevjericom i grčem u glasu dalje govori: "Ne mogu vjerovati da si to napravio", pa ga optuženi otac tješi: "Nemoj se sad žalostiti, sve će biti OK". Gledajući u budućnost što ih kao obitelj čeka, sin optuženog zaključi tijekom tog telefonskog poziva: "Pa uzet će nam stanove, sve će nam uzeti."
Posljednji, od značaja snimljen poziv, bio je opet optuženikov sa sinom dva i pol sata kasnije. Uplakani sin oca pita misli li se predati, pa mu otac govori da je u autu s ljudima. Sin mu dalje govori da se preda jer da ne može sakriti to što je napravio, da to mora reći, da to ne može čuvati 11 godina. Optuženi na kraju pokušava smiriti vidno uznemirenog sina protupitanjem: "Zbog čega sad radiš cirkus?" te sina pozdravlja i prekida.
Jer već je bio u pratnji policije i bile su to zadnje minute Damira Keleminčića na slobodi. Otada se, sve do 21. rujna, nalazio u ćeliji remetinečkog zatvora.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....