Splićani se opraštaju od Halida
Točno u 17 sati, u srcu Splita, započelo je emotivno okupljanje u čast Halidu Bešliću – čovjeku čiji je glas obilježio generacije i spojio cijelu regiju, piše Slobodna Dalmacija.
Na samom početku jedan od emotivnijih trenutaka današnjeg okupljanja bio je nastup Bojana Pavlovića, pjevača koji posljednjih godina živi u Splitu i kojeg domaća publika sve više prepoznaje po snažnom glasu i interpretaciji.
Bojan je izveo legendarnu “Miljacku”, pjesmu bez koje se ne može zamisliti nijedno prisjećanje na Halida Bešlića. Već nakon prvih stihova, publika je zapjevala zajedno s njim – cijela je Pjaca odjekivala, a emocije su se prelijevale iz glasa u glas.
Atmosfera je bila gromoglasna, ali topla. Ljudi su pljeskali, pjevali, snimali, a mnogi su – s osmijehom i suzom u oku – rekli da im se “učinilo kao da je Halid opet među njima”.
Bojan je skromno zahvalio publici i poručio da mu je “velika čast što može u svom Splitu otpjevati pjesmu koja je obilježila cijeli život jednog velikog čovjeka”.
Nakon Sarajlija, koji su proteklih dana pjesmom i suzama ispratili svog Halida, danas su to učinili i Dalmatinci – na svoj način, s pjesmom, emocijom i suncem koje je obasjalo Pjacu kao usred proljeća.
Halid Bešlić preminuo je 8. listopada, a vijest o njegovoj smrti pogodila je čitav Balkan. Njegove su pjesme bile više od riječi – bile su dio života, dio svake ljubavi, tuge i radosti.
I dok se u Sarajevu sprema posljednji ispraćaj, Split je danas zapjevao iz srca. Jer, kako je za Sarajlije Halid bio simbol duše i emocije, tako su ga i Dalmatinci osjećali – s istim poštovanjem i toplinom kojom su nekad voljeli Olivera.
Organizatori su okupljanje započeli uvodnim govorom, nakon čega je uslijedila pjesma „U meni jesen je“, uz koju su mnogi zadržali dah:
- Okupili smo se danas ovdje da odamo počast jednom jedinom Halidu. Čovjek, glas koji je znao pjevati i tugu i radost.
Glas koji je u svakoj pjesmi nosio nas. Njegove pjesme nisu bile samo glazba – one su bile život.
Koliko puta nas je njegova pjesma pratila u tišini doma, u trenucima sreće, ali i onda kad su nas život i sudbina lomili?
Koliko puta smo uz njegov glas pronašli snagu, ljubav – i pustili suzu kad nam je to najviše trebalo?
Zato smo danas ovdje da kažemo hvala čovjeku koji je srcem živio svoju glazbu, koji nas je učio da dobrota, jednostavnost i poštovanje vrijede više od svega.
Hvala ti, Halide, za pjesme koje su postale dio naših života.
Za sve trenutke u kojima si nas podsjetio što znači biti čovjek.
Halid nas je naučio da pjesma ne poznaje granice, da emocije ne traže ni ime ni prezime ni mjesto – jer glazba spaja jače nego bilo što drugo.
I danas, dok se u ovom gradu, našem Splitu, čuju njegovi stihovi, vjerujem da svatko od nas ima barem jedan koji mu pripada.
Zato neka ovaj dan bude ispunjen poštovanjem i ljubavlju.
Neka Split danas diše u ritmu pjesme – jer pjesma je ono što nas spaja i podsjeća koliko je život lijep kad se dijeli s drugima.
Baš onako kako je to Halid znao.
Dragi Halide, tvoja glazba i tvoja duša živjet će i dalje u svima nama koji smo te voljeli. Molimo minutu šutnje za pokojnog Halida, bile su riječi, nakon čega je uslijedio trenutak kojeg su svi čekali - pjesma, ljubav, zajedništvo …. Baš kako bi i sam Halid želio, izrečeno je u uvodnom govoru, piše Slobodna Dalmacija.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....