Krvav i unakažen pozvonio je na vrata. Ni danas mi zapravo nije jasno kako je uopće smogao snage da dođe do stana u takvom isprebijanom stanju. I odmah me počeo moliti, sav dezorijentiran, da nipošto ne zovemo policiju. U tolikom je strahu bio za svoj život, prisjeća se majka događaja koji je cijeloj obitelji do temelja promijenio život. Govori to u stanu u zagrebačkoj Dubravi gdje živi gotovo 30 godina. Molila je da se ne nalazimo vani. Zbog horora koji je ovu obitelj zadesio još uvijek ima traumu, do te mjere da ni psića ne šeće oko zgrade poslije 22 sata jer se trza na svaki nagli zvuk.
Tog umalo pa kobnog 6. rujna, maloljetnička banda koja harači naseljem na istoku grada prebila je njezina sina i njegove prijatelje, dečke koji su te tople večeri izašli na igralište kod...