Amerika okreće leđa Izraelu

Četrnaestog rujna, nakon što je američkom državnom tajniku Marcu Rubiju pokazao 2000 godina stare blokove Zida plača, najsvetijeg mjesta u Jeruzalemu, Benjamin Netanyahu izjavio je: "Savez između naših zemalja snažan je i trajan poput kamenja koje smo upravo dotaknuli." No realnost je danas nešto drugačija.

Što je Izrael izoliraniji zbog rata u Gazi, to se više oslanja na Ameriku. Na aktualnoj Općoj skupštini UN-a čak i stari saveznici - Australija, Britanija, Kanada i Francuska - priznat će palestinsku državu. No radi izraelskog širenja naselja na Zapadnoj obali ideja države čini se teško provedivom. Amerika je sada jedina preostala brana koja priječi da Izrael sklizne u status parije, s posljedicama koje bi bile razorne po njegovu diplomaciju, sigurnost i međunarodni položaj.

Netanyahu nije u pravu kada narod uvjerava da su odnosi s Amerikom stabilni. Svojim postupcima razljutio je Trumpovu administraciju, a pukotine u savezu sve su dublje.

Podrška Izraelu u samoj Americi ubrzano kopni. Demokrati se već godinama udaljavaju od najprivilegiranijeg američkog saveznika. Sve više i republikanci. Iznenadan gubitak američke potpore bio bi za Izrael katastrofa - za malu državu od 10 milijuna ljudi u nesigurnom i neprijateljskom okruženju.

Stigao je trenutak istine za NATO

Istraživanja javnog mišljenja u Americi zapanjujuća su. Udio Amerikanaca koji podupiru Izrael u odnosu na Palestince pao je na najnižu razinu u posljednjih 25 godina. Godine 2022. 42% američkih odraslih imalo je negativno mišljenje o Izraelu, sada ih je 53%.

Nedavna anketa YouGov/Economist pokazuje da 43% Amerikanaca vjeruje kako Izrael u Gazi čini genocid. U posljednje tri godine nepovoljni stavovi o Izraelu među demokratima starijima od 50 godina porasli su za 23 postotna boda. Među republikancima mlađima od 50 godina stavovi su danas podijeljeni, a 2022. godine 63% njih izražavalo je jasnu podršku Izraelu. Između 2018. i 2021. udio mladih evangelika u Americi, mlađih od 30 godina, koji su izražavali veću potporu Izraelu nego Palestincima, pao je sa 69% na samo 34%. Anketari vjeruju da se taj dramatični pad održao i nakon 2021. godine.

Da bi se razumjelo zašto je to važno, treba se vratiti u razdoblje kada je američka veza s Izraelom bila snažna kombinacija vrijednosti i interesa. Obje zemlje su demokracije koje su utemeljili pioniri u potrazi za utočištem nakon progona. Obje su vjerovale da je njihova država izuzetna: jedna kao "svjetionik slobode", druga kao "svjetlost narodima". Istodobno su im se interesi podudarali. Tijekom Hladnog rata, Izrael je bio brana sovjetskoj ekspanziji u arapskom svijetu. Nakon raspada Sovjetskog Saveza i dalje su bili saveznici protiv Irana. Nakon napada 11. rujna 2001. ujedinjavala ih je mržnja prema islamističkom terorizmu.

Što je krenulo po zlu?

Za demokrate, raskol s Izraelom ponajprije je pitanje vrijednosti - osobito među mlađim generacijama. Iako je usporedba nategnuta, mladi ogorčenje zbog američke povijesti ropstva i neokolonijalizma često projiciraju na Palestince kao žrtve i izraelske doseljenike kao tlačitelje. Taj trend dodatno pojačava izraelski politički zaokret udesno. Netanyahu je pritom jasno svrstao Izrael u republikanski tabor, računajući na to da će republikanci napadati svaku demokratsku administraciju koja ga bude pritiskala zbog naselja ili mirovnih pregovora.

Kod republikanaca pak pad podrške manje ima veze s ideologijom, a više s interesima. Nezadovoljstvo zbog milijardi dolara poreznih sredstava poslanih Ukrajini prelijeva se i na pomoć Izraelu - više od 300 milijardi dolara koje je Washington izdvojio od 1948. Nadalje, izraelski napadi na Katar i Siriju potkopali su Trumpove pokušaje da uspostavi regionalni mir. Dio donatorske elite, predvođene predsjednikom koji dobro zna gdje je novac, sve se više okreće bogatim zaljevskim monarhijama.

Rat u Gazi dodatno je pogoršao situaciju. Kad Amerikanci gledaju fotografije izgladnjele djece, s pravom osjećaju jezu. Neki republikanski komentatori, poput Tuckera Carlsona, negoduju zbog ideje da bi Izrael napadom na Iran mogao uvući Ameriku u još jedan rat na Bliskom istoku. Kad god se Izrael kritizira, njegovi branitelji često uzvraćaju optužbama za antisemitizam - što nije uvijek opravdano. Pretjeranom uporabom tako teška optužba gubi svoju snagu. To je loše za Židove posvuda, pa i u Izraelu.

Pod zemljom s ljudima koji upravljaju američkim nuklearnim oružjem

Optimisti će reći da netko samo želi proširiti paniku. Izraelske i američke vlade i ranije su se sukobljavale, a njihovi su vojnici u lipnju prvi put u povijesti ratovali jedni uz druge, protiv Irana. Kada rat u Gazi završi i na vlast dođe novi izraelski premijer, interes Izraela za blisko savezništvo s Amerikom ponovno će se pojaviti. Izraelska dominacija na Bliskom istoku, tvrde optimisti, znači da ga Amerika ne može ignorirati.

To je opasno samozavaravanje.

Dugoročni pomaci u javnom mišljenju znatno su opasniji od povremenih trzavica između vlada. Oni se razvijaju polako, ali jednom kada krenu, gotovo ih je nemoguće zaustaviti. A kada birači promijene stav, politički tabui ruše se preko noći. Neki izraelski analitičari upozoravaju da bi Joe Biden mogao biti posljednji američki predsjednik čija je potpora Izraelu duboko instinktivna, a ne rezultat političkog kalkuliranja.

Vojni ugovor s Izraelom počiva na višegodišnjem sporazumu. Sadašnji, koji zemlji svake godine donosi 3,8 milijardi dolara, istječe 2028. i uskoro bi trebao ući u novu fazu pregovora. U Jeruzalemu, međutim, strahuju da bi Donald Trump mogao odbiti isplate. Zato se sporazum nastoji preoblikovati u "partnerstvo". Ipak, novac je tu manje važan. Ključna je razmjena tehnologije i jamstvo pristupa najnaprednijem oružju, osobito u ratnim vremenima.

Nova vizija

Pogrešno je misliti da će Netanyahuov nasljednik ispraviti stvari. Izrael je duboko podijeljena demokracija u kojoj velik dio birača podržava nacionalističko-religijsku desnicu. Gaza će ostati otvorena rana, čak i kada borbe prestanu. Moćne frakcije odlučne su proširiti naselja i anektirati Gazu i dijelove Zapadne obale.

Ovoga je tjedna Benjamin Netanyahu opisao Izrael kao "super-Spartu", zemlju spremnu stajati sama protiv svih. U toj viziji sigurnost se gradi na potpunoj vojnoj dominaciji nad Bliskim istokom - što Izrael pokazuje ratom u Gazi i napadima na arapske prijestolnice kad god to poželi.

No uvjerenje da se trajna sigurnost može osigurati isključivo silom i samodostatnošću opasna je iluzija i tragična zabluda. Takav put mogao bi udaljiti Izrael od jedinog saveznika kojeg ne može nadomjestiti - Sjedinjenih Država. Za Izrael, to bi bila kobna pogreška.