Po struci inženjer cestovnog prometa, Željko Ferčak iz Novog Marofa uvijek se uz posao bavio i obiteljskom poljoprivredom, te se s vremenom zainteresirao za klasične traktore. Nabavio je Porsche iz 1960. i od 2008. počeo ići na susrete. Ubrzo je shvatio da za doći onamo treba prevesti traktor na prikolici, te pomislio kako bi bilo lijepo to učiniti nekim oldtimerom. Odlučio je potražiti auto iz pedesetih ili šezdesetih, neki od modela koje je iz svoje mladosti pamtio s naših prometnica.
I ubrzo se navukao. Danas češće ide na automobilske, nego na traktorske susrete, mada nije zaboravio ni na njih. I dalje ima onaj Porsche, kćerka Željka se zaljubila u taj traktor i zabranila prodaju, kao i jedan još stariji, Holder iz 1955.
Prvi klasični automobil koji je nabavio bio je Opel Olympia Rekord iz 1958., no nije ga dugo zadržao, dobivši ponudu koja se ne odbija prodao ga je uz pristojnu zaradu. Uslijedila su čak tri Ford Taunusa 17M generacije P5. Jednog je uredio, vozio po skupovima i prodao, dva su još u fazi sređivanja.
U Krapini je pronašao odlično očuvanu Zastavu 128, a 2020. je nabavio ovaj uređeni Mercedes-Benz 180D iz 1957., model poznat kao Ponton, te danas posjećuje susrete oldtimera naizmjence s ta dva automobila. Kolekciju nema namjeru širiti, mada kaže da bi možda ipak u budućnosti volio imati i Mercedes W124.
Kod nas su W120 Pontoni bili česti službeni automobili, ponajprije za direktore raznih poduzeća i partijske funkcionare. Većina ih je bila crna, primjerice onaj od direktora mesne industrije Sljeme, kojem se Ferčak divio još 1970-ih. Ovo je model kojim je Mercedes raskrstio s predratnim dizajnom, te na kojem su uvedeni prvi elementi pasivne sigurnosti, poput deformacijskih zona. Nažalost, ne zna ništa o ranoj povijesti ovog primjerka, no kako je izvorna boja bila zagasito zelena, vjerojatno je bila riječ o privatnom automobilu.
Auto je dugo bio u Vinici kod Varaždina, mjestu neizbrisivo povezanom s našom automobilskom poviješću, kamo je grof Marko Bombelles 1898. dovezao Benz, dugo se vjerovalo, prvi automobil uopće na teritoriju Hrvatske. Danas znamo da je u Istru ta novotarija stigala još dvije godine ranije, no kako je ona tek 1945. ujedinjena s ostatkom Hrvatske, raniji povjesničari su je ignorirali.
Ponton je restauriran 2006., kada je napravljena generalka motora i odrađeno lakiranje u atraktivniju crveno-bijelu kombinaciju. Majstor koji ga je tada uredio danas radi u jednoj od najpoznatijih domaćih restauracijskih tvrtki, tako da je posao dobro odrađen. Ipak, kao i kod mnogih starih automobila u našim krajevima, kroz eksploataciju se krpalo s u tom trenutku dostupnim dijelovima, pa su na njemu donedavno bila prednja svjetla od Opel Rekorda P2.
Željko je u ovih pet godina postupno na njemu popravljao sitnice - kedere, gume, ležajeve, kočnice, kardanski zglob i vodenu pumpu. Riječ je, kaže, uglavnom o predostrožnosti, nikad ga nije ostavio na cesti, ali voli da je sve na njegovim vozilima funkcionalno i vraćeno u čim izvorniju specifikaciju.
Mercedes se jako dobro vozi i udoban je, no kaže da ipak ne preferira s njim ići na dulja putovanja, jer u restauraciji vjerojatno nije vraćena sva izolacija, pa je relativno bučan u vožnji, na što valja dodati i ono karakteristično “drndanje”, jake vibracije dizelaša iz tog vremena. Uglavnom ga koristi za odlaske na skupove u sjeverozapadnoj i središnjoj Hrvatskoj, no išao je i do Našica, Osijeka i Đakova, kao i na bliže skupove u Sloveniji i Mađarskoj.
Planira svakako obići i susrete na kojima još nije bio, poput onog u Subotici. Otkako je supruga Ankica u mirovini, i ona je sve češće uključena u njegove oldtimerske avanture, koje su mu tijekom ovih sedamnaest godina donijele mnogo poznanstava i prijateljstava.
Sponzorirani saržaj nastao u suradnji s CVH
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....