Armenija prolazi kroz izazovno i rizično strateško preusmjeravanje od svog dugogodišnjeg saveznika Rusije prema zapadnim partnerima, prema novom izvješću Instituta za središnju Aziju i Kavkaz i Programa za studije Puta svile (CACI-SRSP). Izvješće tvrdi da je promjena nije “vođena izborom, već nužnošću” jer je Erevan “vojno inferioran, diplomatski izoliran i napušten od strane nepouzdanih jamaca sigurnosti”.
Rad pod naslovom “Armenijska strateška dilema: geografija nasuprot povijesti” upozorava da Erevanova težnja da se oslobodi ovisnosti o Moskvi stvara duboke unutarnje političke turbulencije i izlaže zemlju novim vanjskim rizicima.
Armenska promjena smjera proizlazi iz neuspjeha u njezinom sigurnosnom okruženju. Izvješće napominje da je ruski neodaziv u obrani Armenije od ponovljenih upada Azerbajdžana odigrao odlučujuću ulogu u poticanju promjene: “Sve popustljiviji stav Rusije prema azerbajdžanskim i turskim regionalnim ambicijama… otkrio je slabost i nepouzdanost moskovskih sigurnosnih jamstava”, zaključuju autori. Naime, Armeniju je od napada trebala štiti ruska vojska unutar sigurnosnog saveza Organizacije ugovora o kolektivnoj sigurnosti (ODKB ili na engleskom CSTO) zbog čega su na njenom tlu bili stacionirani ruske mirotvorne snage kao i ruska vojna baza. No, Azerbajđan je uz pomoć povijesno i etnički bliske Turske izveo munjevitu ofenzivu bez da je naišao na puno otpora.
Promjene na Južnom Kavkazu
U kolovozu 2025. Armenija je u Bijeloj kući potpisala povijesni mirovni sporazum s Azerbajdžanom, koji je već doveo do dramatične promjene geopolitičke ravnoteže na Južnom Kavkazu.
Armenija ima rijetku priliku “riješiti svoje dugogodišnje pritužbe sa susjednom Turskom i Azerbajdžanom… uspostaviti plodna gospodarska partnerstva sa zemljama diljem svijeta i konačno se osloboditi svoje ovisnosti o Rusiji i Iranu“. Izvješće sugerira da bi uspjeh mogao pretvoriti Armeniju u “suverenog, stabilnog i demokratskog” partnera koji doprinosi regionalnoj stabilnosti i služi kao bedem protiv utjecaja Rusije ili Irana.
Predloženi tranzitni koridor Trumpova ruta za međunarodni mir i prosperitet (TRIPP) dao bi Sjedinjenim Državama “ekskluzivna prava na razvoj tranzitne rute koja se proteže preko južne granice Armenije … povezujući bivše protivnike (tj. Armeniju, Azerbajdžan i Tursku) jedne s drugima u obostrano korisnom gospodarskom aranžmanu”, kako se ističe u izvješću.
U međuvremenu, Armenija je započela “raznolika strateška partnerstva i, što je još bolnije, detant sa svojim bivšim neprijateljima kako bi osigurala svoju sigurnost”. U praktičnom smislu, izvješće navodi novu obrambenu suradnju s Francuskom, partnerstva u naoružanju s Indijom i vojne vježbe sa SAD-om, nešto što je donedavno bilo nezamislovu uz ruske vojne baze na tlu Armenije.
Za zapadne partnere, Armenija nudi “značajnu vrijednost kao stabilan partner u strateški vitalnoj regiji Južnog Kavkaza”.
Unutarnja politička reakcija
Ipak, izvješće upozorava na domaće napetosri zbog promjene armenske vanjske politike. Autori pišu da “upravo ustupci potrebni za strateški opstanak stvaraju domaće protivljenje koje prijeti potkopati partnerstva koja su Armeniji očajnički potrebna”.
Identificiraju koaliciju oporbenih snaga – uključujući “svećenstvo Armenske apostolske crkve, razočarane oligarhe, prognano vodstvo Republike Artsakh i obične građane koji ne žele prihvatiti da bivši napadači mogu brzo postati partneri”. Izvješće karakterizira unutarnju politiku zemlje kao oblikovanu “traumom i nesigurnošću napuštanja povijesnih narativa, teritorijalnih zahtjeva i institucionalne zaštite”.
U jednom primjeru, pokret koji su predvodili crkveni dužnosnici izazvao je premijera Nikola Pašinjana oko razgraničenja s Azerbajdžanom, mobilizirajući više od 30 000 prosvjednika u Erevanu u svibnju 2024.
U dokumentu CACI-SRSP-a upozorava se da je Armenija uhvaćena u “opasnoj povratnoj petlji” u kojoj vanjski pritisak pogoršava unutarnje podjele, što zauzvrat potkopava zaokret prema Zapadu. “Strateški zaokret vlade stvara – ili dodatno rasplamsava – domaću opoziciju koja odbija prihvatiti da su takve promjene potrebne”, navodi se u izvješću.
Izbori s visokim ulozima
Uoči parlamentarnih izbora u Armeniji 2026. godine, izvješće ih predstavlja kao “definitivan test” vlade. Autori naglašavaju da ulozi nadilaze unutarnju politiku: za Armeniju bi “neuspjeh u tome mogao rezultirati demokratskim nazadovanjem… podređivanjem neprijateljskim susjedima ili čak daljnjim teritorijalnim gubicima”.
Pitanje je može li Pašinjanova vlada donijeti vidljive koristi običnim Armencima. Ako zaokret ne donese rezultate poput poboljšane granične sigurnosti, ekonomskih prilika ili održivih mirovnih sporazuma, izvješće upozorava da bi reakcija mogla ojačati proruske snage, preokrenuti strateško preusmjeravanje i ostaviti Armeniju još ovisnijom nego prije.
Konačno okretanje leđa Rusiji: Armenija izašla iz bloka zemalja CSTO
