Najveća sramota Bad Blue Boysa

Bojkot Bad Blue Boysa koji je počeo 2010. i trajao do 2016. kao znak protesta kriminalnih radnji Zdravka Mamića u Dinamu jedan dio navijača zauvijek je udaljio od Dinama koji nikada nisu razvili potpunu emociju u klubu. Ipak, to je manji dio nogomet je prevelik sport, a Dinamo klub da bi izgubio previše navijača. Sada kada je borba završena navijači se vraćaju i Dinamo ima rekordnu gledanost u zadnjih 15 godina.

Ipak, Dinamo je preživio, ali Cibona se nije oporavila od odsustva BBB. Razgovor sa svjedocima vremena, onima kojima je Cibona bila jednako kao Dinamo dovelo je do zaključka da okretanje leđa Ciboni najveća sramota BBB u njihovoj slavnoj povijesti. Sukob BBB i Cibone počeo je još 1989. i od toga dana nikada više ništa nije bilo isto.

Cibona je dočekala grčki AEK u Kupu pobjednika kupova i tražila pobjedu s velikom koš razlikom za prolazak dalje. Puna je bila dvorana, a tenzije na maksimumu. U jednom trenutku baklje su počele gorjeti što je bilo normalno u to vrijeme. Međutim, jedan od zaštitara primijetio je da jedna baklja se nije do kraja ugasila. S protupožarnim aparatom ugasio ju je, ali onda je nastao kaos.

Kazališna publika

Dim se proširio po cijeloj dvorani, a Boysi su kako bi pobjegli od toga počeli napuštati tribinu. Oni koji su našli izlaz otišli su prema njemu, ali nekima je bilo bliže spustiti se na teren. Utakmica je bila prekinuta, a Mirko Novosel etiketirao je BBB kao huligane i jasno im rekao da više nisu dobrodošli.

Novoselova reakcija bila je poprilično žustra jer nije došlo do nečeg što je bilo previše incidentno. Dogodilo se, ali Novosel je htio da Cibona ide u drugom smjeru, a na tom putu za BBB nije bilo mjesta. Označio ih je kao nepoželjne, a BBB su tada zauvijek rekli ne Ciboni. Tadašnje vodstvo Cibone htjelo je pod Tornjem kazališnu publiku.

Bila je to nova dvorana, vodstvo je htjelo publiku koja na utakmicu dođe kao u kino ili kazalište. Sjest će mirno, kupiti kokice, coca-colu, pljeskati kada treba, zapjevati na kraju utakmice i onda u miru kući. Nisu htjeli ono pravo navijanje, navijanje koje danas viđamo u nekim Euroligašima poput PAO, Partizana i slično. Htjeli su dosadnu NBA atmosferu.

Buntovni potez

Boysi su tada buntovno odlučili više nikada se vratiti na tribine Cibone i nažalost tako je i bilo. U godinama koje su slijedili BBB su bili zabranjeni i na Maksimiru zbog dobro poznatog promjena imena. Taj sukob Cibone i BBB iskoristio je KK Zagreb i legendarni Boško Božić Pepsi. On je pozvao BBB da dođu podržati KK Zagreb. Tamo su mogli pjevati Pipse i “Dinamo ja volim”. Imali su neki novi klub, a Cibona je polako postala njihova prošlost. “Nek poskupe kruh i keksi, samo nek je trener Pepsi” skandirali su tada.

Kasnije BBB su otišli glasno navijati i za RK Zagreb, a Cibona je polako padala što rezultatski, a propocijonalno i podrškom. Bilo bi znatno drugačije da su BBB ostali kao što su ostali uz Dinamo nakon što su ih i Tuđman i Mamić sramotno pokušali maknuti. Jasno da je Dinamo iznad svega, ali od Cibone se nije smjelo tek tako odustati. To je najveća sramota grupe i nešto što oni stariji Boysi i danas žale.

Konačni krah dogodio se 2004. Na susret s Partizanom BBB je zabranjena koreografija. Poslije te utakmice vođe BBB došli su na susret između Cibone i Lottomatica iz Rima. Razvali su transparent: “”Cibonaši s*ebali vas vaši” te nakon kratkog navijanja za Talijane napustili su tribinu.

Navijali protiv Cibone

Cibona je tako ostala bez podrške navijača, a tribine su se praznile. BBB su nedavno osnovali KK Dinamo i navijali protiv Cibone. Što je najveća sramota. Navijati protiv Cibone, simbola Zagreba, dvostrukog prvaka Europe je ružno. Treba razumjeti ljutnju na Novosela, ali nitko nije veći od Cibone.

Šteta, što je jedan klub zauvijek izgubio jednu veliku navijačku grupu. Postavlja se pitanje, ako se od Dinama nikada nije odustalo (i hvala Bogu da nije i nikad neće i ne smije) zašto se od Cibone nakon par ružnih riječi Mirka Novosela odustalo?