Hrvatski sportaš bio mrtav 27 minuta: ‘Srce mi nije kucalo’

Nažalost dosta često smo svjedoci strašnih trenutaka na sportskim terenima, kada natjecatelju samo otkaže srce i onda kreće utrka s vremenom da se pomogne nesretnoj osobi. U kontekstu bolesti srca vrhunskih sportaša, tema o kojoj se rijetko dovoljno govori, ovo je ispovijest Osječanina Tomislava Markovića, nekada sjajnog gimnastičara, koji je čudom preživio srčanu aritmiju koja ga je zadesila na treningu

Marković je prvi put „rođen“ 31. siječnja 1986., a drugi put 29. ožujka 2017. godine, kada je preživio srčanu aritmiju, uslijed koje je bio mrtav čak 27 minuta, dok ga nisu uspjeli reanimirati.

“Gimnastikom sam se počeo baviti s četiri-pet godina, prvo rekreativno, a kasnije sam krenuo u profesionalne vode. Moj klub tada se zvao Gimnastičko društvo Osijek, a danas je Gimnastički klub Osijek”, prisjeća se Marković.

Radio pretrage pa šok

“Obavljao sam samo sistematske preglede, koji su uključivali jedino EKG, nikada ultrazvuk srca. Da se radila ultrazvučna kontrola, vidjela bi se srčana anomalija. Krivnju ne prebacujem na pojedince, nego na sustav – vrhunski sportaši izloženi velikim naporima nemaju adekvatnu medicinsku skrb. Preventivni pregledi često se svode samo na EKG i spirometriju, kako bi vas „što prije riješili“. Zakonski imate obvezu liječničkog pregleda, obavite ga i – po dokumentaciji ste zdravi. Nakon mojeg iskustva, apelirao sam na uvođenje temeljitijih pregleda srca za vrhunske sportaše. Na žalost, bilo je slučajeva da su nogometaši prerano izgubili život zbog srčanih anomalija koje nisu otkrivene”, kaže Marković i prisjeća se svojeg šokantnog iskustva.

“To nije bio srčani udar, već aritmija srca. Pretpostavljam da većinu ljudi ni ne ubije srčani udar, nego upravo aritmija. Da sam prethodno napravio ultrazvuk srca, anomalija bi bila vidljiva, potvrdili su mi liječnici. Promjena se mogla uočiti godinu dana ranije, a unutar te godine obavljaju se dva liječnička pregleda. Ja sam ih obavio oba i prošao bez problema – rekli su mi da sam zdrav”, priča Marković i kaže kako je u tom trenutku imao sreće:

“Ništa drugo nego sreću. Na treningu su bili moji treneri, Vladimir Mađarević i Boris Čulin, koji su odmah počeli s reanimacijom kad su vidjeli da ne dišem i da sam promijenio boju. Prije toga sam osjetio slabost, zacrnilo mi se pred očima, pokušao sam podići noge dok sam još bio pri svijesti, ali onda sam izgubio svijest. Probudio sam se tek oko pola devet u bolnici na intenzivnoj njezi. Po dokumentaciji, 27 minuta bio sam mrtav – srce mi nije kucalo. Da nije bilo njih, danas me ne bi bilo. Taj dan slavimo kao moj drugi rođendan – nova prilika za život.”

Nasljedna anomalija

“Na kraju je potvrđeno da je u pitanju genetika. Moja majka je preminula 2020. godine sa šezdeset godina – zdrava, a onda više se nije probudila. Par mjeseci kasnije napravio sam test na sebi i svojoj djeci. Rezultati iz Finske pokazali su da mlađa kći i ja imamo taj gen, koji se može aktivirati ili ne. Stoga se oboje kontroliramo svakih šest mjeseci.

Prije svega što mi se dogodilo, ne znam koliko bih još mogao trajati kao profesionalac – imao sam 31 godinu, što u gimnastici nije malo. Možda još godinu-dvije. Da je zdravlje bilo savršeno, mislim da bih na svjetskim i europskim kupovima mogao do finala. U svojoj karijeri osvojio sam 180 medalja, od nacionalnih kupova do međunarodnih turnira”, kaže Marković i otkriva kako je to živjeti sa srčanom aritmijom:

“Imam ugrađen kardiodefibrilator, koji resinkronizira rad srca i, u slučaju aritmije, vraća normalan ritam. Ako dođe do velike aritmije, ispaljuje šok od 30–40 džula, što boli. Srećom, padam u nesvijest prije udara. Vožnja auta mi zna biti stresna, ali osjetim ubrzani rad srca i na vrijeme zaustavim vozilo. Aritmija mi se dogodila dva-tri puta. Otkad mi je 2022. ugrađen moderniji CRT uređaj, nisam imao ozbiljne situacije – samo jednu manju aritmiju koja se sama smirila, bez aktiviranja uređaja”. govori Marković i zaključuje: “Opasno je, ali sam se naviknuo živjeti s time.”