Kraljevsko visoko

Drd. JULIJAN JELENI. 6,5 • Kru:\LJEU5K0 U150K0 5MMO5ThN 511. NIKOLE. KNJI CA hrvatskog- kult „N A P P D A R" U SA A. 12i V U. TI5F1K I NAKLADA PRNIELR R. KRJONR 5ARAJEVO, 1906.  ;re." ,:41.41113.A 11 -ŠARAMPO 4, ...I .41 \r( Kraljevsko Visoko Dozvolom crkvene i redovni čke oblasti. Spomeni čka građa Samostan sv. e tIA3CUSUSn310I19I9 I 97 930.85 497 5V soko)"15/16" 1 1 11 1 111 0123261 COBISS I I V7 Eral 26 (f&  Po č etna rije č . Od polovice V. stoljeća naši su gradovi većinom ležali porušeni, ili su pod osmanlijskim gospodstvom istom životarili. Njihova je slava zamirala i vrijednost se gubila, a oni histori čki čini, što su se oko njih i 14, u njima jednom zgagjali, ili su ležali u prašnim pismo- branskim listinama, ili su se predajom još više uda- ljivali od originalnosti i zavijali u bajne priče. Bošnjak ili Hercegovac, kad bi se popeo kojom zgodom na podrtine naših gradova ili garišta staro- drevnih samostana, ćutio bi neku tajinstvenost, koja ga posvema obuzima, osje ćao bi neku melanholiju, koja ga osvaja, a na o či mu i preko volje navrle suze, kad bi razmišljao o propasti svoje slobode i prosvjete, kad bi gledao, kako po nekadašnjim dvorovima i sta- zama danas raste trnje i korov, a po zidinama sovure prave svoja gnijezda. Rijeke su i potoci od polovice XV. stoljeća šumile kao i prije oko naših starodrevnih gradova, no Bošnjaku su i Hercegovcu postajale, sve bajnije i nerazumljivije. sar4r4 Takovo zamiranje naših gradova i starodrevn n1,5,7 .5, 1,, c samostana trajalo je do polovice XIX. stolje ća — zaposjednuća Bosne i Hercegovine. Bad su g. 1878. Bosni i Hercegovini osvanuli bolji dani za prosvjetu,  —6— - 7 - poč eli su se naši književnici i u čenjaci češće penjati gova čke prošlosti; kako su Franjevci u njemu još od na podrtine naših gradova, njih promatrati i prou čavati, početka svoga reda stanovali, i da njihov dolazak u a kod ku će ta proučavanja popunjavati starim listinama, Visoko god. 1900. nije ništa drugo, do obnova starih poveljama i preostalim ljetopisima. Ta prou čavanja do predaja. sada su mnoge tamne stranice doma će povjesti rasvi- Da spomenutoj svrsi odgovorim, pro čitao sam više jetlila, a hrvatskoj historiografiji donijela lijepe sveske povjesničkih djela i zbirka.- Izvore sam savjesno na- o bosansko-hercegova čkim gradovima, kao: Vlacli ća: vagjao, jer smatram, da neki čin ima toliku povjes- „Uspomene o Rami i ramskom franjeva čkom samo- ničku v•ijednost, koliki ugled ima pisac i spomenik stanu," god. 1882.; Struki ća: „Povjestni čke crtice navedenoga čina. Pošto su izvori, kojim sam se služio, Kreševa i franjeva čkoga samostana," g. 1899.; Tru- publici više manje poznati, to bi, mislim, bilo suvišno helkin: „Kraljevski grad Jajce" i „Naši gradovi," o njima štogod pobliže govoriti. Jedino napominjem, g. 1904. No osim ovih djela vrijedno je spomenuti, da da pod izvorom „Historica Fragmenta u Fojnici" je pokojni Bariši ć udario u „Franjeva čkome Glasniku" razumijevam skup povjesničkih ulomaka, što ih je skupio temelje djelu: „Samostan sv. Ivana Krstitelja u naš povjesničar Batinić, a zovem ih tim imenom, jer tjesci," u kome je ukratko orisao prošlost sutješkoga ih je on sarn tako okrstio. samostana i historičke znamenitosti sutješke okolice. Na koncu ovom djelu'dodajem i zbirku kraljevskill Oč ekuje se ipak od koje nove sile potpuno i sustavno pisama pisanih u Visokome, jer se na njima osniva tako djelo o kraljevskoj Sutjeskoj. Napokon više je godina, veliki dio visočke povjesti, i jer su i ona donekle da mnp. o. Mihovil V. Batinić, poznati f•anjeva čki po- visočki plod. vjesničar,oprema: Povjest Fojnice i fojni č koga samostana. Napokon smatram dužnoš ću, ovim se putem zahva- K tome nizu ve ć izdanih i zasnovanih djela pri- liti veleučenom ravnateljstvu bosanskoga i hercego- dodajem i ja svoje „Kraljevsko Visoko i samostan vačkoga zemaljskoga muzeja, koje mi je blagoizvolilo sv. Nikole," kojim vruće želim da što doprinesem posuditi 4 klišeja; te pre časnome gosp. Aleksandru rasvijetljenju naše tamne povjesti; da svome narodu Hofferu, ravnatelju travni čkoga gimnazija, koji je jednim dijelcem više pokažem, kako su naši stari lju- čitavo dijelce pregledao i na neke me nove izvore bili svoju vjeru, svoju domovinu i svoju slobodu; da uputio, kao i veleč. gosp. o. Mirku Šesti ću, župniku svoj narod podsjetim, da su one gromile kamenja u i t. d., koji je opet djelo pregledao sa strane reda i Visokome, gdje se danas sovure legu, svjedoci naše čestitao mi na uspjehu. slobode, slave i prosvjete, i da su to još jedini amanet, Livn o, 8. septembra 1905. koji nam je zub vremena koliko, toliko poštedio. Napose htio sam ovim dijelcem pokazati, kakovu Prd. Julijan Jeleni ć, profesor bogoslovlia. je sve ulogu igralo Visoko tijekom bosanske i herce-  »Nad kralievske nekad silne, slavne dveri Vire denas l'jeni crvi i gušteri.« K•anjčevi'd. Histori č ki položaj Visokoga. Na oneme skrajnjemu brežuljku, što se je otisnuo od Kruševske gore i što, rekao bih, triumfira nad današniom visočkom varoši, a nekaclanjim Podvisoki.m; uočit ćeš neke bajne podrtine starodrevnoga grada, i to su ti ruševine nekadanjega grada Visokoga. Tuj su u Visokome kao i u Podvisokome bosanski kraljevi svoje povelje izdavali; tuj je bosanska vlastela često sabore držala; tuj su i poklisari stranih vlasti stupali sa dragocjenim darovima pred bosanske vladare i vije ćnike i njima podastirali želje svojih državnika. U starim se listinama cijelo to mjestance, gdje se danas vide ruševine, piše: Vizoka, Uisochi, Visso- kium, Vissochi, Visuki, Visochium. Neposred.no ispod toga starodrevnoga Visokoga steraše se predgragje Podvisoko, koje je izmegju, godin.e 1348.-1430. — dakle XIV. i XV. stoljeća igralo prvu ulogu u bosan- skoj trgovini, 1) i koje se u talijanskim i latinskim do 1 ) In Bosnien waren namlich alle Marktplatze und alle stadtischen Ansiedelungen blosse Suburbien der Burgen und fiihrten meist deren Namen niit Vorsetzung eines slawischen »pod«, oder italienischen »sotto«, oder  — 11 — — 10 — Bosanski naime kraljevi, povode ći se za drug,im sada sa č uvanim listinama piše: Sottovisoki, Sovisochi, vladarima svoga doba, nijesu imali stalnoga mjesta, Podvisochi, Podisochium, Sub Uisochi, Sotuisochi, Sotti u kome su imali svoj prijestol, nego su sjedjeli sada Uisochi, Podvixocla, Souisochi; a mi ga danas naziv- u Sutjesei, sada u Bobovcu, sada u T•stivnici, a sada ljemo: Visoki i Visoko, a rijegje koji st•anac i Visoka, opet u Visokome. Sva četi•i ova mjesta rastavila su no domaći nikada, premda se u najstarijoj povelji jedno od d•ugoga samo po jedan sat, te nešto više mjesto Visoko spominje napisano „Vizoka." ili manje. Ova blizina, a i mjesne prilike ovih prije- To se zna, cla ta razli čita imena Visokoga i Pod- stolnica bilo su uzrokom, da bosanski kraljevi nijesu visokoga, koja su nam se sačuvala, nijesu ništa drugo svim dvorskim i državnim potrebaina samo u jednome do plod slaboga pamćenja i još slabijega sluha stra- od tih mjesta zadovoljavali. Zato bi smjeli ustvrditi, naca, kao i nedošljedni sredovje čni pravopis; no za cla su ova sva četiri mjesta sa činjavala bosansku nas je vrijedno znati i te razne nazive, da bolje shva- p•ijestolnicu. timo vrijednost Visokoga.. Tako je Sutješka imala najd•evniji dvor bosanskih Da je Visoko postalo tako p•ometan i živahan vladara. I danas ima od njega nešto ostataka, ko'e grad, kako ga vidimo u XIV. i XV. stolje ću, tomu Sutješčani nazivlju „dvor." Tuj su, osobito u prvo doba je najviše doprinio njegov središnji položaj. Ono je bosanske samostalnosti, stanovali bosanski bani i prvi naime u srcu Bosne, a k tomu opkoljeno svim onim kraljevi. Trstivnica je bila krasni kraljev dvorac na, mjestima, koja su u srednjemu vijeku bila znamenita. istoimenoj rijeci, u neposrednoj blizini od Sutjeske. Na sjeveru mu se je otvarao put dolinom Bosne u •noge listine svjedo če, da je tuj kralj često stolovao. oblasti Soli i Usore, gdje bijahu glasoviti gradovi: Zbog toga i zbog njezine blizine Sutjesci možemo Soli, Tešanj, Doboj, S•eb•enik i Dobor. Na južnoj mu ustvrditi, da je to bio k•aljev ljetnikovac i pot- je strani takogjer Bosna s pritocima otvarala put do puni zamjenik kraljevskilt, sutjeških, isp čkilt i bobo- Vrhbosne, Kreševa i rudovite Fojnice — Hvojnice vačkih dvorova, kao što to sli čno i danas možem!) preko kojih se je mjesta salazilo i u Ne•etvu, a odatle vidjeti u stranim zemljama, na pr. Laksenbu•g i u Dub•ovnik, kamo se je iz Visokoga moglo do ći s SchOnbrun Be ču; Sanssouci i Potsdam Be•linu; Preo- karavanama za 4-5 dana. Od Visokoga na zapad bražensk i Carskoje-selo Petrogradu. vodio je put .dolinom Lašve u Doljnje Krajeve; dok su mu na istoku bili tv•di Bobovac, Sutjeska, Trstivnica, Bobovac je bio tvrgjava prvoga reda i zato pravi te Dešnik ili Tešnik. utočišni grad, kamo su se k•aljevi u vrijeme nemira Uza sve to Visoko je kao središnji grad bilo i sklanjali. On je uz to bio krunidbeni glrad , u kome najljepša čest p•ijestolnice bosanskih vlada•a. se je bosanska k•ima pomno čuvala. 1) No grad Visoko lateinischen .sub". Podvisoki (Poduxochl, Podixochium, Sub Ulsochl, Sotui- bio je grad, u koji se je, dok je cvao, skupljao „zbor sochi, Sotto Uisoclit• Souisochi, Sub Uisochi), erscheint 1848 —1430. als Centrum des Jire ček Constantin Jos.: Die Handelsstrassen 111111 1 ) Feyer: Codex diplomaticus Regni Hungariae, X., 4., 888. Bergwerke in Serblen und Bosnien withrend des Mittelalters, 80.  - 12 - bosanske gospode," u kome su iza Dabiše i Jelene brežuljku, a pod njim puklo p•edgragje Podvisoko Grube kralievi najragje stanovali, poklisare dubrova čke moglo se je na sve strane širiti. 1 ) i plemićke primali i povelje im izdavali.. Kad je dakle Visoko imalo takav položaj, da je Sutješke su mjesne takove, da je tuj uz bilo u sredini Bosne, da su mu na sve strane bili kraljev dvor, crkvu, franjeva čki samostan, neke ple- putevi otvoreni, da su tuj č esto kraljevi stanovab, mić ke dvore jedva moglo stati koje 1000 stanovnika. onda koje čudo, ako se je u Visokome često vigjao U Bobovcu pak i okolo njega još manje bijaše mjesta po koji plemić; ako su se tuj sazivali zborovi bosanske ikakvome gragjanstvu. On bijaše oto čni g•ad, koji je gospode; ako je to bio prvi trgova čki grad, u kome je bila prva bosanska carina — gabela, i u komu je *vazda vrvjela množina doma ćih i stranih U taki grad naravno da je mnogi dubrova čki osao natovaren došao, da natovareniji ode; da je mnogi dubrova čki i mletački perper unišao. TkO pako pozna viso čke plodne poljane i što Orbini veli, da su Bošnjaci uprav radi rodnih godina običavali govoriti: „Pridem u clni Ku- linovi" (Vraćamo se u Kulinove dane), to će lako zaključiti, da su Dubrov čani baš i radi žita č esto do- lazili u Visoko. Učeni Katan čić motreći ovo kulturno stanje Viso- koga u srednjem vijeku, njegov položaj i ulogu, koju je Visoko u Bosni od postanka igralo, kao da je bio prisiljen ustvrditi, da je baš tuj bila nekadanja Stara Bistua — Bistue Vetus, premda je gotov op će mnijenje današnjih povjesničara, s Ottom Blauom, da je Stara Bistua opstojala u Duvnu. Kula visočkog grada. 1 ) Slično umuje i vele či: »Die Hauptburg des Reiches war pasala Bukovica i Borovica, a oko nj ega su se nizale Bobovac, wo auch die Kbnigskrone aufbevahrt wurde; ihre Ruinen liegen sunovrati i ponor do ponora, a po tome je bio samo eine Stunde bstlich von Sutiska auf einem hohen Berge iiber dem Zusam- flusse der Bbehe Bukovica und Borovica. Sutiska und das nahe Tmtivnica sigu•no kraljevo utočište, te je zato po primjeru sredo- waren der gewbhnliche Aufenhaltsort der Kbnigeo. Jedino je Jire ček Visoko vječnih viteških gradova i sazidan na klisurastome promatrao kao trgova čki grad, pak o njemu nastavlja: »Die kommercielle Hauptstadt im XIV. und XV. Jahrhundert war aber Podvisoki an der Bosna, otočiću. U Trstivnici, kako rekoh, bijaše samo kraljev unter der auf einem steilen Felsen erbauten Konigsburg Visoki«. Handels- dvorac i ništa više; dok je Visoko stajalo svojim polo- strassen u. s. w. 37. žajem neprispodobivo lijepo. Ono bijaše kao kruna na,  - 15 - neoboriv.") No uprav taj primitivni na čin gragjenja gradova jest nač in gragjenja srednjega vijeka. Sudeć i po sjaju Visokoga XIV. i XV. stolje ća, kada je Visoko imalo: „slavni dvor kraljevstva," svoje knezove i kada je bilo središte bosanske trgovine, smjeli bi ustvrditi, da je ono sagragjeno još prvih efoclina bosanske samostalnosti. Ina če ne bi zna.li Visoko prijz kraljeva. mač iti, kako se je ono moglo tako brzo dovinuti toli- koga, sjaja, do koga se je eto popelo u XIV. i XV. Po starome obi č aju gragjenja i postajanja gradova stoljeću. Visoko je moralo postati tako, da se je na onome Ovo nam mnijenje donekle potvrdjuje i tako zvani brijegu, što danas ponosno dominira nad današnjim „obraz" Kulina bana, što se je našao godine 1898. u Visokim, najprije sagradila tvrgja — castrum ili eas- selu Muhašinovićima, č etvrt sata od Visokoga. To je tellum, koja se je i zvala Visoko. Tijekom vremena ploč a, koju je Kulin ban stavio kao „svoj obraz" na pod tom tvrgjom po č ele su se nizati ku će do kuća, proč elju crkve, koju je tuj njegdje uz Visoko napravio. koje su opet napravile nekadanju varoš Podvisoko — Na tome „obrazu" čitamo uz ime Kulina bana još i današnje Visoko. ime žene rau Vojuše,..te imena: župana Krile, Desivoja, Kada je sve to bilo i ko je za pravo Visoko Radohna „Krstjanina," Obrada, Miogošta i Djejana. osnovao i sagradio, o tome još ne znamo uprav ništa. Do nalaska ovoga dragocjenoga spomenika, koji se Niko nije znao, kada se je Visoko zidalo, da će se u sada nalazi u sarajevskome zemaljskome muzeju, ni- njemu nanizati toliko slavnih čina, da će potomstvo jesmo znali, kako se je zvala Kulinova žena. jeclnom od tih č ina pisati povjest — kraljevskoga D•. Ć iro Truhelka, povagjajudi se za dosadanjim grada Visokoga. Po na č inu gragjenja gradova možemo povjesnič arima, koji su držali, da je Kulin ban bio do sigurno reći, da Visoko nije rimski ostatak niti ima rimski temelj, kao n. pr. grad Blagaj, nego je pravi god. 1203. pataren, a te se godine obratio, misli, da je Kulin ban tu crkvu podigao izmegju god. 1203. i naš sredovje čni proizvod. To jasno moŽemo čitati iz 1204. dakle izmegju svoga obra ćenja i smrti.2) Ali - današnjih ruševina Visokoga. „U njih se naime — pošto je danas ve ć jasno, da Kulin ban nije nikada veli dr. Truhelka — nije redao cijelom debljinom zida bio pataren, to ju je mogao i prije g. 1203. sa,graditi. pravilno kamen do kamena te ozigjivao kre čom, već jo samo ozidano vanjsko i nutarnje lice duvar•, a Osim toga, što je ovirn spomenikom odgonetnuto nepoznato ime banice Vojuše, on je i s drugih pogleda rrostor izmegju njih zasut je smjesom kre č a i kamenja. Taj nač in gradnje mnogo je brži i jednostavniji, a s NaSi gradovi, str. 92. 2) Glasnik zem. muzeja, god. X. svez. IV. ■ v• - .1101,i clobivao bi zid taku tvrdinu, da je bio gotov •1 .  - 16 - -- 17 - znač ajan. Znač ajno je na tome spomeniku baš to, što u Bosni, koja moraju bosanskome biskupu pla ćati su ta imena na pro čelju te crkve. desetinu, ne spominje ni Visokoga ni viso čke crkve. ') Crkvena nam povjest kazuje, da su na pro čeljima, Ali ako Bela IV. ne spominje Visokoga ni viso čke crkava svoja imena mogli ovjekovje čivati samo pokro- crkve, to nije nikakov dokaz, da oni tada nijesu ni vitelji crkava. Takovih povjesni čkih primjera možemo opstajali, jer Visoko je moglo biti i imati svoju crkvu, naći osobito u Rimu, gelje su carevi i rimski velikani a ne plaćati bosanskome biskupu desetine, nego kome podizali i svim potrebnim obezbijegjivali crkve, a po drugome, kao što je i u *prvoj polovici XV. stolje ća -tom su se u tim crkvama pod misom spominjala nji- Visoko plać alo desetinu ne bosanskome biskupu, nego hova imena u diptihama. Još su takovi pokrovitelji kninskome. 2 ) imali .pravo imenovati, koga su htjeli sve ćenika za tu I samo nas selo Biskupi ći na lijevoj obali rijeke crkvu, a biskup ga je morao ustoli č iti, ako nije imao Bosne, ne daleko Visokoga, donekle podsije ća na neke kakove kanonske zapreke. U XTT stoljeć u takovi su biskupske posjede, 3) koji ako nijesu možda bili bosan- pokrovitelji mjesto imena po č eli stavljati svoje grbovc , , skoga, mogli su biti uprav kninskoga biskupa, što je koji su u YIII. stolje ću već prevladali, a trag im se u ovome raspredanju svejedno. Za nas je glavno, dt‘je - i kod nas nalazi u jaja č kim katakombama. Visoko tada bilo, imalo svoju crkvicu i crkvene posjede. Da li se je sve to mislilo, kad je podizana ta U kritič nim povjesnič kim izvorima Visoko se prvi Kulinova crkva kod Visokoga, tko bi to znao? No tko puta javlja godine 1355. Te bo godine bosanski bari;• promotri, da je Bosna do godine 1463. stupala istim Tvrtko, nakon dugih borba sa srpskim carem Dušanom korakom u prosvjeti, kojim i druge evropske države, Silnim, bosanskom opornom vlastelom te s bratom ništa ga ne ć e smesti, da drži, da je i ta crkva kod Vukom, nalazi se u Visokoine — „in castro nostro Visokoga pod istim pravima napravljena, pod kojim Vizoka vocatum" gdje prima dubrova č ke poklisare, su pokrovitelji crkava i na drugim mjestima podizali koji ga mole, da im potvrdi sta.re sloboštine trgovanja hramove. po bosanskoj banovini. Stjepan Tvrtko, posavjetovav Pošto je ta crkva tako blizu Visokoga, to je mogla se tuj sa svojom majkom te bratom Vukom, potvrdi biti baš visoč ka. No ako nije viso čka, svakako je zna- „sa plemenitim mladi ć em knezom Vukom, premilenim menita za viso čku okolicu, jer crkva, kojoj je bio bratom svojim i štovanom gospojom, gospojom Jelenom, pokroviteljem ban, banica i toliki župani, bez surnnje preljuj)ljenom majkom svojoin," Dubrov čanima sve po- nije bila neznatna. vlastice, koje su dubrova č ki trgovci uživali u Bosni još za njegova predšasnika Stjepana Kotromani ća. 4 Mnogi ć e sumnjati o ovome raspredanju o po- ) stanku Visokoga i Kulinove crkve i to tim više, što ') M. Tud. Akad. Ertek. A Tert.-Tud. Ker. XVII. K. 8. sz., 99-103. 2) Ibilern, 16. Bela IV., ugarski kralj, potvrgjuju ći g. 1244. imanja 3) lsto dovodi u sumnju i Hoffera; vidi Spomen-knjigu, str. 88. bosanskoga biskupa u Djakovu, te navagjaju ći mjesta 4) Zbirka visočkIll diplomati č kih pisama, na koncu ove knjige. 2  — 18 — Još iste godine 20. prosinca umre najve ći pro- tivnik bosanskoga bana Tvrtka, Dušan Silni. Njegovu politiku prihvati Stjepan Tvrtko i po čme živo raditi oko toga, da pod bosanskim žezlom skupi sve balkanske Slavene. Dok su se Stjepanu Tvrtku zamišljeni planovi ostvarivali, okruni se on godine 1376. za bosanskoga i W4kg"1 ~~1 srpskoga kralja na grobu svetoga Save u Mileševu. Tim č inom nastaje i za Visoko nova epoha, u kojoj ć e se popeti na vrhunac svoje slave, i u kojoj ć e se u Visokome odigrati oni čini, s kojih se ono Visoko u prvo doba kraljeva. pravom zove kraljevskim Visokim. Kakovu je sve ulogu Visoko igralo u prve dane bOsanskoga kraljevstva, o tome povjesni čki izvori šute. Ni Tvrtko I. kao bosanski ni Stjepan Dabiša, ni žena mu Jelena Gruba ne spominju se, da su štogod znamenita u činili u Visokome. Istom poslije jednoga decenija, kako se je Bosna preporodila iz banstva u kraljevstvo, javlja nam se stara žica viso čke povjesti i to opet u dubrovačkim poklisarima. Bosanski kralj Stjepan Ostoja bijaše proslijedio tradicijonalnu politiku Tvrtka I., koji je nastojao, da čitav slavenski jug okupi pod svoje žezlo. U toj misli Ostoja još u sije čnju g. 1399. darova u Lišnici Dubrov čanima Primorjel) u naudi, da će ih predobiti za se, a odvratiti od Sigis- munda, ugarskoga kralja. Dubrovčani su bili iznenagjeni tolikim darom od bosanskoga kralja, pak su samu poklonu i vjerovali i ne vjerovali. Zato pošalju u velja či novo poklisarstvo u Bosnu, koje će od Ostoje isposlovati potvrgjenje starih povlastica, a tim i toga novoga dara. Dubro- vački poklisari: Žun Žurgović i Mihoč Rastić, došav u Bosnu, nagju Ostoju u slavnome dvoru kraljevstva, MikloSić : Monumenta serbica, p. 23-?. 0 *  20 - - 21 u Podvisokom, i tuj mu prinesu poštene i dragocjene /4ato je i potvrdio šibeni čanima i Trogiranima 15. dare.') ipnja god. 1402. u Visokomel) sve one sloboštine, Stjepan Ostoja, da uvjeri Dubrov čane o svojoj :oje im je u Sinju podijelio vojvoda Hrvoje. iskrenosti, zaista im potvrdi sve povlastice, no ne u No dok su Ostoji ruže cvale u Dalmaciji, dotle Visokome, nego u Sutjesci, a to mogu će za to, jer se ;u mu venule u Dubrovniku. Nada, da če Dubrovčani je htio posavjetovati i s drugom gospodom, koja u wikon one darovnice Primorja i nakon onih potvrgjenih ta.j čas nijesu bila u Visokome. I u istinu na povelji )()\-lastica njega priznati za vrhovnoga glavara, a izdanoj u Sutjesci 5. velja če g. 1399. vidimo potpisane 4igismunda odbaciti, bijaše mu se izja lovila. Sva za- . prvake bosanskoga plemstva: vojvodu Hrvoja Vuk č ića, ivalnost grada Dubrovnika prema Ostoji bila je u koji je bio pataren; vojvodu Sandalja Hrani ća, o kome ,ome, da su mu za uzvrat poklonili u Dubrovniku se veli, da je „vladar živahna duha i oštra uma, a ednu pala ču i primili ga za svoga gragjanina i uza to veoma ljubezan;" zatim vojvodu Pavla Kleši ća, kneza Pavla Radinovića i t. d. Kad je to vidio Ostoja, zatražio je svoje Primorje Čim je tako Ostoja Dubrovčane potkadio, poslao latrag, no Dubrovčani nijesu htjeli o tom ni čuti. Za je Hrvoja Vukčića u Dalmaciju, da tamo radi za je buknuo megju Ostojom i Dubrovnikom rat, u njega i Bosnu proti Sigismundu, a pod krinkom na- :ome bosanske čete zauzmu Primorje, te zemlje Pavla puljskoga kralja, koji se je u to doba natjecao u Dal- koji pobjegne u Dubrovnik. maciji i Hrvatskoj s ugarskim lu.aljem Sigismundom, žalibože, Ostoji se nije dalo u svojoj politici ni i koji je Hrvoju za pravo smatrao, kao što je u istinu )oslije toga sretnoga rata. Sigismund je još iste go- i bio, svojim pretečom u tim zemljama. Hrvoje je dine pobijedio u Ugarskoj svoje protivnike, a tim su svoje poslanstvo u Dalmaciji uspješno vršio i po Ostoju mu bile odriješene ruke, da krene na jug i osveti i po Ladislava; jer se ve ć mjeseca svibnja god. 1402. Dubrovčane. Dok je tako bilo sa Sigismundom u pokloniše šibenič ani, a malo zatim i Trogirani Osto- Ugarskoj, tonule su mu lagje i u Dalmaciji. Tamo jinoj i Ladislavljevoj zastavi. Zato im Hrvoje po- tvrdi u Sinju sve stare povlastice, a kao izaslanik I) Ferdo šišič u svome dj:du: »VoJvoda Hrvoje Vuk čič Hrvatinić«, na str. 144. I 268. veli, da su šibenički i trogirski poslanici dobili potvrdu od bosanskoga kralja i namjesnik Ladislavov naputio ih Hrvoja isposlovanih sloboština u Podvise ću, na doljnjoj Cetini, gdje se je je i samim kraljima Ostoji i Ladislavu, da im i oni baš tada nalazio bosanski kralj Ostoja s vojvodom Sandaljem, knezom isto potvrde. Čuvši Ostoja, kako mu Hrvoje u Dalma- Pavlom Ralenovičem i Mirkom Radojevi ćem. No ovo SiSića mnijenje jest s takovim razlozima kao i druga mnijenja bez razloga. Ono bo ssub castro ciji planove ostvaruje, morao je u istinu biti veseo. Visechi« očito je grad Ostojina običnog stanovanja — grad Podvisoko, jer bo se ovo „Viaechi" mnogo lakše tuma či s Visokim, nego s današnjim »Pridoše va slavni dvor kralevstva mi u Pod Visokt plemeniti Viseč em na Getini. Sa mnom se slaže i Ra čki u „Radu Jug. Akad." 1V. mudri mužie slavnoga grada Dubrovnika vlastele I poklisarie 2un Zurgovic str. 45. Menl je žao, da ove povelje nijesam mogao dobiti, da ju uvrstim i Mihoč Rastić s počtenimi i mnogocinimi dari." Monumenta u „zbirku visoč kih dipl. pisama." serbica, p. 235. Mikločić : Monumenta serbica, p. 288.  — -22 — - 23 -- se je Ladislav 5. kolovoza g. 1403. okrunio za hrvat- posjede i to: grad Glamo č, posjede u Duvnu i posjede skoga kralja, a pri polasku natrag u Napulj potvrdiol) u Bosni, izuzam jedinoga grada yisokoga i Primorja. 1) je Hrvoju za svoga jedinoga namjesnika u Hrvatskoj Čim je Ostoja predao djedu „bosanske crkve" i Dalmaciji. Klešić a posjede, ovaj namah slijede ći dan napiše pismo Nakon svih tih odigranih čina Ostoja se je našao Vlahu Skorč eviću, dubrovačkome knezu, u kome mu u velikome škripcu. S jedne se strane bojao Sigismunda, javlja, da se prognani Pavao može vratiti u Bosnu pokrovitelja Dubrov čana, a s druge oSiljenoga Hrvoja, na svoje posjede. Pismo su u Dubrovnik odnijeli: starac o čijoj je milosti i, prije visio, i koji mu je s Ladislavom, Mišljen, starac Ljelko, krš ćanin Stojan, krš ćanin Ra- napuljskim kraljem, podmetnuo klip čitavoj politici u doslav, kršćanin Radak te krš ćanin Dobrašin. 2) Iz te Dalmaciji i Hrvatskoj. Ta ga slika prisilila, da se je poslanice vidimo, da je Ostoja, vrativ Klešiću imanja•, poklonio ugarskome kralju Sigismundu. Kada su čuli dobio za se veliku stranku. Dubrovč ani, da je Ostoja okrenuo svoju politiku drughn Usprkos svemu tome Ostojinu protuorganizo- smjerom, silno se iznenade. Ništa druga čije nije bilo vanju, Hrvoje nije idonuo duhom. On se je namislio ni s Hrvojem. Njega je Ostojina promjena tako opekla, Ostoji osvetiti, pa kako, tako. Zato skupi nešto vojske da je namah po čeo organizovati stranku i vojsku, s i krene na Bobovac, da uhvati kralja Ostoju. pomoću koje će Ostoju skinuti s prijestolja i tako Sreča je bila po Ostoju, da je tada nekako umako osigurati i svoj i kralja Ladislava položal na sloven- i pobjegao u Budim Sigismudu, ostaviv u Bobovcu skome jugu u svim hrvatskim zemljama. ženu i čitav dvor. Na njegovu molbu Sigismund namah No sam kralj Ostoja nije stajao skrštenih ruku. pošalje proti Hrvoji Ivana Morovi ćkoga, mačvanskoga, I on je počeo prikupljati oko sebe privrženike. Pošto bana, koji je Ostoju i pomirio sa Sigismundom. je Hrvoje bio pataren, to se je Ostoja boja,D, da ne bi Mačvanski ban „sa svojih vlastitih šest zastava i „djed bosanske crkve," a s njim i svi patareni stupili sa svojom jakom vojnom silorn" prodre ruše ći i paleći pod Hrvojev stijeg. Toga se fe tim više mogao bojati, sve do Bobovca, 3) Hrvojevu vojsku rastjera i Ostoju što je prošle godine uglednome vojvodi Pavlu Kleši ću, potvrdi za kralja. takogjer patarenu, oteo sve zernlje, a njega protjerao Povrativ se kralj Ostoja na prijestolje, prva mu u Dubrovnik. S toga se Ostoja i tuj promijeni. Dne je briga bila, da s.e opet izmiri s Hrvojem i s Dub- siječnja, na vodokrš će, god. 1404. preda u Visokome rovčanima, koji su još 14. siječnja sklopili u Zve čaju „djedu bosanske crkve" i njegovim strojnicima Kleši ća savez proti Ostoji. I zbilja, prvo mu je donekle uspjelo, , I) Klaič u „Povjesti Hrvata" II. str. 317. piSe, da ga je „imenovao;" . jer se je ve ć koncem veljače, a po četkom ožujka pri- Schimek: „Politis č h,e Geschichte des Bosnien und Rama," 97. veli »ernannte; a Rački: „Rad. IV., str. 67, „postavivši;" no Ladislav je još u šibeni čkoj 1) Zbirka visočkih dipl. pisama, na koncu ove knjige. povelji 28. otujka 14(13., dakle prije krunjenja, nazvao Hrvoja generalnim 2) Pucić: Spomenici srbski, I. str. 50-1. vikarom — generalis vicarius, u Ugarskoj, Dalmaciji i Hrvatskoj. Ljubi ć : 2 Cum sex vexillis sulš proprlis et valida sua exercituali potentla." ) LIstine i t. d. V., p. 1. Fejer: Codex diplomaticus, X., 4. 388. Ec.  - 24 -- - 25 - č injalo, da megju kraljem Ostojom i Hrvojem vlada polasku vije će dadne pok-lisarima bogate naputke, potpuni mir. Razmi•ice kao da se bijahu utišale, a megju kojima je prvo: nek.a traže, da se vrati F`rimorje. mač poVukao u korice. 1) Ostanu još jedini Dubrov čani, Ako bi se Primorje vratilo i s Ostojom se uglavio koji su Ostoji mutili vodu i kod Sigismunda i kod mir, onda da •ede trgova čke odnošaje. Osobito da bosanske gospode. S toga, ako je Ostoja mislio biti stupe pred kralja i da ga zamole, neka ukine one teške siguran, morao se je i s njima izmiriti, i to tim više, i nepravedne namete, koje od nedavna nose dubro- što su i Sigismund i Hrvoje bili zato, da se izmire. vač ki trgovei u Neretvi, Podvisokom, Srebrenici i drugim Već je 12. ožujka donio Milovez u Dubrovnik injestima. 1) Po tim naputcima zaklju čili. bi, da je Ostoja pismo iz Ugarske, u kome dubrova č ki zastupnici jav- nakon prekinutiti odnošaja 4 Dubrovnikom Dubrov- ljaju, da je Sigismund poslao Ostoji poklisara Poruncu, č ane i njihove trgovce svuda progonio i nametao im koji će mu izručiti njegovu zapovijed, da Dubrov ča- danke, koji su bili proti prijašnjim poveljama. nima vrati Primorje. Megjutim je i Hrvoje javio Došav dubrova čki poklisa•i u Bosnu, nagju Ostoju Dubrovč anima, da i on radi, kako da dogje megju ne daleko Visokoga in Bissize — i s njime dogju — njima i Ostojoin do mi•a. Dne 14. ožujka Dubrov čani ra.vno u Visoko. 2) Već je prvih dana travnja zbor jave Ostoji, kako su č uli, da je Sigismund rekao, neka gospode bio na okupu. Tuj su morali biti: Hrvoje im Ostoja vrati zemlje i da onda živu u miru. 3) U Vukčić , „herceg Spljeta, podkralj — vicerex — Dal- istinu Ostoja je ovaj put zapodjeo duge pregovore s macije i Hrvatske, najve ći vojvoda bosanski i knez Dubrovč anima, nastoje ć na svaki na čin, kako bi se i s doljnjih krajeva;" zatim vojvoda Sandalj Hrani ć, Pavao njima izmirio i Primorje sebi pridržao. Budu ć je Ostoja Radinovi ć, uz koje, kako iz drugih izvora saznajemo, •već inom stanovao u Visokome, to su se tada megju bijahu vojvode : Radi č , Sa4ković, Vukmir Jurjević i Visokim i Dubrovnikom poklisari živo izmjenjivali. Napokon Dubrov č ani ostanu nepopustljivi pri svome zahtjevu, da im se Primorje vrati, a Ostoja, da ga 1, Pavao Klešić te knez Rade Radosali ć,3) a napokon djed „bosanske crkve" sa više svojih doglavnika. 4 Sada su se po čeli u Visokome odigravati čini, ) zadrži. Ne bi li ipak došlo megju Bosnom i Dubrov- koji su znameniti i za povjest kraljevskoga grada nikom jednom do rinra, odlu č i Ostoja sazvati u Visoko I) „se vegnirj a concludere paxe debiate dir al re cho in sto tempo driavni sabor, na koji pozove i Dubrov čane. li nostrl mercandauti in Narento 1n Sovisochi in Sreberniza et in mol Dubrovač ko vijeće 30. ožujka g. 1404. otpremi altrl luoghl del Reame foron agravati in molte cose e agravamenti nuovI svoje poklisare, Marina Kabuži ća i Nikolu Perova et non debiti impero ge plagua ordenar che da mo avanti non ne sia tiatto algun agravamento etc." S drugim naputclma u PUCićd.: Spomenici Pucić a na zbor „bosanske gospode" u Visoko. Pri srbski I. p. 1V.--II. 3 ) Još prije 14. otujka Hrvoje je javio Dubrov čanima, da je u mlru s GelcIh-Thall6czy: Dlplomatarium etc. p. 157.-8. 3 ) Nalazimo ih potpisane na mleta čkoj povelji, koju im je Ostoja dao Ostojom. PucI č: Spomenic1 srbski I., 52. u Visokome dne 22. travnja 1404 1 ) Gelcih: Diplomatarium etc. p. 157. .,prexente algun die PatarIni etc." Gelcich-Thali đczy: Diplomatarlum, 3 ) Puc1č : Spomen1cI srbski, I. 52. 159. i PucIč: Spomenici srbski, I. p. VIL—VIII.  - 26 - - 27 - Visokoga i za povjest Bosne uop će. Kako je viso čki jeće rasrdilo. Ono je vidjelo, da bosanski kralj i njima sabor tekao, nije nam poznato. Mi nijesmo sretni kao i ajihovim poslanicima i Sigismundu samo maže Dubrovč ani, da su nam ostali zapisnici sabora, kao S toga dubrova čki upravitelj naloži 30. travnja svojim što su ostali kod njih. U stvari je ipak to, da je pokfisarima, neka ištu od Ostoje, da se otvoreno izrazi, Stjepan Ostoja skupio želje Dubrov čana i njih iznio što misli s Primorjem, pa ako im ne bi odgovorio po pred sabor. onda da se namah zapute natrag, a) a oni će se Visočki se je sabor otegao više dana, po čem već radi toga potužiti najprije pred Bogom, zatim sudimo, da je bila velika stranka i uz Ostoju i uz pred Sigismundom, a onda pred cijellin svijetom. Dubrovčane. Kako je poznato, Ostoja Primorje nije pavratio, Dok su tako u Visokome stvari tekle, dogje i a tim su dubrovački poklisari otišli natrag nepomireni. mletač ki poklisar Nikola Dandulo, mole ći kralja, da T o je dobro došlo staroj Hrvojevoj politici. Ono, što clozvoli mletačkim trgoveima slobodu trgovanja u Bosni mu nije uspjelo prije dva mjeseca .s vojskoni pod Bo- i Neretvi. Kralj Ostoja, zdogovoriv se s Dandulom, te boveem, sad će postići svojom diplomatičkom taktikom. posavjetovav se s Pavlom Radinovi ćem, s vojvodama Stara mu je stranka još uza nj duŠom i tijelom kao Vukmi•om Jurjevićem, Pavlom Klešićem; Radi čem i Dubrovčani. Uz to je ve ć prije 22. travnja primamio Sauković ern i knezom Radom Radosali ćem te s drugim sebi i volvodu Sandalja,, a malo kašnje i Pavla Rado- plemićima, udovolji mletačkoj molbi, davšiim 22. travnja salića. Mletački mu je poklisar prema naputku svoje povelju, kojom dopušta raleta čkim trgoveima, da mogu republike sigurno prišapnuo, da ga Mle čani štuju i slobodno trgovinu voditi po Bosni, po Neretvi i po ljube, premda se ne zna, da im je ovaj put dopustio svim bosanskim slanira i neslanim vodama, no' da slobodu trgovanja sa Spljetom, kao što su to Mle- pri tome rabe bosanske i dubrova čke novce, koji su čani molili. 3) Kada je to postigao, zbaci Ostoju s kra- tada Bosnom 1j3vstva, a počme pripreme za izbore novoga kralja. Na ovoj povelji ne viditno ni Hrvoja. ni Sandalja. U mjesecu lipnju počmu novi izbori. Tuj su se Hranića, premda je mleta čka, republika rekla Dandulu, dakle u Visokome našla opet na okupu sva prijašnja da i Hrvoja posjeti 2) ako mu bude pristupan. Po tom gospoda, kojoj je predsijedao sam Hrvoje. Od dubro- bi rekli, da, su se Hrvo je i Sandalj još tada nosili s v ičkih poklisara tamo su prispjeli Paskoje Rasti ć i Ostojom. Marin Bunić, da se -po obi čaju pokronenovome kralju, Dne 25. travnja jave dubrova čki poklisari iz Vi- zamole ga, da im vrati Primorje i potvrdi stare slo- sokoga u Dubrovnik, da im se kralj ustru čaje dati boštlne. Iz službenih dubrovačk{b zaPisnika znamo, s ocllučnu riječ glede Primorja. 3) To je dubrova čko vi- kakovim sn • napnteima ovaj put, otpremili Dubrov čani Zbirka viso č!ib dIpl. pisama I Ra čki: Rad, IV. str. 77. s Toje poklisare u Visoko. Pošto će ovi naputci mnogo Ljubič, Listine i t. d. V. p. 38. 3)Geleich-Thab5czy: Diplomatarium etc. p. 159.-161. te isto u Puci ća: Spomenici srbski, I. p. VII.—VIII. 2 ) Vidi naputak u LjUbi ča: Listinama i t. d. V. p. 38.  - 28 - - 29 - razjasniti čitav tijek viso čkih izbora, to ih priop ćujemo Iz ovih naputaka vidimo, da su bile pri viso čkim u cijelosti kako slijedi : izborima dvije stranke; no iz č itavih izbora doznajemo, „28: maja 1404. pogjoše u Bosnu poklisari Paskoje cla su morale biti makar tri.. Prva stranka, koja je i Rastić i Marin Bunić i naloži im knez Nikša Žurkovi ć, glavnu ulogu igra]a, bila je Hrvojeva. Uz ovu su cla otidu k Hrvoji i da mu čestitaju, što ga je Bog stranku dušom i tijelom bili Dubrov čani. Druga je osvetio od neharnoga Ostoje, i da mu pouzdano reku, stranka bila starih Kotromana, čiji je kandidat bio kako su došli k njemu i k njegovim privrženicima; Pavao Kotromani ć ili Radišić , kog su, pošto je dugo za to da imadu vjerovni list 1. za njega i za Sandalja; vi•emena bio kao prognanik u Dubrovniku, Dubrov čani ► 2. za njega, Sandalja i Zbora bosanskoga; 3. za njega, spoznali kao dobra č ovjeka, uljudna i razborita muža. ‘• Sandalja i kneza Pavla; 4. za njega, Sandalja, kneza Treć a je napokon stranka bila Tvrtkovi ća, koja kao Pavla i Zbora bosanskoga; 5. za skupštinu vlastele da nije prijala Dubrov č anima, pak je zato i ne spo- bosanske; 6. za gospodara bosanskog, koga budu iza- minju. Kandidatom ove stranke bio je Stjepan Tvrtko brat, i da ć e se oni vladati njegovim svjetom; ako Tvrtković , sin Stjepana Tvrtka I., prvoga bosanskoga bude ko proglašen za kralja, da ištu od njega potvr- kralja. gjenje starieh povelja, ako li još niko nie, da ištu Borba pri viso čkim izborima morala je biti duga potvrgjenje od vojvode Sandalja i zbora s dopuštenjem i žestoka, a konac joj je bio, da, su oba dubrova čka Patarina; da pouzdano i tajno reku Hrvoi: ko bolji izbornika pala, a bosanskim kraljom bio izabran Stjepan za kralja do vas? „ako on nehtjetbude, da stanu za Tvrtko II. Tvrtkovi ć.1) koeg Kotromanovi ć a, koi su gospoda od' davna," no Žestinu, koja je vladala pri ovim izborima, naj- mi ne poznamo do onog Pavla, koi žive u Dubrovniku, bolje karakterišu Dubrov čani u pismu na Sandalja dobar čoek, mnogo uljudan, razborit, koi bi vam ostao 8. kolovoza 1404., u kome pišu, da koliko oni nahode za svegj poslušan i održao što bi vam obe ćao;" da u knjigama „od potopa svieta nie se sviet toliko smel ponzdano n.apomenu Hercegu, neka poda, imanje sestri i vrtel" kao tada u Visokome. 2) Već prije polovice Vlčici i braći i neć acima svoima od baštine njihovog lipnja izbori .su bili gotovi, jer Dubrov čani pišući dne gjeda; kad bi ih on pitao o kralju 6'igmu.ndu, da mu 16. lipnja vojvodi Sandalju, spominju mu, kako su odgovore „con 1e plu leziere et minor parolle vuy č uli, da su bosanske velmože ve ć bili „na kupe i pake porj," a nigda sami da ne zametaju taj razgovor; da, razišli." 3) pog,ju k Sandalju, pozdrave ga, obe ćaju prijateljstvo, S tim u Visokome ocligranim činom Hrvoje je a pouzdano da ga mole, neka odale či Radića s mjesta bio sretan, jer ako i nije on sam bio izabran za bo- i pošlje ga za Drinu. Da se obraduju takogjer i s sanskoga kralja, ipak mu je zalegje osigurano od knezom Pavlom; da svaki tre ći dan otprave teklića u 1) Rač ki: Rad IV. str. 78. Dubrovnik."1) 2) Pucić: Spomenici srbski I., str. 56. ') Pucič: Spomenici srbski, I p. IX. 3) Ondje, str. 64.  - 30 - - 31 - Sigismunda i Ugara. Tu je veselu vijest Hrvoje namah, su se h•abro borili, ugarsku vojsku po•azili, a Tvrtkov č im se je povratio u Spljet, javio Mle čanima, česti- izbor potvrdili. tajući im, da je izabran baš Stjepan Tv•tko II. Tvii,- Ostatci ugarske vojske zatvore se u grad Srebrenik, ković , Stjepana Tvrtka I., njihova neko č gra- a na č elu im je bio Nikola Goražda i Ladislav Silagji. 1) gjanina. 1) Bošnjaci su dobro znali, doklegod bude Ugarska vojska Iza tih izbora Dubrov č ani su opet otišli natrag, u Bosni, da se moraju nadati novome ratu, zato su a da im se Primorje nije povratilo, niti su im slobo- ju neprestano napastovali, no sve je blio zabadava. štine potv•gjene. Mogu ć e, da je i bosanska vlastela Sigismund u istinu kao da se je tri godine samo osim Hrvoja bila za to, da se Primorje ne vra ća, pak spremao na Bosnu. Godine 1408. Ugri su opet prodrli je upravo s toga i izabrala Tvrtka II., koji baš nije u Bosnu i započ eli k•vavi boj s Bošnjacima. Ugarska bio Dubrovč anima u svemu po ć udi i koji se je više je vojska brojila 60.000 vojnika, a vodilo ju je više dopadao Mleč anima, ttatjecateljima Dubrov čana u trgo- vogja. Na č elu bosanske vojske bio je sam kralj . vini po Bosni.2) Tvrtko II. Tvrtkovi ć. Nakon mnogo okršaja i žestokih Poniženi Stjepan Ostoja povukao se je još prije bitaka dogje do odlučne bitke kod Dobora, u kojoj tih burnih dana u tvrdi Bobovac, gdje je bilo nešto budu Bošnjaci hametom potu čeni, plemi ći zarobljeni i ugarske posade i tuj je č amio u nacli, da ga Sigismund posječ eni, a trupla im u Bosnu bač ena. Sam kralj ni sada ne ć e zaboraviti. Sigismund je zaista bio teško Tv•tko, koji se je kao lav borio, bude uhva ćen i od- uvrijegjen, što je bosanska gospoda zbacila njegova veden u Budirn. 1) Takim načinom budu osveć eni uspjesi miljenika Ostoju, a izabra]a u Visokome Tv•tka visoč kih izbora od g. 1404. kao i porazi Ugara od On je poč eo spremati veliku vojsku, da skrši g. 1405., a Ostoja opet uspostavljen na svoje prijestolje. bosansku vlastelu i da osveti viso čke izbore. Čuvši Iza, te strašne katastrofe Ostoja se je smatrao za to Tvrtko II., po č eo je i on raditi blaže s Dubrov- već sigurnim na svomu prijestolju. Ono plemstvo, koje č anima. Dne 24. lipnja god. 1405. na „Belih selištih" o'a je god. 1404. svrglo s bosanskoga kraljevstva i u Trstivnici izmiri se Tvrtko s Dubrov čanima i vrati . koje je onako slavno porazilo g. 1405. ugarsku vojsku, im kamen sve smutnje, Primorje, dodav mu još neka ostalo je u rijeci Bosni kod Dobora bez glava, a njegov sela.3) vogja Tvrtko II. bio je ve ć u Buclimu. Ostoja je po čeo Malo iza toga unigje Sigismundova vojska u Bosnu. sada živo raditi u vra ćenom mu kraljevstvu. Dne No ovaj put Sigismundu se izjalove pobjede. Bošnjaci 10. prosinca 1408., po svoj prilici u Visokome, oduži LjubIć : Listine i t. d. V. p. 45.-7. se svojoj braći Radivojevićima „(z)a virno i dobro po- 2) Još u veljači g. 1404. mletač ki su poklisari molili bosanskoga kralja, da Bošnjaci samo od njih kupuju robu, no Ostoja im u tome nije zado- ') Sravni Klaiča: Povjest Bosne, str. 236. i Povjest Hrvata, str. 334. te voljio, ispričaju ć i se, da hi time Bosna štetovala. Ljubi č: Listine i t d. Rački: Rati IV., 97., dok Schimek krivo veli, da je Tvrtko H. uhva čen nbei V. p. 36.-7. dem Schlosse Doboj.« Vidi: Politische Geschichte des K čfnigsreiches Bosnien 3) Miklošič : Monumenta serbica, p. 253. 6. und Rama, 99.  - 32 - - 33 - služengie," kad je bio zato č en u Bobovcu sa. sinom Vukč ić ni Sandalj Hranić . Po tome sude ći, oni se jog; Stjepanom, s vojvodom Jurjem i knezom Vu čićem, te nijesu bili izmirili s Ostojom, premda se je Hrvoje s njihovom djecom. Dar, što ga je Ostoja bra ći da- poslije doborskoga poraza sa Sigismundom ocl rovao, sač injavali su: grad Hrvoja Vukči ća Omiš, zatim njega potvrgjen u svojim častima te bio odlikovan Primorje s obe strane rijeke Cetine, P•imorje žrnovnice novoustanovljenim zmajevim redom — signum dra- Gorska župa, grad Kruševac, župa Blatno, župa Bro ćno conis. 1 ) te Luč ka župa s jedne i s druge strane rijeke Neretve. 1) Megjutim mal.o za tim Sandalj pristane uz Ostoju, No uza svu tu sigurnost na prijestolju, kralj Ostoja a za sobom privuč e i veliki dio vlastele, osobito kojoj morao je biti ojagjen, jer je kod svih onih, kojitn je je Hrvojevo samosilje dojadilo. 2 ) bilo stalo do pravogo domoljublja, bio prezreni om•ažen, Pristupom Sandalja Hrani ć a k Ostoji oživjele su csobito što je doveo .Ugre u Bosnu i što se je na u Bosni opet dvije stranke, koje su se po čele i nadalje onaki nač in povratio na prijestolje. S toga je on na- kositi — stranka kralja Ostoje i vojvode Hrvoja stojao, da se bar s nekim neprijateljima izmiri, a medjn Vukčić a. To je po svoj prilici dalo povoda mo ćnome tim su bili prvi Dubrovč ani. On im pošalje Sigismundu, da je god. 1410. pošao opet na Bosnu. koje oni vrlo dragovoljno prime i glede svih stvari, žalibože, u ovome ratu Sigismund jo pokazao svu što ih je Ostoja tada pitao, povoljno odgovore. Iza podlost - svoje politike u Bosni. Prije . je, kako smo toga dogje dubrova č ki sluga i logofet u Visoko, mo- vidjeli, štitio zbač enoga Ostoju, no sada je svoj ma č leć i Ostoju, da im potvrdi sve povelje i sloboštine, okrenuo i proti svome miljeniku. Prije je sasjekao koje su još p•ije imali od bosanske, raške i srpske bosansko plemstvo, a. sada će pod krinkom, da Bosnu gospode.2 ) Ostoja im zbilja dne 4. studenoga 1409. po- sač uva od prevrata, potražiti i samoga kralja Ostoju. tvrdi sve sloboštine, a za vjernost potvrgjenja kune Za toga rata stradali su mnogi bosanski gradovi, pa se na svetome evangjelju i životvore ćem krstu, u ime i Ostojin prijestolni grad Visoko. č etiri evangjeliste, dvanaest apOstola i 318 otaca ni- Nekako poč etkom god. 1410. prelazila je ugarska cejskog sabora. Na povelju su se potpisali uz Ostoju vojska Savu, te je jedna krenula uz Drinu, a druga žena mu „presvitla kraljica" Kujeva, „vasljubljeni sin uz Bosnu.3) Ugarsku je vojsku tom zgodom pomagao lu•aljevstva" Stjepan, knez Tvrtko Crn čić, knez Stjepan i srpski despot Stjepan Lazarevi ć . Pošto je u Bosni i Ostoja Tepčići, knez Grgur Galeši ć, knez Dragić vladalo nezadovoljstvo i neposluh, to je Sigismund (Iolozlović i knez Vlatko Octovi ć.$) mogao vrlo lako napredova,ti i s jednom i s drugom Kako vidimo iz potpisa na ovoj dubrova čkoj po- vojskom. Povjest nam nije zabilježila baš ni jednoga velji, u Visokome god. 1409. nijesu bili ni Hrvoje I) Račkb Rad IV. str. 98.-9., Schimek: PolItische Geschichte des Kč nigsreiches Bosnien und Rama, u9. ?diklošič: Monumenta serbica, p. Klaić: Povjest Bosne, str. 241. 2) Zbirka viso čkih diplomatič kih pisama, na koncu ove knjige. ") Jireček: Die Handelsstrassen und Bergwerke in Serbien und Bosnicn 2) Ondje. B. w. 89. 8  - 34 - - 35 - okršaja te godine bosanskih četa sa Sigismundovom Iste godine do 30. svibnja Sigismundova si je vojskom. Ugri su zaposijedali grad za gradom, pa če vojs 1.:a prisvojila osim Vranduka i Podvisokoga još: su se, kako se zna, bili u Vranduku i utaborili. Odatle I3obovac, Kušlat i nepoznati nam grad „Sussieth.") su izlijetali u obližnja mjesta i plijenili, a žitelje vo- Naravno da su ova prisvojenja bila više plije- dili sa sobom u ropstvo. Tom zgodom u činila je ugarska njenja, nego li osvojenja; jer čim je iz tih gradova vojska dne 4. ožujka iste godine jedan izlet iz Vran- uga•ska vojska izašla, ovi su pripali opet Ostojinoj duka sa svojim vogjom Pavlom Besinijem u Podvisoko, vlasti, koji je tada nekarag pobjegao. orobila ga i oplijenila, a gragjane sa sobom u ropstvo povela. Pošto je megju podviso čkim zarobljenicima Već 21. stuclenoga 1410. šalje dubrova čko vijeće bil ) dosta i Dubrov čana, to je dubrova čko vijeće drug ) poklisarstvo Sigismundu, koje mu čestita na namah 11. ožujka prosvjedovalo proti tome zlo činu uspjesima u Bosni i ponovno ga moli za viso čke kod Sigismunda. 1 ) trgovce,2) no sada samo, da ih ošteti, po čeni sudimo, Malo kašnje saznav dubrova čko vijeće, kako po- da su na Sigismundovu zapovjed ve ć bili pušteni. Da menuti Pavao Besinij mu či zarobljene Visočane i što li su dubrovački poklisari tom zgodom štogod više je još više, ište od dvojice ucjenu od 2000 dukata, postigli kod Sigismunda, nego li prijašnjim prosvje- uložilo je još istoga mjeseca, dana 23., novi prosvjed. dima, nije nam poznato, no svakako teško onome, ko Iz t )ga prosvjeda još saznajemo, da je plemeniti voj- traži oštetu. voda Vuk Zlatanovi ć obećao banu Besiniju za onu God. 1412. opet se Visoko spominje zlom uspo- dvojicu Dubrovčana platiti kroz 40 dana ong 2000 menom. Te bo godine, 12. svibnja počinio je nećak dukata ili ih dovesti natrag.2 ) kralja Ostoje kod Visokoga grabežno umorstvo nad dubrovačkim vlastelinom Jakšom Buničem. Ovaj se Obadva prosvjeda kao da su imala neki uspjeh, je s Vukom zaputio iz Deževica u Visoko, te je sobom jer se ve ć 30. svibnja Dubrovčani zahvaljuju Sigis- ponio dosti srebra. Blizu Visokoga Vuk zakolje Jakšu, mundu, što je naložio Besiniju, da zarobljene Dubrov- a srebro mu odnese sa sobom ku ći.3) Dubrovčani su čane pusti na slobodu i ošteti ih. Nevjerojatno je, što se potužili kralju Ostoji i spo čitnuli mu taj gadni čin, Dubrovčani pišu još u tome pismu, da su čuli, kako su veleći, da njihovi ljudi hodaju „po turcih i po inih u Visokome samo njihovi trgovci stradali, dok su poganih," a da im se nigda takova šta nije dogodilo Bošnjaci ostali netaknuti. 3 ) kao baš tuj kod Visokoga; zatim mole Ostoju, da kazni »videlicet die quarto presentis mensis, stipendiaril vestrae maIestatIs taj gadni čin, da bi se i d•ugi prestrašili i štogod mornatcs in castro Vranduchli, armata manu accesserunt sub castro Visscchi, et quasi omnes cives Ragusinos nobiles et populares tideles Thidem, p. 195. vestros, cum onmibus suis mercanciis et rebus predatorio more ligatos t•his secum duxerunt.• Gelcih-Thall6czy: Diplomatarium etc. p. 190.-2. I) lbidem, p. 198. s) »Pojaha — Jakša Bunič — iz De2evic s Vlkom neti kraljestva ti, 2 ) Gelcich-Thall6czy: Diplomatarium etc. p. 192.-3. da poi de u Podvisoki I ponie sobom veliko srebro i ne došad VIsokoga Gelcih-Thallđczy: Diplomatarium etc. p. 193.-195. Vlk Ja Isšu zakla i srebro uze.• Puci ć: Spomenici srbski, I. str. 112.-113. 8*  — 36 — — 37 — slična ne bi po č inili te napokon ištu, da se oteto z drvmi, z grmiem, i sa vsacim dostoeanim i pravimi srebro v•ati Jakšinu bratu Marinu. 1) kotari gore re čene župe." Iz te povelje vidimo, da su Dubrovački je prosvjed ovaj put bio jalov. Ostoja • tada uz Tvrtka II. u Visokome bili: vojvoda Vukmi•, ili nije mogao ili nije htio kazniti ne ćaka, a zato je župan Dragiša, knez Juraj Vojsali ć, knez Pribić, knez dubrovačko vijeće radilo, da 3. listopada iste godine Radič Radojević, knez nad bosanskim Visokim — — pošalje ponovno poklisarstvo, koje će ovaj put ne samo Batić Mirković, knez Juraj Dragi čević, knez Petar od kralja Ostoje, nego i od bosanskih baruna (tako) Klešić, vojvoda Ivko, te vojvoda Pavao Jurjevi ć.1) tražiti zadovoljštinu. 2) Megjutim i u Bosni dogje do mira. Stjepana God. 1418. umre nesre ćni Ostoja, za koga je Vi- Ostoji ća nestane s obzorja bosanske politike. Njegovo soko bilo na vrhuncu svoga slavlja i s toga, što je mjesto sasvim preuzme njegov i njegova oca takmac, Ostoja u njemu toliko stolovao i što su tuj odigrani Tvrtko II. Tvrtkovi ć, koji se mjeseca rujna g. 1421. toliki potresni čini za bosansko kraljevstvo. Iza Ostojine okruni za bosanskoga kralja. 2) Gdje se je Tvrtko II. smrti dolazi Visoko u stagnaciju, u kojoj traje sve do okrunio bosanskom krunom, za stalno ne znamo, no polovice XV. stoljeća, kad mu prvenstvo u trgovini mogli bi nagagjati, da je baš i ova sve čanost bila u preuzima glasovita sa svojih srebrenih ruda Fojnica. Visokome, jer je i prije Tvrtko II. bio ovdje g. 1404. izabran za bosanskoga kralja i jer ga često nalazimo Punim pravom mislimo, da je Ostojin sin i na- u Visokome. šljednik Stjepan Ostoji ć stanovao poput oca barem Malo za tim stigne Tvrtku II. poslanik mleta čke prve godine svoga vladanja u Visokome. Slijede če republike, koji mu čestita, da mu je uspjelo opet po- pak godine 1419. buknuo je u Bosni gragjanski rat. stati bosanskim kraljem; a iza toga po čme dugepregovore Tvrtko II., koji je Ostoji ća oca toliko uznemirivao, s Tvrtkom II. u ime mleta čke republike, kojima je svrha podigao se je sada i proti njegovu sinu. bila da predobije kralja za Mletke proti Ivanu Velipi ću, Za ovoga gragjanskoga rata nije se znalo ni ko koji je mletačke trgovce smetao u trgovanju s bosan- pije ni ko plaća. Sada se pojavi Stjepan Ostoji ć kao skom državom. zastupnik bosanske politike, sada Tvrtko II. Tvrtkovi ć. Tvrtko II. nije htio odmah mleta čkome poslaniku Za visočku je povjest vrijedno, da baš za toga gra- dati odgovora, nego je htio čuti, šta o toj stvari misli gjanskoga rata nalazimo Tvrtka II. u Visokome. Tuj ostalo plemstvo. S toga sazove sabor, koji da jo dne 16. kolovoza god. 1420. prima dubrovačko po- obdržavan u Visokome, zaključujemo iz odgovora mle- slaništvo; tuj potvrgjuje Dubrovčanima župu Konavlje tačkoga poklisara, dana u Visokome dne 17. kolovoza i u njoj grad Sokol, što im je Sandalj Hrani ć poklonio god. 1420.3) Odgovor mletačkoga poklisara bio je po „sa vsimi seli i zaseoci, s ludmi, s vodami, s pašami, 2 ) Zbirka visočldh diplomatskih pisama, str. 111. Ovom prigodom poslali su i Dubroveani svoga poklisara sa bogatim i) Ondje. darom novome kralju od 750 perpera. Puci ć: Spomenici srbski 1., p XXI. 2) Puclč : Sponnenlci srbski, I. p. XIII. 2 OpšIrnije o tome: Glasnik druStva srpske slovenosti XIII. )  — 38 — Mle -.ane prilično povoljan, jer je kralj nakon nekoga, vijeanja pristao na glavne mleta čke želje. Dok su se u Visokome vodili pregovori megju Bosnom i Mlecima, dotle i Ivan Nelipić , prestrašen združenim silama po čme i sam raditi s Mlecima o primirju, do kog megju tijem nije došlo, te su Mleč ani mogli mirne duše pro- slijeffiti viso čke pregovore, koji su dovršeni istom slijedeć e godine u Sutjesci, a konac im je bio taj, da, Osnutak Samostana Sv. Nikok s druženim silama udare na Nelipi ća. Pošljedice tih i viso č ki knezovi. ugovora ne spadaju na Visoko. Za Visoko više vrijedi spomenuti još, da je Tv•tko II. Tvrtkovi ć, dok su Kako već vidjesmo iz dosadanjega razlaganja, tekli u Visokome pregovori, podijelio Mle čanima u Visoko je bilo jedan od najživahnijih bosanskih gra- Visokome 21. prosinca god. 1422. povelju, kojom im dova, a u takav su se Franjevci skoro namah, čim je potvrdio sve sloboštine, koje su im dali Stjepan su se doselili u Bosnu, nastanili. To je iziskivala Ostoja i Stjepan Tvrtko I. 1 ) svrha njihova dolaska u Bosnu; udarati proti pata- Iza tih Tvrtkovih čina u Visokome, ono nam više renstvu; štititi i širiti pravu Kristovu nauku; to je ne dolazi kao mjesto, u kome bi kraljevi što velika iziskivao i njihov položaj kocl k•aljeva i plemi ća, ko- uč inili; zato s ovima završujemo najljopšu epohu, u jima su bili vrli savjetnici u svim ne mal zaku čitim kojoj je Visoko bilo na vrhuncu svoje slave — prvo pitanjima,, kao što to povjesni č ari o ocu Peregrinu doba kraljeva, a prelazimo na Visoko u zadnje doba Saksoncu jednoglasno i tvrde, nazivljuju ći ga bosanskim kraljeva i prvo osmanlijske vlade. I to bi bio pravi Ksimenesom. prelaz, no megju ova dva razdoblja me ćem kratki I u istinu, spomenici starina, kao što su drevni oris povjesti osnutka samostana sv. Nikole u Visokome, popisi Franjevaca i franjeva čkih samostana, jedno- koji ć e od sada biti jedan od najbitnijih dijelova, koji glasno nam svjedo č e, da je u Visokome opstojao sačinjavaju povjest kraljevskoga grada Visokoga. samostan sv. Nikole još u prvo doba franjeva čke proš- losti u Bosni i Hercegovini. I za ovaj samostan po- 1 ) Zbirka viso čkih diplomatičkih pisama, na koncu ove knjige. vjesničari tvrde, da je bio tik uz kraljevu pala ču.1) Zaludu će si povjesničar trti č elo, da nagje dan, pa i godinu, kada se tome samostanu postavi temeljni kamen i ko li prvi na oltaru sv. Nikole prikaza Bogu žrtvu Novoga Zavjeta. Sve to krije neprozirna koprena Uz ostale vidi •Relserouten in Bosnien und Hereegovim.« 1. 1892 , te Remmer: Durch Bosnien und die Hereegovina«, str. 28. T,  — 40 — — 41 — davniune, koju naše toliko puta pogorjele listine nijesu Kada bi aracelski popis bio isti sa Pizanskim u stanju otkriti. I to pogorenje naših listina, po kojima popisom, onda bi i visoč ki samostan imao svoja dva bi možda mogli odgonetnuti, kada je sagragjen prvi najdarevnija spomenika, koji bi mu mogli što upravno, visočki samostan sv. Nikole, dalo je povjesničarima što neupravno staviti osnutak u prva decenija reda prigodu, da se •azilaze u vremenu osnutka franje- uop ć e. No za nas aracelski popis nije istovjetan sa vačkoga samostana u Visokome. Pizanskim. To nam tvrdi i Eubel, vele ći izričito, da Jedno je ipak bjelodano, a to je, da osnutak se bosanska vikarija ne nalazi u aracelskome arhivu, visočkoga samostana spada u prva decenija franje- nego samo u Pizanskome popisu, koji potje če iz go- vačkoga reda u Bosni i Hercegovini; jer bo stariji dine 1393.') franjevački povjesničari kao: Pizanski, Luka Wading, Što veli Eubel upravno i izri čito, to nam je još te Greiderer, broje megju sedam kustodija velike bo- davno rekao neup•avno i Luka Wading u svojim sanske vikarije i kustodiju Bosnu, koja je imala svoje ljetopisima franjeva čkoga reda.. Wading bo sravnjuju ći samostane: u Sutjesci — Curia Bani, u Visokome — u svojim ljetopisima aracelski popis sa popisom Pi- s. Nicolai, u Lašvi — Lasciove i u Olovu — Plumbi.') zanskoga, ima obi čno 3 reda samostana Pizanski, — Nego nastaje sada pitanje, od koje dobi potje ču svoj i aracelski. No kada je po čeo nabrajati bosanske ovi popisi franjevačkih samostana bosanske vikarije samostane, ima samo dva reda. 2) Tako Wading srav- uopće, a kustodije napose, koje su slijedili spomenuti njujući bosanske samostane, premda opet na drugome franjevački povjesničari, poimenice: Wading i Greiderer. mjestu stavlja bosansku vikariju u vremena sv. Bona- Batinić hoće, da su se ta dva povjesni čara držala venture, a kustodiju i dalje. dvaju najstarijih popisa — popisa aracelskoga i Pi- Megjutim bila bosanska vikarija u aracelskome zanskoga. Pizanski popis, kako nam je poznato, po- - popisu ili ne bila, mi slobodno možemo ustvrditi, da tječe iz g. 1393., dok je aracelski još stariji. Čujmo je visoč ki samostan jedan od prvih samostana bosan- doslovno našega Batini ća: „Rimski a•acelitanski arhiv ske vikarije. Ako je mogu će, da za Gerardova dolaska — veli Batinić — sačuvao nam je popis onih mjesta, nije opstojao samostan sv. Nikole u Visokome, to bi u kojim su ovoga — XV. — stolje ća prebivali bosanski smjeli ustvrditi, da je baš tada za njegova u Bosni F•anjevci, a taj je posve sličan onome, koji je fra Bartul toravka — god. 1340. podignut; jerbo su se toga — Pizanski s ostalim svojim spisima pokazao vrhovnome vremena neznatni bosanski samostani po čeli poprav- starješinstvu reda, te koji navagjaju i ini franjeva čki ljati i novi dizati, kao u Mileševu i drugdje dakle — povjesničari. Oba je popisa — nastavlja Batini ć, moguće i u Visokome. Svakako je za nas od velike sravnio revni O. Greiderer po tadašnjim zemljovi- vrijednosti, da se samostan sv. Nikole nalazi u najsta- dima.") I ovaj sravnjeni popis navagja Batini ć.3) rijim popisima naših samostana. Daljnje raspravljanje i) Uz ostale vidi: Wadingi, Annales Minorum, t. IX. p. 231.; te Batini ča: Djel. Franj. I. str. 75. Eubel: Provinciale F. F M. M. Vetustissimum, Quarachi, an 1892. Ondje. s) Ondje. Wadingi, Annales Minorum, t. IX. pag. 231.  — 42 — — 43 — o Visokome potkrijepit ć e starost franj eva čkoga opsta nk.a. ovome Vojslaviću veli naš povjesničar Batinić, da su u Visokome. njegovi roditelji Franjevcima podigli više crkava i Visoko, makar i bilo grad, u kom je kralj tako pristaništa, t) a i taj uzrok uz ine bit će povodom, da č esto stolovao i svoje dvore imao, ipak se spominje, ga je sv. Stolica, uz to, što ga je u katoli čku općinu da je imao i svoje upravitelje, a ti su bili knez3vi. primila, dne 11. svibnja 1445. svima preporu čila i pod To nam svjedoči i stećak našast u selu Kopoši ćima, svoju zaštitu uzela; 2) a malo zatim opet novim pismom koji je podigla neka Vukosava svome mužu sa slije- dne 29. svibnja iste godine potv•dila primljenje hvar- dećim natpisom: „Bati ć milostiju božiom i slavnoga skoga biskupa Tome, koji ga jo stavio sa svim nje- gospoclina Tvrtka, knez nad bosanskim Visokim." Ovaj govim zemljama, tvrgjama i imanjima pod okrilje sv. Batić , knez nad bosanskim Visokim bit će isti onaj, Stolice.3) Ako je istina, da su roditelji Vojslavi ća nač inili koji se nalazi god. 1420. u Visokome u krugu gospode, F•anjevcima više crkava i pristaništa, onda bi mogli koja je bila uz Tvrtka II. i potpisala se na mleta čku povelju.') zbilja tv•diti, da su tuj bili još odavna Franjevci, s Koliko je p•ije Batić a bilo knezova „nad bosan- kojima je on još otprije op ćio, a ovi su nIU kao i skim Visokim," tko bi znao ? Pošto je Stjepan Ostoja drugih Visočana osvojili srce. god. 1404. povratio vojvodi Pavlu Kleši ću njegova O prvim visočkim Franjevcima ne zna se potauko imanja osim Visokoga i P•imorja, to je prije 1404. za gotovo ništa. Ako bi bio istinit list, koji se pripisuje sigurno taj Klešić bio visočkim knezom. A ako je, kralju Stjepanu Tomi, i kojim dne 1. svibnja g. 1450. kako neki ho će, i Ostojin nećak Vuk, poznati ubojica iz Visokoga strogo nalaže Raclivoju Vladimirovi ću, da Jakše Bunić a, dubrova čkoga vlastelina, bio visočkim progoni po Neretvi patarene i da štiti vjeru, koju su knezom, to je mogao biti iza god. 1404. od Franjevaca to bi taj list bio najljepši dokaz radljivosti viso čkih Franjevaca. No ako i ne Oko godine 1444. spominje se kao gospodar Vi- bi bio taj list istinit, to je sigurno osnovan na vlada- sokoga i vojvoda Dolnjih K•ajeva neki Petar Vojslavi ć, jućemu raspoloženju duhova toga doba u Visokome, kog je, pošto više godina nije platio kninskome kap- koje je opet ne mal isti dokaz njihova rada. U stvari tolu desetine, papa izop ćio, no on se je pred svetom je naime, da su pata•eni u Visokome kipjeli m•žnjom Stolicom opravdao, navagjajući uzrok, da su on i tih godina proti Franjevcima u Visokome, pa kad im njegovi pregji od pamtivijeka pla ćali neku svotu za nijedno gpljetka •enje, kojim bi ih se riješili, nije pošlo uzdržavanje visočke tvrgje, a ne kninskome kaptolu, za rukom, zasnuju najpodliju osnovu i izvedu ju. Ne- te bio opet primlien u op ćinu katoličke crkve. 3) O nadano jednom nahrupe na samostan sv. Nikole, razore Zbirka visoekih dipl. pisama 1 dr. Truhelka: Našl gradovi. ') Djel. Franj I. 98. 2) Dr. Hodinka: Magj. Tud. Akad. Krtek. A T č rt. — Tud. K đt. XVII s) Theiner: Vetera monumenta Slavor. Mer1d. I., 389. K, B. sz. 16., krIvo ga nazivlje Pavlom. s) Ibidem p. 889,-890. 3) Ibidem. 18_ Zb1rka viso čkih diplomatičkih pisama.  — 44 — — 45 — ga, ili kako drugi hoće, ognjem u prah pretvore, a ■ stoides. Jedino, pošto je poslije seobe Viso čana Franjevce, koje tuj zatekoše, izmrcvare i pogube. 1) lieste Llo u Visokome katolika i Franjevaca, povjesni čke Koje se uprav godine zbio ovaj okrutni čin, za pred aje o prvome samostanu prenešene su na ruševine pravo se ne zna. Greiderer ga stavlja u III. stolje će ovog a drugoga samostana, dok su se ruševine prvoga reda, jer prvih dvaju stolje ća povjest o tome šuti. 2) samcIstana izgubile. Svoje mnijenje osnivam na slije- Ako bi to bilo III. stolje ća reda, to bi onda smjeli deć irn razlozima: još bliže taj pokolj opredijeliti, metnuv ga u g. 1450., Stariji povjesnič ari ne znaju ništa o samostanu sv. dakle u vrijeme onoga ukaza kralja Stj. Tome. Mari je, nego samo o nekakvim zidinama drugoga sa- most,ana, pač e neki izrično vele prijašnjega samostana sv. Kako povjest i predaja kažu, Bog je posvjedo čio Niko le. Sutješki ljetopis —koji nije prevalio ni stolje ća, nevinost palih visočkih mučenika tim, da su se no ću prvi je te zidine nazvao ruševinama samostana sv. vigjale na samostanskim ruševinama goru će baklje. I Mari je, čiji ostanak osniva na predaji te na Gonzagi tako nevina krv peterice Franjevaca ovom je zgodom i Fr Varaždinskom. Ali sve ono, što Gonzaga i prvi put orosila bosansko tlo. To je istom bio po četak VareLždinski vele o onim ziclinama, to se odnosi na novih žrtava, koje je franjeva čki red kroz slijede ća rvip samostan sv. Nikole. Tako Gonzaga i Franjo stoljeća u Bosni prikazivao Bogu za svetu vjeru i VareLždinski vele o tome samostanu — ne nazivlju(ii Kristovo evangjelje. Ovi su mučenici u franjeva čkome ga s v. Marije, nego ruševinama drugoga samostana — redu priznati kao „ časni," a spomen im se slavi da s u ga porušili patareni, da su u njemu Franjevce 26. ožujka. pobi da se na tim ruševinama često vigjaju goruće Kako sam razložio osnutak i razorenje samostana svije Isto veli i Wading u svojim analima reda, 2) sv. Nikole, prije nego po čmem povjest novoga samo- a G reiderer izrično veli, da Gonzaga govori još o stana u Visokome, riješit mi je pitanje, što je s onim neki m ruševinama, no po svoj prilici, veli Greiderer, zidinama samostana t. zv. sv. Marije na utoku Luž- to č e biti ruševine koga samostana, koji je on ve ć nice u Bosnu? nabi oj:o koje će nabrojiti, 3) a pošto nabraja uda- Prvi je, koji je ove zidine okrstio ostatcima clru- lj en(?. od Visokoga samostane osim samostana sv. Ni- goga franjevačkoga samostaDa u Visokome i to sv. kole to smo onda prosti ustvrditi, da sa ono ostatci Marije, pisac sutješkoga arhiva. Za njim se je, ništa drug;oga samostana sv. Nikole, koji je, kako Wading 4) dalje ne ispitujući, poveo „Novi Prijatelj Bosne", te Sutješki arhiv, u kome se mole čitati ulomak Gonzage Pastor-a dr. Truhelka i drugi. Bonu i-a. 2 „Haud longe ab hoc conventu — scl. Ostoidis — alterius apparent Po mome mnijenju, one su zidin.e drugoga samo- ruina a Patarenis haereticis, post trucidatos Fratres destructi. Saepe a stana sv. Nikole, koji je sagradio neki pobožni Ostoi ć christ lanis noctu conspicluntur super rudera candelae accensae." Wading: Anna 1035 Minorum, XII. p. 71. Greiderer: Germania Franciscana, p. 201. Greiderer: Germanla Franciscana, p. 156. Ibidem. 4 ► Wadingi: Aunales, XII. p. 71.  — 46 -- i Franjo Varaždinski. 1) hoće, spomenuti Ostoji ć sagradio v. Nikola Pikij i sv. Nikola Tavelski No sve blizu Visokoga, dok je prvi samOstan bio u Visokome ove možcmo iz našega razmatranja isklju čiti jer sv. uz tvrgju. Tim smo riješili pitanje tih ziclina , a po- Nikola Tavelski jest od najnovijih svetaca, Faktora je tanji opis toga Ostoji ća samostana do ći će nam opet proglasio Pijo VI., a Pikija Pijo IX. za svece. Zatim u svoje vrijeme. iz rimskoga mučenikoslovlja ispuštamo : bl. Nikolu Nego nam se nameće pitanje: koji je od sv. Kartuzijca, Niko]u papu, što su manje poznati. Tolen- kola bio zaštitnikoni viso čkoga samostana ? Ja još niti tinca izbacujemo, jer ga je svetim proglasio Eugenij IV. u povjesničkhn izvorfina, niti u povjesni čkoj književ- 1431.-1447. ili 1439.-1448. Ostaju nam dakle još nosti ne načitah, koji je od sv. mogao biti tri sv. Nikole: Mirski, Mauretanski i sv. Nikola Putnik. visočkim zaštitnikom. Ipak čvrsto držim, da je to bio Franjevci su, istina, mogli izabrati za zaštitnika svoga sv. Nikola, mirski biskup. Shjede če pak razmatranje samostana sv. Nikolu, mauretanskoga mu čenika, jer o svetim Nikolama svakoga će osvjedo čiti, da moje je iz njihova reda, i jer je mu čen prije osnutka viso č- mnijenje, ako i jest još hipoteza, nije puko legendarno koga samostana. naklapanje. Ipak d•žimo protivno mnijenje, jer sv. Nikola, Danas nam rimsko mučenikoslovlje broji nekih mauretanski mu Čenik, ne slavi se sam, nego s njim 6 Nikola: I. je bl. Nikola, kartuzijanac, biskup alber- još šesterica, niti je on prvi od svojih drugova u mu- gatski i stožernik, koji se slavi 10. svibnja; II. je sv. č eništvu, nego Danijel, zato bi Viso čani ragje izab•ali Nikola Putnik Peregrinus, koji se je rodio u Apuliji, — tada Danijela, nego li sv. Nikolu, koji dolaze pod i čija su č udesa čitana u rimskome saboru za Urbana skupnim imenom Danijelovih drugova — sv. Danijel II. 1088.-1099.; III. je sv. Nikola Tolentinac, čiji je i drugovi. Druga bi stvar bila, da je sv. Nikola mau- porcd roditeljima objavio sv. Niko]a Mirski za hodo- retanski bio rodora iz Visokoga. č'ašća u Bar; IV. je jedan od prvih franjeva čkih mu- • to se tiče Putnika, vrlo je dvojbeno, da ga prvi čenika, koji su mučeništvom okrunjeni g. 1227. kod Franjevci, došav iz Talijanske u Basnu, nijesu donijeli Septe u Mauretaniji; V. je Nikola papa, o kome se iz Apulije u Visoko; jer su i danas poznate u Bosni samo veli, da je bio apoštolske djelatnosti; VI. je na- i Hercegovini preporuke putni14, u zaštitu sv. Nikoli pokon sv. Nikola Mirski, koji se slavi 6. prosinca i Putniku. Ipak je moje mnijenje, da je viso čkim za- čije su tijelo mornari prenijeli u Bat, gdje se i danas štitnikom bio sv. Nikola Mirski, koji se je rodio u slavi taj prenos 9. svibnja. Rimskome mU čenikoslovlju Patari, u Liciji — u gradu, koji dolazi u hipotezu dodaje rhnsko-serafsko mu Čenikoslovlje čitave litanije patarenskog imena. Kao rnirski biskup bio je bačen bl. i sv. Nikola, od kojih se rimskome mučenikoslovlju u tamnicu zato, što je u Miri propovijedao evangjelje izričito dodaju bl. Nikola Faktor, koji se slavi 23. pro- suprot zabrane Dioklecijanove i Maksimijanove. KOD.- stantin Veliki, postav carem i davši. 312. slobodu ') Novi prijateli Bosne, str. 19.  - 48 - - 49 - krkanima, oslobodio je tarnnice i sv. Nikolu Mi•skoga. poznato još u IX. vijeku, dok se sv. Nikola Putnik God. 325. -vidimo sv. Nikolu Mirskoga megju 318 bi- i danas samo u muč enikoslovlju nalazi.') 1 ) Dr. F. Leist pokuplo je neke njema čke običnije datume, koji su skupa u nicejskome saboru. Malo poslije sabora umro je datiranl po sv. Nikoli Mirskome, a ti su: St. Niclastag, St. Nyclaztag vor star i shrvan. Kao sveca na osobit na čin slavi ga Weinachten, zatim: Schulbiscbof ili St. Niklas der vor Weinachten komt, vas svijet, a kod Nijemaca, Talijana i nas Slavena Nichlastag, Nickel, Nicki. Seist: Urkundenlehre, 257. izvanredno je mio svetac. Poznate su njemu u srednjem vijeku i drugdje po Bosni i Srbiji podignute crkve i samostani, pa če i mileševska franjeva čka č uvodržava — custodia s. Ni- colai de Mili pak zaključujemo i u Visokome. Franjevci su se svagdje, a osobito u Bosni prilago- gjivali puku i s njim zajedno štovali njegove svetinje, premda su, kao i svi redovnici, svece iz svoga roda uz to napose štovali. Sv. Nikola Mirski kod nas je osobito u srednjem vijeku bio narodni svetac, kao što je bio i sv. Grgur Čudotvorac — zaštitnik Bosne, sv. Juraj i drugi. Osim. toga Franjevci su sve prve svoje samostane narodnim i starim svecima posve ćivali, kao: samostan sv. Katarine u Kreševu, sv. Ivana Krstitelja u Sutjesci, sv. Duha u Fojnici, sv. Ilije u Modri či, bl. dj. Marije u Olovu i t. cl. Još dodajemo, da ako se i jest tada možda u velike slavio u Talijanskoj sv. 'Nikola Putnik, slavio se je sigurno mnogo više sv. Nikola Mirski, koga su talijanski mornari prenijeli u Bar, i koji je roditeljima sv. Nikole Putnika navijestio veselo porogjenje; a po tom talijanski franjevci, došav u Bosnu, nijesu morali preina čivati svojih svetih čuv- stava prema sv. Nikoli. Vrijedno je još spomenuti, da se je u srednjem vijeku uprav po svetome Nikoli Mirskome datiralo, i da se on u kolendariina nalazi — kako mi je dosada  - 51 - Ako je i počela znamenitost Visokoga opadati po kraljevu odlasku, ipak ga Franjevci ne napustiše, prem iza porušenja samostana i ubi ća mjesne bra će god. 1450. nijesu bili vezani ni na kuću, ni na kućište S toga su oni i sada, budu ć uvijek svijesni svojih dužnosti i ciljeva, za čeli veoma čeznuti za opetovnim podignućem- svoga samostana sv. Nikole. Ta je želja Visoko u zadnjz doba kraljeva i prvo bila op ćenita i velika takogjer kod katolika, jer su osmanlijske vladz, 1450. 1521. osjetili veliku prazninu u Visokome, koju su im Fra- njevci prije svojim prisu ćem ispunjali. I visočkome Godina 1450. bila je nekako zadnja megju onim vlastelinu Mihovilu Ostojiću, moguće rogjaku kralja godinama, u kojima je Visoko iza svoga cvata stajalo Stjepana Ostoje, nekako je bilo neobi čno bez Franje u stagnaciji. Od te godine po čima se njegovo svijetlo vaca; a da udovolji svojoj potrebi; te čeznuću i mol- gasiti, ali ne sasvim naglo. Mjesto Visokoga sada se bama puka, dade im zbilja podi ći samostan blizu je pocligla Fojnica, koja je u zadnjim decenijima bo- Visokoga pod starim imenom sv. Nikole. O tome činu sanskoga kraljevstva postala središte bosanske trgo- kazuje Wading evo ovo: „U pokrajini Bosni Srebrenoj vin.e.1) Uzroci padu Visokoga bili su razni, no svakako pobožni čovjek Mihovil Ostojić, koji se zaista i Siro- najunosniji slijede ći. mah zove racli prevelike naklonosti, koju je imao Patareni su bili revno progonjeni, i tim su se kao prema Kristovim siromasima, sagradio je samostan — vjerni sljedbenici svoje vjere na sve strane raspršavali coenobium — blizu Visokoga, koji je posvećen sv. a zato su mnoge viso čke kuć e opustjele. — Bosanski Nikoh.") Ovim riječima sasvim odgovaraju riječi o. je kralj danomice sve više osje ćao, gdje mu je Visoko Franje Varaždinskoga, kOji u svome djelu „Pastor izvrgnuto navalama Turaka, koji su se i ugnijezdili Bonus" doslovno piše: „Neki Mihovil Ostoji ć — Ostoides blizu njega u Vrhbosni; pa ga je sve više stao oma- — napravio je god. 1450. blizu prostranoga i pradav- lovaživati sa svim isto čnim prijestolnicama, a oči noga Visokog samostan, koga je posvetio sv. obraćati na sjever i zapad svoje kraljevine. S toga Slično se izrazuju i drugi povjesni čari franjevačkoga politički duh pošljednjega kralja Stjepana Tomaševi ća reda, kao : Greiderer, Virgilij, Gonsaga i drugi, koji odabra romanti čno i tvrdo Jajce za stalnu prijestol- uz tvrdnju o podignu ću rečenoga samostana tvrde, da nicu, da bude što bliži Hrvatima i Ugrima, a stara je Visoko bilo vrlo prostrano, plodno i divotno. kraljevsa sjedišta povjeri prvim državnim vojvodama. Megju tim se je od rečene godine 1450. dan za 1 » In den letzten Decennlen des bosnischen Kbnigreiches erscheinten ) danom omicao u nepovrat, a sve se približavao kobni Chvojnica nach den Verfall von Visoki, des blteren Handelscentrums als Wadingi Annales, t. p. 71. Pncnione 1-Inntioleetrnee.n n e d C■ »Novi prijatelj Bosne«, str. 19. t- A. *  :)'; - 52 - po bosansku državu čas, kojeM su njezini kraljevi sve bojazljivije u susret išli. I došla je napokon 1463. — Mehmed II. diže svoju ratobornu vojsku, te što ma čem što prijaju ćim si okolnestima obori Bobovac sa vni. stup bosanskoga kraljevstva, na kome se kroz godine sjaše bosanska samosvojnost. Izdajom grada Bobovca krenu sultan Mehmed glavom pred svojih nekoliko hitrih četa prema Visokome, a ovdale preko Lašve k Jajcu, da bude u pomo ći svome vojskovogji i savjet- niku, Mahmut paši, koji je sa svom silom pošao u potjeru za kraljem. I za čudo, povjest te sudbonosne godine ne spominje baš ništa više o jednome — od prvih bosanskih gradova — Visokome. Povjesničari su se zanimali samo osobom kraljevom te dosta. i pobilježili o tome, a pošto tada Visoko ništa ne utjecaše na kobnu sudbinu kraljevu, to ga oni ni ne spomenuše. Kako se je taj ponositi grad poklonio polumjesecu, da li je ko tada zamijenio Efi- jalta, ili Radaka: sasvim nam je nepoznato; no naj- vjerojatnije je, da su se Viso čani, čuvši za sudbinu Bobovca, kojekuda raspršili, a Mehmed, došavši u Visoko, nije imao nikakove muke, da obra čuna s vi- sočkom tvrgjavom. Za malo je Bosna legla pokorna pred stam- bulskoga padišaha; a leglo je i Visoko. Ko pozna, koliko je u srednjem vijeku bio krst zavagjen s polu- mjesecom, kako je čitav svijet u srednjem vijeku bio • utaboren u dva tabora: — kršćanstva i islama; taj može suditi, šta su Visočani očekivali od Osmanlija, te kako su pred njima drhtali, jer su mnogi voljeli, kao Kula viso čkog grada. ljudi čistim katoličkim duhom prožeti i glavom pla ćati, nego vjerom prevrnuti. S toga su u tolikome metežu  • - 54 - jedino obraćali oči na svoje vjerne vogje, savjetnike, je umislio, da je on onaj pomazanik prorokov, koji učitlje i liječ nike — Franjevce. Franjevci su i sami mora islam širom zemlje raširiti, a da izvrši svoju umi- brižno gledali iz te tužne sadašnjosti na još užasniju šljenu zada ću, poduze više mjera. Tako posla po svim budućnost, pa su odmah prve mjere poduzimali, da svojim pokrajinama, mnoge hodže i emire, koji dogjoše ublaže progone i zaprije če rastjerivanje povjerenog si kako neki ho će i u Bosnu. Tuj su se Franjevci kao stada. Zato odoše god. 1464. tadanji predstavnici bo- jedini dušobrižnici, razmahali na sve strane, podu ča- sanskoga katolištva: 0. Angjeo Zvijezdovi ć, s pred- vajući stado i upozoruju ći na pogibelj i bodre ći ga stojnicima obližujih samostana: fojni čkoga, kreševskoga na dragovoljno i ust•pljivo podnašanje progonstva i i sutješkoga, a uz njih je mogao biti i predstojnik mučenja, te gdje nijesu mogli bodrenjem posti ći sjajnih samostana sv. Nikole u Visokom — u Mehmedov uspjeha, tuj su ih postizivali mite ći raznovrsnim daro- tabor na Milodraževu i isprosiše si mnogo povlastica vima hodže. i emire. Ipak je kako ljetopisi vele i pre- za uvijeke. Car u zalog svoje rije či dade im i krasno daja hoće mnogo katolika primamljeno zemaljskom pismeno svjedoč anstvo adname. Vrijedno je spome- srećom i prestrašeno progonstvima prigrlilo islam. Ali nuti, da megju popisima čuvodržava bosanake vikarije ih je mnogo voljelo biti lišeno i posjeda i selišta., da gocline 1506. ne nalazimo više tako zvaue „bosanske ostane vjerno svojim vjerskim osje ćajima. kustodije" nego mileševsku, a u njoj su opet osim Ima iz te dobi i jedna u narodu tiAo čkome pre- lašvanskoga samostana isti oni, koji 3U bili i u da,ja, koju istavljamo: U visokom bi svakoga petka• popisu Pizanskome. 1 ) U ovome popisu mjesto lašvan- izašli ti nečuveni hodže i emiri, oko kojih bi se sku- skoga samostana, koji se više nigda ne spominje, pila čitava množija svijeta Mnogi bi se dapa če penjali dolaze drugi 5 i to u: Srebrenici, Fojnici, Kreševu, na drveće, da svoju prisutnost tim bolje istaknu, do- Zvorniku i Mostaru. Viso čki samostan sv. Nikole opet vikujuć: „I ja sam Turčin!" Zato i dan danas prola- je u redu iza sutješkoga. zeči katolik kraj Visokoga u petak rekne šaljivo: Nemamo dokaza, da do milodraževske adnarne, „Hajdemo časkom u Visoko promijeniti ime!") do god. 1520. nijesu Osmanlije mnogo cl•žali. Što su ju Tako predaja. No i od nje mora biti nešto istine. pak kašnje toliko puta pogazili, mora se priznati, da Ipak je to sasvim teško bez ikojih podataka ozna čiti, je to dosta pospješivala i franleva čka revnost, 'da se koliko je tuj što patarena, što katolika primilo islam. Bosna č im prije oslobodi osmanlijskoga gospodstva, i Sve su to tužna srca gledala viso čki Franjevci te su se lać ali i prijekih sredstava, da si o čuvaju š pridruži kršć anskoj vlasti. Ipak debele povjesne listine čitavije stado. Najodlučnije su dizali svoj glas protiN. znaju nam č esto i o velikim nepravdama od carigrad- skoga dvora pripovjedati. Tako god. 1520. sjedav na toga, ali, i ako je daleko on dopirao, opet ga se nije carigradski prijestol Sulejman, prozvan Veliki, koji si Batinič : Djelovanje Franjevaca, 11. str. 13., pravtinije, čini mi se stavlja početak ove predaje u ovo doba nego li dr. Truhelka u god. 1688. 1 ) Batinič: D. Franjevaca, I. 152. Vidi dr. Truhelka: NaSi gradovi, str. 96.  — 56 — —b7— htjelo ni odakle posluhnuti. U doba ovih prvih osmanlij- jevo, megju kojim bijaše i o. Stjepan Vu četić iz Ku- skih misija srušeni su po Bosni svi franjeva čki samostani čića u Dalmaciji, kojemu bra ća pomognu na putu pa i u *Visokome. Uzroci i godina toga srušenja tako srećno umaći.') u izmješani i od domaći.h ljetopisaca iski ćeni mržnjom Tako domaći ljetopisi i doma ći povjesničari. Često, preraa Osmanlijama, da čovjek nezna uprav, što je u kad sam pro čitao doxnaće ljetopise osobito sutješki, stvari. Tako na primjer, za konjičkoga emira veli se, da mislio sam se u sebi, da li. je dovoljna jedna glavatica premda je mnogo članova oteo katoli čkoj crkvi, ipak riba ili kokot, da učini toliki nered u Bosni? I kada bi češće u sami visočki sainostan zalazio, i od uboge sam proč itao o tome Wadingove anale, onda sam bio hraće tražio lijepi i masni ru čak. Ne dobiv jednom uvjeren o sasvim protivnome mnijenju. Wading bo o takova, kakova je tražio, uskipi srdžbom i izradi kod razorenju viso čke crkve veli : „Tijesni hram, kad su sultana, da su se svi samostani bosanskoga sandžaka braća proširila, Turci su ga iz temelja srušili, koga Čujmo potanje, što o tome piše doma ći ljeto- su nakon pla ćena novca ponovno dopustili napraviti. 2) pisac : „Konjički emir dotle je redovito petkom dolazio Ovim bi .Wadingovim riječima, možda malo ko vje- u Visoko, te bi sazvao kršteni narod na pouku nago- rovao, kada nebi znao što carigradski dvor piše Foj- varajući ga svirn mogućim načinima na muhamedan- ničanima u dopustu, da mogu nanovo podignuti svoju stvo. Ne dobivši jednom kokota, ili ribe glavatice od crkvu. U tome se dopustu izri čito veli da se crkva u visočkoga gvardijana — predstojnika samostana Fojnici nanovo podigne, „što su joi tijekom vremena kako je to iziskivao, od velikoga gnjeva pisa u Cari- pleter digli i zidom ju ogradili pa još i neke prigrade grad, da ne će dotle Turska. potpuno Bosne posjesti, podigli." 3) aiti muhamedanstvo u njoj raširiti, doklegoder stoje Glavni je dakle uzrok srušenju spomenutog samo- uad površinom zemlje katoličke crkve po Bosni, a stana bio, što su Visočani i Fojničani proširili i zidom Franjevci, ti protivnici islama, budu se trpjeti.") učvrstili svoje crkve, što je po osmanlijskim zakonima Čuvši sultan takbvu pritužbu, nije nikakve istrage bilo krš ćanima strogo zabranjenb. Ovo je konji čki ernir vodio, nego namah naložio bosanskome beglerbegu, dojavio u Carigrad, jer su ga možda Viso čani, kojima da sve crkve sa zemljom sravni, a Franjevce posmi če. se je svrać ao nešto uvrijedili. U optužbi Viso čana Na taj se nalog razlete, veli Zlatovi ć, „Turci" kano naveo je emir i Fojnič ane, a s njima spleo i sve bijesni po bosanskome sandžaku, te u tinji čas poru- Franjevce. I ti su uzroci glavni, a kokot i glavatica, šiše samostane u: Fojnici, Kreševu, Konjicu, Sutjesci možda nuzgreclni. i Visokome. „Bra ća pak budu dijelom osaka ćena, di- Megjutim, koji uzroci bili, da bili tim progonima, jelom poubijana na okrutni način, a dijelom u bijeg po Bosni su tada samostani porušeni i krš ćani na sve natierana". Dvanaestoricu ih uhvate i povedu u Sara- 1) Zlatovič: Franovci, str. 59, 2) » Templum augustulum cum Fratres dilatassent, Turcae funditus everterrunt, sed 'soluta pecunia, reaedificari permiserunt.« Annales, XII. p. 71. Ondje, str. 11. 3) Batinić, II. str. 11.  — 58 — strane proga.njani.. Mnogo je vjernika zlostavljeno, ži- vota lišeno, a mnogi su na taki na čin i prevedeni na islam. Što je ostalo stalnih krš ćana, to se je razbjeglo u šume, a u Sutjesci se i sada pokazuju pe ćine, gdje su se tada Franjevci s pukom krili. Tada je i naše Visoko postalo od onoliko katolika i patarena u njemu gotovo zgoljnim muslimanskim gradom. Ostaje nam još jedno pitanje : Koje se je ovo pleterni samostan sv. Nikole u godine zgodilo? Povjesnič ari se opet razilaze na razna mnijenja. No svakako pogrješno Greiderer ovo pro- Visokomz. gonstvo stavlja u godinu 1534., 1) a ne slažemo se ni 1 ouo nešto mal0 Franjevaea, štu iza te katastrofe s domaćim ljetopisima, koji taj čin stav]jaju u godinu osta., ne izgubi ipak prisutn9sti duha, ve ć jer svijesni 1524., te ni s Csevapovichem, koji mnije da se je to svoga zvanja, stanu oko sebe kupiti rastje•ane ovce, zgodilo godine 1523. 2) DIi se sasvim slažemo s Bati- da ih i nadalje čuvajući pasu evangjeoskim istinama. nić em, koji je lijepo dokazao, da su se ova porušenja Tako je isto bilo i s visočkim katolicima i Fra- samostana zgodila godine 1521. Kada je Sulejmana njevcima. I oni su se sakrivali po gorama, da uclovolje Velikoga vojska harala po Srijemu i Srbiji. 3 ) potrebo ćama duša obavljaju ći svoje obrede. Ta nevolja ') Greiderer: Germania Franeiseana, p. 156. trajala je, kako povjesni čki spomenici hoće, oko pet 2) Gsevapovich: Synoptico-Memorialis Catalogus etc. p. 126. Djelovanje Franjevaca, 11. str. 10-11. godina. Kako nam ljetopisi svjedo če, patnje i žrtve kat.,)lika i F•anjevaca kroz to pet godina bile su zaista velike. I ako se je osmanlijski mač vitlao proti lu.š ća- nima na sve strane, ne slomivi Franjevci za češe opet misliti o podizanju crkava i samostana. Da su se usudili i glasno vapiti za time, najviše ih je hrabrio ferman Mehmeda II. S toga su sada svim silama za- jedno s katolici.ma radili i u Bosni, kod carskih na- mjesnika i u Carigradu kod padišaha, da im se bar pod kojom pogodbom dozvoli vratiti natrag i na tužnim razvalinama podi ći crkve i samostane. I zbilja iik -.. poluč ili su lijep uspjeh na oba mjesta. Milost im je ' dana glasila, da smiju što je razoreno iznova podi ći  - 60 - - 61 - u starome obliku, ali samo od šepera — pletera - uklopljeno i njegovo izvješ će o bosanskoj biskupiji a ni po jedan na čin od kamena ili opeke. uopć e, a napose o Visokome i samostanu sv. Nikole. Franjevci su se s pukom tomu mnogo radovali, Gdje se je za pravo presvijetli gosp. o. Franjo te su stali makar i takove crkve i samostane odmah Baličević — de Stephanis, rodio, teško je tako sigurno podizati na starim mjestima. Za tu dozvolu na svaku ustvrditi, no svakako je starinom barem iz Visokoga. pojedinu crkvu ili samostan platile su se velike svote; Sutješki arhiv, a valjda se je za njim poveo i Batini ć primjerice se spominje, da su sutješki Franjevci platili stavljaju mu rodno mjesto selo Rič ice sutješke župe; 1 ) 300 dukata. dok sam Baličević nazivlje Visoko svojim zavi čajem.2 ) Svi su se samostani — što je dokaz velike žudnje Nije lako ni sutješki arhiv u laž utjerati, premda ga i potrebe — veoma brzo ponapravili, osim jedinoga nije odviše stara ruka pisala, jer još i danas ima u konjič koga, koji se nikada više nije pridigao, a Ričicama Bali čevića, koji već više nijesu katolici nego uzrol.zom će biti sigurno opet konji čki emir. To je muslimani. ali je i Baličević a ispovjed o svome zavi- bilo sve, kako domać i ljetopisi svjedoče, do g. 1530. čaju još na čvršć im nogama. Ova dva protivna mni- I visočki dakle samostan bio je uz ostale sada uskrišen, jenja mogli bi najlakše ovako spojiti. Pleme Bali čevića plativ kao i ostali velike svote. Bio je osim temelja starinom je bilo u Visokome, koje se je vremenom sam od drveta, kao i crkva, no makar i takov tješio preselilo u Ričice, gdje jo i muslimstvo primilo, ako je mnogo Franjevce i potla Č enu raju. I crkva i samo- ga još u Visokome nije primilo. Po tome, bila ta stan stavljeni su ponovno pod zaštitu sv. Nikole. Ovo obitelj, od koje je Baličevi ć potekao još tada u Viso- treće podignuće, kao i prva dva, ne može se upravno kome ili da se je ne davno odatle otselila u Ri čice, metnuti u stalnu godinu; ali svakako pada izmegju o. Franjo Baličević mogao je nazvati Visoko svojijem god. 1526. i 1530. zavič ajem — mia patria; a pisac sutješkoga arhiva O daljnem razvitku i djelovanju toga samostana mogao je nazvati Bali čeviča Ričičaninom, jer je tada, povjesni podatei; ako se izuzmu službena crkvena kada je on pisao arhiv, samo znalo za Bali čeviće u izviješ ća, što su ih slali u Rim ili bosanski biskupi ili Ričicama i ništa više. povjerenici franjeva čkoga reda veoma škrto pružaju Kada je sv. Stolica na predlog stožernika sv. Se- kakovih vijesti. verine, pokrovitelja istoka3 imenovala Baličevića bo- ) Prvo od tih izvješ ća jest ono, što ga je sv. Stolici sanskim biskupom, bio je on tada redodržavnikom p3dnio presv. gosp. o. Franjo Baličević, bosanski biskup, ') „P. Franciscus Bali čevič a Ričica Par (ochiae): SudIskensis.« Su- koji buduć sam sebe nazivlje Viso čaninom, to ćemo, tjetki arhiv ; Batini č pak u »Djel. Franj.« II. str.62, velI: »Ovaj — Baličevič mjesto, da izvadimo iz njegova izvješ ća samo njegov — bijate rodom iz Ričice, sela kupe sutješke." sud o visočkome samostanu, ragje ukratko orisati sDa Curiabani VIsochi mIa patria 12 miglia lontano." M. T. Akad. a Tčrt. Tud. K đr. XVII. Kđr 3. sz 108. , njegov život i njegovo djelovanje, u kome će biti s) Ondje, 108.  — 62 — - 63 - bosanskih Franjevaca. Moguće, da je stožernik sv. pada, god. 1591., a ve ć 20. prosinca umro, to Bali- Severine upoznao v•line Baličevića, dok je još bio u čević a put u Rim niti je bio god. 1589. niti po četkom Rimu, gdje je i nauke morao izvrsno svršiti, jer ga god. 1590., kako to ho će Batini ć i dalmatinski ljeto- starine spominju kao izvrsna poznavaoca i ispitana pisi,l ) nego dakle god. 1591., po svoj prilici u mjesecu profesora crkvenoga prava. studenom. Što Margiti ć stavlja ovo putovanje Bali če- Pošto je Bali čevi ć, p•ema propisima, položio za- vić a u Rim u god. 1605. to bi moglo biti koje drugo kletvu vjernosti i učinio ispovjed vjere, bude u Du- njegovo putovanje u Rim. brovniku od nadbiskupa Alvara zaregjen za biskupa. Dalje Baličević u svome izvješ ću riše bosansko Do tada je mnogo vremena prošlo, a da bosanski kraljevstvo i njegov narod. Rišu ći bosansko kraljev- biskupi nijesu imali stalna prebivalita, s toga je on stvo i njegov narod Bali čević je preidejalan, na•avno na papin poziv izabrao Fojnički samostan za svoju idejama onoga vremena. Ono, što je neko č Tv•tko I. biskupsku stolicu.') Uz bosansku biskupiju imao je snovao u njega je to sve bilo stvarno. Štogod je pravo pohagjati i beogradsku. kašnje ilirski pokret pokušao obu ći u ilirsko ruho, to Nakon svega toga Bali čević se dadne na posao je Baličević smatrao obu čenim u bosansko. Bosansko — na svoj kanoni čki pohod, koga je u talijanskome kraljevstvo, veli Bali čević, jest veliko, a zove se i jeziku opisao i taj spis predao sv. Stolici prigodom Mysia. Ono megjaši s Macedonijom, Kranjskom, Istrom, svoga dolaska u Rim, da pohodi Nj. Svetost, papu s Jad•anskim i Crnim morem. Klima je u Bosni vrlo Inocencija IX. umjerena i zd•ava, a zemlja plodna i obilua, s mnogim U početku toga izvješ ća, koje se još u rukopisu rudama: g,vožgjem, olovom, kositrom, a po Rami čuva u vatikanskome arhivu i koga je magjarski aka, srebrom i zlatom. Narod je visoka stasa, lijep, oštro- demik clr. Hodinka priop ćio u radnji o bosansko-dja- uman, jak i ratobo•an, a uza sve to gostoljubiv. Ri- kovačkim biskupima,2) spominje Baličević, kako je on jeke obiluju ribama. Izmegju Save i Drave glavnim nevrijedan za Siksta V. bio obdaren biskupskom čašću; bosanskim rijekama (!) stoji požeška franjeva čka redo- kako je i od koga je u Dubrovniku posve ćen; kako je država, u kojoj je Baličević, kako sam veli, počeo svoj i zašto je izabrao samostan sv. Duha u Fojnici za pohod. Pohod je počet u samoj Požezi. svoju biskupsku stolicu, te napokon, kako ovo izvješ će Požega je tada po Bali čevića izvješću imala podastire sv. Stolici poslije 3 godine svoga biskupo- crkvu sv. Duha u gradu, a izvan grada još jednu vanja, za jubileja novoizabranoga pape Inocencija IX. crkvu prilično provigjenu crkvenim ruhom. Na požešku Buduć je Inocencij IX. bio izabran za papu 25. listo, je c•kvu spadalo 5000 katolika. Na samoj potvrdi imao je 600 potvrgjenika. Uz to je redio 4 kandidata Ondje, 104. Badnja se zove: »Tannininyok a Bosnyfflt-Djakovarl PUspOksfsg u svećenike, od kojih je jednoga poslao u Temišvar Tbrtćnet&Ol;« a u tijeku radnja magjarske akademije za povjest, dolazt u xvi br. 3. Batini ć: Pjel. Franj. II., 62.  - 64 - -- 65 - za svoga .namjesnika — vikara, a jednoga. opet za Bl. Dj. Marije. Samostan je brojio 15 Franjevaca župnika u Novi Pazar. Grad je još brojio 2000 mu- i to 10 sve ćenika, 3 klerika i 2 lajka. U obližnjim slimanskih kuća. selima bilo je tada 400 kuća, a 1600 duša. Na potvrdi Iz Požege je Bali čević došao u Veliku, gclje je je bilo više od 400 duša. stajala crkva sv. Augustina. Velika s okolicom brojila Crkva i samostan bili su tada . popravlieni od mi- je 300 katoli čkih kuća, a 1000 duša. Ostalo su bili lostinje, koja je padala od puka, koji je dolazio tuj u muslimani. Tuj je naš Baličević potvrdio sv. potvrdom velikome broju zbog čudesa, što su se tuj zgagjala. 400 duša. Odatle je došao u Našice. Radi čudesa crkvu su polazili ne samo katolici nego U Našicama našao je 400 ku ća latinskoga obreda i muslimani i pravoslavni. te crkvu sv. Antuna. Premda su Našice bile pod Iz Gornje Tuzle došao je naš Bali čević u Dolnju Austrijom, imale su i tu•skih vojnika pod izlikom da Tuzlu, u samostan sv. Petra, gdje je našao 4 sve če- Franjevci, koji su tuj bili, ne bi proti osmanlijskom nika, 2 klerika i 2 lajka. U gradu i okolici bilo je carstvu što snovali i s pomo ću svoje braće u osman- oko 1000 katolika, a potvrdio ih je 300. lijskom carstvu pokušali izvesti. U Našicama je tada Odatle je došao u Srebrenicu, u samostan sv. potvrdio 300 duša, a u okolici takogjer 300. Uz to je Marije. Tuj je naša 100 kabli čkih kuća, a potvrdio još djelovao u d•ugim svojim pastirskim poslovima po je oko 150 duša. našičkoj okolici. U Zvorniku nije našao ni jedne katoli čke kuće. U Vukovaru je Baličević našao erkvu sv. Augu- Grad je Zvornik, veli Bali čević tvrd, te ima oko 300 stina i 300 kuća latinskoga obreda.. Potvrdio je preko muslimanskih kuća, a u njemu je stajao načelnik 200 osoba. sandžaka. U okolici je više bilo pravoslavnih nego li Iza toga je prešao Savu i došao u Modri ču, muslimana. gdje je našao 4 Franjevca u jednoj ku ći, jer nijesu Za dva dana iz Srebrenice došao je u Olovo, gdje im.ali u gradu ni samostana ni crkve. Crkva je je našao 2400 katolika, samostan Uznešenja Bl. Dj. bila više od jednu milju udaljena od Modri ča — Marije i 15 Franjeva.ca. Crkva je imala čudotvornu valjda u Garevu a posve ćena je bila na čast sv. sliku, za koju se je drža]o, da ju je slikao sv. Luka. Iliji. U gradu Modriči — Modruzza — i u okolici Iz Olova stigao je u Sutjesku — Curiabani — nalazilo se je oko 500 katoli čkih kuća, a 2000 duša. kraljsku: prijestolnicu. Sutjeska je tada s okolicom Potvrdu je držao četiri puta, a potvrdio je više od brojila 1000 katoli čkih kuća, a 4000 duša. U samo- 1000 duša. U tome se je gradu, veli Bali čević, svrša- stanu sv. Ivana. Krst. bilo je 10 sve ćenika, 3 klerika vala požeška redodržava, a po čimala druga imenom i dva lajka. Tuj je Bali čević potvrdio 300 duša i po- redodržava bosanskoga kraljevstva — del Regno Bosna. svetio oltar sv. Ivana. Iz Modriče je za dva dana došao u Gornju Iz Sutjeske je Baličević prevalio 12 milja dok Tuzlu, gdje je našao samostan i crkvu Uznešenja nije došao u svoj zavičaj u Vi s o ki, koji je morao  66 — — 67 — biti lijep grad, u koliko to njegovi ostatci svjedo če. Iz Sarajeva za jedan dan prispio je u Fojnicu, U Visokome i u njegovoj okolici bilo je tada 800 ka- koja je imala 10 svećenika, tri klerika, i dva lajka. tolič kih kuć a, a više ocl 3000 duša, koje su duhovnom Fojnica okohca, koju su fojni čki F•anjevci pastvom podmirivah viso čki ,Franjevci. C•kva sv. Ni- žili; brojila je 3000 kuća, a 12.000 duša. U Fojnici kole bila je krasna, koja se je, kako Bali čević veli, je Bali čevi ć mnoge redio u nianje i više reclove, a zvala kraljevom ka,pelom — la cappella clel p )tvrdio je :3000 duša. Fojni čkome samostanu pripa- je samostan tada b•ojio svega 10 Franje•aca, dala je i Banjaluka prijestolinca bcsanskoga paše. Od i to: 6 sve ć enika, 2 klerika i 2 lajka. Sakristija je u Fojniee za, dan dcšao je. u Ramu, gdje je bio samo- Visokome,. usp•kos tome, što je clva puta od neprija- stan i orkva sv. Petra, u kojoj služilo 10 Franjevaca. telja srušena, ipak imala dosta dobrih kaleža para- S mlostan je bio od drveta, a crkva i sakristija od menata i drugoga •uha. Ovoin prigodotn. potvrdio kamena. Ramski samostan je služio 1200 duša. Blizu Baličević u Visokome preko 300 duša, a odatle je sa,mostana stoji Livno, koji je od Klisa udaljen jedan otišao u Kreševo, gdje je pohodio samostan i crkvu dan. Od Rame do Jadranskcga mora brOje se tri dana. sv. Katarine. Tuj stoje 3 samostana : sv. Marije u Zaostragu; sv. U Kreševu je tacla bilo 10 sve ćenika, 2 klerika Marijc u Maka•skoj i sv. Marije u Visovcu. Katolika i 1 lajk. Samostan je služio oko 500 katoli čkih kuća, inaR, više nego li mushmana. U Zacstrogu veli Bah- koje su bile dijelom u KreŠevu, a dijelom u okolici. čević, cla je bio samo jedan put i to (15) 83., dakle Na potvrdi je bilo preko 300 osoba. Tuj je Bali čević ne kao biskup. Tada je Baličević posvetio tuj crkvu posvetio 93 prenosna oltara, koji su se oclatle raza- i groblje. Odatle, veli , da je mislio u Rim, no čuvŠi šiljah po čitavoj bosanskoj biskupiji. za, to mushmani, pobune se proti njemu, zarobe mu Dva dana od Kreševa prema rijeci Neretvi, veli konja i svu• robu, a on jedva ute če. Stoga nru ni sada, Baličević , nalazi se veli.ka Lercegova čka, pokrajina ili kada je kao biskup htio pohocliti ove samostane Fra- vojvodina sv. Save, u kojoj stanuju ve ćinom janjičari njevaca, boje ći se opet gungule, nijesu dopustili, da i pravoslavni. Više obližnjill katolika od hercegova, čke osobno tamo čini kanoničke pohocle. pokrajine pripadaju kreševskome samostanu, koje služi Pošto nam nije prva na,kana, iznijeti samo jedan Franjevac izaslan iz samostana. čevića izvješće nego orisati njegov ži.vot, to oVdje Za jedan dan došao je iz Kreševa u Sarajevo, prekidam za kratko tok njegova izvješ ća, dok ocrtam koje je brojilo 2000 muslimanskih ku ća i 200 kato- katolika 1000 duša — dok su ostali bili ukratko što su sve Franjevci u Zaostrogu god. 1583. ličkih — pretrpjeli radi Baličevića. Batinić opet pogrešno ovaj pravoslavni. Katoli čki župnik bio je jedan Franjevac, dogagjaj spaja s Bali čevića putovanjem u Rim, što koji je stanovao u jednom stanu. Crkve nije bilo ga je on u činio kao biskup, dok evo Baličević to nego kapela, u kojoj je potvrdio naš Baličević, preko 200 osoba. stavlja u gcd. 1583. 5*  — 68 —, — 6P — Muslimanima je ovo putova.uje upalo u o či naj. Kada Baličević govori o samostanima u Bosni više zato, jer su se bojali, da Bali čević ne nosi papi onda razumije bosansku redodržavu, jer ina če s po- kakov danak od bosanskih katolika, s pomo ću koga žeškom redodržavom bilo bi više samostana. Neko č je bi opet papa mogao dignuti na Osnianlije križarsku veli Baličević, bilo 15 sainostana u Bosni. U preosta- vojnu. Stoga se dignu sa njim u potjeru. Franjevci lim samostanima, veli dalje Bali čević, Franjevci drže prevezu Bali čevića, kako Batini ć hoće, na „školj šu- škole u kojima uče čitati, pisati, slovnicu te krš ćanski ćurje,") a Fabiani ć na Lošinj-Lesina. 2) nauk u slavenskom i latinskom jeziku. Došav rulja haramija zatraže Bali čevića, za koga Po njegovome je risanju stanje katolika bilo od- kada Franjevci ništa ne kazaše, povežu ih haramije i više žalosno. Svetotajstvo nijesu smijeli držati u crkvi sjednu ve čerati. Megjutim dogju s oružjem 2 katolika, ni u samostanu, jer je to uvijek moralo biti otvoreno. haramije rastjeraju, 4 ubiju, a Franjevce oslobode. No Bolesnicima su Svetootajstvo nosili poslije mise. Narod za ovo se kašnje Osmanlije osvete, orobiv samostan a je davao razne danke i to: „tebos", t. j. s muške glave Franjevce tako isprebijav, da je o. Pavao Jaki ć3) um•o. na glavu u 5 godina 5 cekina; „chessim", t. j. 2 ce- I to je uzrok, da su Franjevci prosvjedovali, kada su kina svaki muški, koji se je lfflpio s „glautrinom" = čuli, da im Bali čević ide kao biskup u pohode. 1 12 dukata. Uz to se je plaćala ž'ivotinjama „travarina". No da se opet povratimo k Baličevića izvješću o Uz ove dakle bili su još „gjovasia", „martuina" = svojoj biskupiji. On je ve ć gotov sa crkvama, što ih mrtvina i „bonach". Gjovasia je bila, pregledavanje je pohodio, pak riše sv. Stolici neke op če bilješke o imanja, kada bi tko umro, od koga bi bila uzimana svojemu pohodu u Bosni, koje će nam dobro doći za polovina, osim što bi se za prepisa tih imanja innogo razjašnjenje naše doma će povjesti. pograbilo. Dobra, koja bi ostala bez gospodara poslije Gdje god sani došao i pohode činio, veli Bali- smrti pokojnika, koji nije imao rogjaka, pripala bi čević, pripovjedao sam slavenski in lingua slava. — muslimanskoj siročadi. Mrtvina je bila globa krš ćana Redio sam 45 u svećenike, a uz to mnoge u djakone, one okolice u kojoj se je našao mrtvac. Ta je globa u podjakone i u klerike. U čitavoj Bosni tada je po iznosila 400 talira, što bi pripalo kadiji i roditeljima Baličeviča izvješću bilo 13 samostana, 107 sve ćenika pokojnoga. Bonach je danak, što je nastao uslijed 25 klerika i 17 lajka, koji su svi sv. Franje, jer u ugarsko-osmanlijskoga rata. Taj danak bio je kao čitavoj bosanskoj biskupiji, veli Baličević, nema dru- otkup kršć anskih mladića, koje muslimani nijesu smjeli goga ni reda ni klera, osim što u Požezi ima 12. svje- uzimati u vojsku. I to je ono izvješ će, što ga je Ba- tovnih svećenika. ličević god. 1591. podastro sv. Stolici. Batini č : Djelov. Franj. II. str. 63. Ugled, što ga je Baličević uživao u Rimu bude 2) Fabianich: Storla dei Frati 3finori, p. 253. sadanjim njegovim dolaskom pove čan. Prema ovome 3) U Fabianicha Jukič. Vidi Storia F. M. p. 254. podnešenome izvješću sv. je Stolica vidjela u njemu  - - - 71 - biskupa uprav prema Božijoj želji. S oga mu sv. st:Ivne, no buduć su rijetke, za nas su v•ijedne zlata. Stolica ve ć slijedeće godine 1592., dne 15. svibnja. Evo po koja : dadne dozvolu, da može slobodno i u druge obudov- Mleta čki poslanik Zenon, putuju ći preko Bosne u ljele bis•upije, koje su pod osmanlijskom vlaš ću, kada Carigrad umrije god. 1539. naglom sm• ću. Kada je bude potreba zalaziti i svoju službu vršiti. 1 ) naime uzlazio uz planinu čemerno uclari ga kap, gdje Povrativ se naš Bali čevi ć iz vječnoga g•ada Rima se strovali mrtav. Odatle bude prenesen preko Sara- u Bosnu, nastavi blagosloveno djelovati u opsežnome jeva, u Visoko, gdje bude saliranjen u franjeva čkoj svome vinogradu. No o daljnjemu njegovome djelovanju mostanskoj crkvi sv. Nikole, no odatle ga rodoljubivi malo se je što sačuvalo. Sutješki nam arhiv pripovjeda Mleč ani kašnje prenesu na roduu grudu u Mletke. 1 ) da je god. 1607. posvetio u Fojnici crkvu, Fabiani ć G-odine 1628. dobiše viso čki Franjevci od Urbana nam navagja i svetkoviuu, kacla je to bilo naime na VITI. potvrdu dozvole Grgura XV., u kojoj im dozvo- sv. Matiju.2 ) ljuje da mogu radi pobožnosti viso čkoga puka imati Kada je god. 1613. o. Antun Požežanin naime- ► ovla.sni oltar sv. Križa altare privilegiatum. 2 ) — novan skradinskim biskupom, Bali čević ga je posvetio Kada je godine 1640. o. Pavao iz Rovinja, Istranin, za biskupa. 3) )( )vjerenik franjevakoga genbrala pohagjao bosanske Godine 1615. dne 2. velja če umre neumorni biskup sainostane, dogje iz Fojnice i u Visoko, gdje ga op čara Baličević u Fojnici, gdje bude i pokopan u crkvi, koju ljepota g•ada i njegovih baš č a. Još dalje on pripovjeda je sam posvetio. Grob mu Fojničani stave megju cla je i visočki samostan imao takovu jednu baš ču, oltarom sv. Franje i sv. Mihajla. 4) uz koju je bila i bistra voda na to čak. Na ovu vodu, Kako sutješki arhiv hoće, nije se najbolje slagao ka-že, da su dohodila ve čer turska i katoli čka sa franjeva č kim starješinstvom, jer bo je prvi podigao djeca, voclu si to čila i ig•ala se krštenja. proti redodržavništvu i gvarclijanima parnicu, koju je Dalje nam je Rovinjanin zabilježio, da je tada u Visokome bilo 7 mošejateta 7 „me ćita"; cla mu je i u Rim poslao, no s njom nije ništa postigao, 6) do i wki Visoča.nin guslio na gusle, koje je u njemu pobu- što je samo ostavio crnu to čku u svome životu. dilo neku sumornost3) iz čega zaključujemo, da su još Pošto smo opisali život viso čkoga velikana vra- i tada Bošnjaci melanholi čno pjevali. Ovaj nam kratki čamo se opet na nastavak povjesti pleternoga samo- opis Visokoga popunjuje iz god. 1655. o. Marijan Ma- stana sv. Nikole. Vijesti, kojima ćemo popuniti daljnju ravi ć, veleći, da u Visokome ima 700 muslimanskili ku ća povjest ovoga samostana jesu malene i ve ćinom jedno- i 6 mošejk a samo osa-m ku ća katoličkili. Tv•gja je u 2) BatInić : Djel. Franj. II. str. 63. Visokome još za Maravi ća ležala porušena. 4 ) Fabianich: Storia dei Fratl Minori, II. p 253 3) ButInić : Djel. Franj. II. 93. Batinič: Djel. Franj. II., str. 22. 2) FermendZin: Aeta Bosnae, pag. 808. 4) Ondje. b) Sravni Batiwea: Djel. Franj.,11.10 ., s dr. Truhelkom NaS1 gradovi, 93. b) Sutješki arhiv. Glasnik zem. muzeja, god. XVI. svez.  — 72 — — 73 — Premda se je tolika eto runožina inovjernika na- nesreća, koju su podijelili sa svojom bra ćom iz svih množila u Visokom, a katolika se steglo samo na osam samostana u Bosni. kuća, i premda su se Franjevcima sve ve će nepogode Obračenje naime. crnogorskoga vladike Marderija ragjale i nove zanike stavljale, ipak oni uza sve to iz raskolništva na katoli čku vjeru u toliko razgnjevi ne očajaše, već ae neprestano zadržaše nepokretnim peć koga patrijarhu galinika, da je tvrdo odlu čio to kod svoga sv. Nikole. No oni se nijesu ogTani čili u osvetiti na bosanskim Franjevcima. U tu svrhu ispo- svojem djelovanju samo na to osam ku ća u Visokorne slova godine 1661. ferman od Sultana i dogje cine već su odatle kano iz svoga sjeclišta alužili jošte svojih 13. lipnja i. g. glavom u Bosnu. Odmah po če zahti- 6 župa, koje su brojile 2603 ku će ili 11.650 duša. Te ilevati nekakov crkveni danak od svih, koji se krstom župe bijahu: Visoko s okolicom, Sarajevo, Slav. G-ra- krste, dakle i od katolika. Franjevci na čelu svome cliška, Orubica —Orughlica Lovč e — Liesne, Lišnja. stadu bojeći se, da ne bi zašlo u ra.skolni čke zablude, — Liesna. 1) borili su se kroz punih devet godina s tim drzovitim Megjutim su sada visočki Franjevci lošije života- nametnikom. Megjutim su ga sasvim porazili, ali izgu- rili nego li ikada prije. Nijesu ništa imali, jer kacl su bivš'i za tih dugotrajnih razmical ništa manje van došli i pocligli opet samostan, niti su što sa sobom 800.000 jaspara, što iznosi oko 1660 mleta čkih dukata. mogli donijeti iz puste šuine, niti čega naći na razva- Svi samostani bosanski sada podijeliše trošak megju linama samostana. Milostinje bijahu isto tako siromašne se; a odatle viso čkomu samostanu sv. Nikole zapadne, kao što bijahu siroma šni i darovatelji, jer -su ve ć i da isplati 100.000 jaspara. 1) katolici na najniže grane spali u imu ćnosti, kad ih se Uz tolike neprilike, što su pritiskivale viso čke je znalo toli okrutno tlačiti i očite im otimačine činiti. Franjevce pridruži se od nekoliko goclina još jectua, K tomu se neprestance Franjevce tištilo sa sto i više koja je- takogjer bila svim samostanima Bosne Srebrene nekakovih globa i poreza, koje su morali u isti čas općenita. stvarati, a sve u gotovu novcu. Počeše se naime nekakovi izvanredni danci iskati Nebogim. Franjevcima ve ć je bilo dogorjelo do od samostana, za što Stambul upravo ništa ni znao nokata, te kad ve ć u samostanu nijesu imali ni po- nije. To bijahu tako zvana pregledavanja .teftišeme — kučstva, morali su se, .htjeli ne htjeli, silno zaduživati, — koja su imala zada ću pregledati samostane, da se ne samo dajuć nepravedne tražbine, nego i da se sami ne bi štogod našlo u njima od oružja ili čega slična. uzdržaju. Napokon su se ti dugovi dotle unmožali, da Ova su pregledavanja pravila silne troškove, .što su nijesu mogli ni samih kamata pla ćati. Franjevci, — jer sami ništa ne imahu — morali otkle Polag ovih svagdanjih muka i patnja, što su vi- bilo prositi, a tim darovateljima sve dosadniji postajati. so'čke Franjevce ve ć sasvim isušile, zaleti ih iznova Na sva ta nasilja osobito na ovo pošljedno oni su se Onde i Acta. Bosnae, 1478. I) Batinič, 11. 134. i Historica Fragmenta u Fojnici.  7-1 — 75 — p•ituživali i bugarili Carig•adu i Sarajevu. Milo nam mojoj ovoj zapovijedi, vi pobilježte, i meni ih prika- je spomenuti, da je bilo i doma ćili savjes.nijih musli- žite. Ovako znajto 1 Godine 1661. ) mana, kojim ove nepravde ne bijahu nikako po volji. Na što se je u bosanskoj povjesti do sada slabije I na cara stigavši glasovi saž'alno su djelovali, to je obziralo, istaknuti nam je ovdje, da su sultani s nekim odmah uzeo Franjevce pod *okrilje U to je ime iznimkama bili gotovo svi prijatni svojim podanicima pisao sarajevskomu kadiji Sulejmanu, list, kojim pa bili oni i koje mu d•ago vjere, no krivi su u toliko kori tražitelje nep•avednih nameta. Visoki otpis uprav- što nijesu iza Sulejmana Velikoga malo ne nijedan ljen je na re čenog kadiju, jer su se F•anjevei, ošobito znali uspostaviti reda i stege, nego je razvratno činov- visoč ki njemu, kao blizom susjedu, naj•iše jadali; a ništvo postupalo u svojim pod•u čjinia sa žiteljima ovaj njihove jadove svojim ugledom podast•o svijetlome katc>lič kim samo, kako mu je strast i pohlepa za bo- padišahu. Buduć i da se u tome listu i V i s o k o spo- gastvom i mržnja prama d•ugovjercima savjetovala. minje, a iod sebe je to utješljiv list, ne ćemo mimoići Ovi su ih, — da ne bude i gorega zla kako — a da ga ne priop ćimo i time našu crticu u mnogome tako trpjeli; a zavapili bi glasno istom, kad bi im iazjasnimo. List glasi : „Kad primiš . .. nek ti je došlo do skrajne muke. Sultani, ako bi kad čuli vapaje, znano, da si ti nedavno slavodobitnomu našemu taboru slali bi st•oge opomene doti čnim silnicima, kao evo i ovo prijavio : da su svećenici crkava u: Fojnici, Kre- ovaj put. Ali: car daleko, nebo visoko, pa nijesu ni ševu, Visokome, Olovu, Sutjesci, Rami i Tuzli, došav ovi uzdisaji ni opomene ništa koristile, ve ć su dapače na sucl da se od nekoliko godina, protiv izazivale još groznija osvetna progonst‘ a na katolike sva,koga ugovora, koji je o redovnicima zakletvom ili potpunije rekuć : na Franjevce, koji su bili tada velikoga i jedinoga Boga bio utv•gjen i suprot carskim sva bituost bosanskoga katolištva jedini im sve će- od•edba.ma., pod imenom pregledavanja — teftišeme— nici, branitelji i zagovornici. crkava svake god•ne velika svota novaca od njih iz- Istini za volju istaknut nam je, cla se često i sam goni. Uslijed toga prijavljenja, pa zato što su sli čna bosanski muslimanski elemon-at često nije pokoravao pregledavanja crkava po ovima mojim dobro uregje- sultanovim od•edbama, nego je tradicijonalnu m•žnju, nim pok•ajinama, zabranjena, zapovijedam dakle, da t. j., koja iz patarenstva datira, pokazivao prema se usuprot onome, u slavu prevelikoga boga u činjenome krš ćanstvu. ugovo•u i usuprot božanskoj — islamskoj vjeri i car- Domaći ljetopisi više su nam sa č uvali i o tome sk.ima naredbama pod opakom „pregledavanja znadu pripovijedati. Megjutim Franjevci su se viso čki crkava" nikakov novac, niti išta d•ugo uzima od re- još uvijek divno žilavim pokazivali na sve one nasrtaje, dovnika, ma bilo kano zalogaj. Toga radi, što su ali koncem kandijskoga •ata 1645. do 1664. gdje — pregledavanja,po svima mojim pokrajitama za.branjena, su Osmanlije vrlo loše prošli, te za to nemilo po Čeli one, koji bi jošte htjeli uznemirivati redovnike proti ') o. Martin Nedić : Stanje redodrž.ave Bosne Srebrene, 58-9.  - 76 — — 77 — gnjaviti svoje podanike katolike, što ne mogoše na pastvu u puku, jer ć e se i oni za koje v•ijeme vratiti Mlečanima učiniti — od silnoga progonstva ne bijaše kad se uzbunjeni elemenat malko povu če nat•ag. Uz im ni po koji način moguće ostati tuj nego se ve ćinom to im bijahu na srcu odm.ah clugovi. Dugove treba otseliše. Najve ći im povod seljenja bijaše, kadno sa- n . v•atiti dužniku. U njih su bili ogromni, kako vidjesmo, mostan Osmanlije napadoše irazna nedjela po činiše. Ne a nikakove im nacle iie bijaše, da će ih se osloboditi zna se, da li su Osmanlije navalili na samostan s namjerom milostinjama siromašnih Bošnjaka. Ne samo da su da ga sore, zapale ili s namjerom, da od bra će utje- trebali što obilnije milostinje, da se ocluže ve ć su imali ruje kakove nepravedne globe, ili plijene; ali nam do- i clrugu veliku potrebu, da svoj samostan s crkvom maći ljetopisi zabilježiše, da tom zgodom vikaru sa- poprave, koji se je bio ve ć sav istrošio i kroz kratko mostana sv. Nikole odsjekoše lijevu ruku, a ostala se vrijerne, jer je bio sav na činjen po sulta,novoj rije či, braća otseliše u Gradišku, ostaviv u svome omiljelome kako spomenusmo od kratkotrajnoga pletera. A u tu logoru jedino oca glavara. Da,kle: oružjem ih se je potrebitu milostinju mogli su najprili čnije ovim slučajem istjeralo, a jedini glava•, valjda potajice ostao, da bi isprositi štogod novca. čuvao samostan i crkvu, te ne bi došlo do najžalosnijih Ovim okolnostima zaokupljeni otišli su u Gradišku, časova. To svjedo če i tri slavonska oca, kad su se gdje su odmah u poniznosti duha za čeli prositi. To visočka braća tamo preselila, da su iz Visokoga došla pokazuje i ovaj dogagjaj : Neki Marko di Corinti u Gradišku prisiljena nebrojenim. nepravdama. 1) oduze jednomu bosanskomu Fra,njeveu iz Gradiške No nijesu se oni odselili s nakanom, da za uvijeke patenat — opunovla,štuju ću dokažnicu — za prošenje ostave Bosnu i svoje omiljelo, ako i malo viso čko stado. god. 1669. i posla ju sv. zboru u Rim. U patentu je Oni su i nakon tih progona mislili na plemenite ciljeve, glasilo, da su viso č k i Franjevci u tolikom dgu, da koji su ih v Visoko još za bosanske samostalnosti ga ne samo oni, ve ć i isti njihovi krš ćani ne mogu doveli. Za vje•u i za domovinu umrijeti, to je njima platiti. bilo sveto i časno. Oni su dakle otišli u Gradišku, da Brzo bi patenat natrag po'slan od stožernika Bar- tuj čekaju bolje časove. .berinija na istoga Marka, gdje ga j€ stožernik opominjao da se redovnici ne smetaju u proševini, nego, koliko P•edvigjali su , bo, da ako ostanu, kakove bi sve je moguć e, neka se njihovim potrebama pomogn.e. 1) pošljedice mogle slijediti; budu ć muslimanine će mirovati sve dotle, dok ih se sasvim ne liješe, a to bi bila ve- Baš u ovo doba radi silnih svojih dugova uzajmi lika šteta po bosanske katolike, redod•žavu, no naj- takogjer predsjecinik samostana olovskoga, o. Ivan više po samo Visoko. S toga su i ostavili oca glavara Stipičić u Jakinu 3000 dukata, od bogatoga sarajev- samostana, da čuva Eiamostan od velike kakove ne- skoga trgovca Filipa Brnjakovi ća, htijući tim novcem sreće, ili da ga ne bi ko prisvojio, i da vrši duhovnu ka,o i visočki samostanci, da popravlja prestaru crkvu, l) Historica fragmenta u Fojnici. 1 ) Historica Fragmenta u Fojnici.  78 - — i da se odUži. Pak kad se je ovaj isti trgovac desio 1000 dukata za. tre ćega podizanja njihova samostana, god. 1681. u Mlecima, pisa mu olovski p•edsjednik, ali pitamo pisca „Pastora bonusa", koji je to bio da prima milostinju osobito iz Portugalske, gdje su Ivan II.? u to mu bo Nrijeme, kad je samostml po- Franjevci prosili za Olovo; od ove, da namiri sebi pravljen, nema ni spomena. Poznato je iz poljske po- glavnicu i kamate od a ostalo cla pošalje njemu, vjesti, da je vladao od god. 1648. do 1668. Ivan što će podijeliti megju samostane u Olovu, Sutjesci, Sažimir, koji bi valjda kakogod mogao biti taj veliki Gradovrhu i Visokom, hudući da. i ovi imaju množinu dobro činitelj, jer je i iza te godine još živio; ali prije duga. 1 ) njega nema Ivana I. Po tome nam je re ći, da je Je li što, i ako je, koliko je pri tome bio pomožen dobročinitelj visočkih F•anjevaca bio ili taj Ivan Ka- samostan sv. Nikole, nije nam poznato. Ako je taj žimir, ili njegov vojvoda Ivan Sobjeski, koji je istom sarnostan bio u dugu te godine 1681., to je bio ne- kašnje postao kraljem god. 1674. iza Mihajla Višnjio- kakav novi dug. Je• mi znamo, da je viso čki gva•dijan veckoga; a Varaždinski ga zar zove Ivanoni II., jer je popravljao svoj samosta.n istodobno, kadno i olovski, tada, kad je on tiskao u Mlecima svoje djelo, vladao no on je — pošto gradiš ća.nska milostinja ni iz daleka Poljskom. dotjecala nije — pozajm:o novac od sarajevske banke (?) Iz ovih nekoliko vijesti vidi se, da viso čki redov- i dubrovačkih trgovaca, dok su njegova bra ća redov- nici nijesu mnogo proveli u tugjini, u Gradišci, nego nici prosila po Poljskoj. Po svjedo čanstvu sarajevske su se pov•atili najdulje iza t•i godine natrag u Visoko, ba.nke visočki je gvardijan bio već god. 1671. s crkvom kad su se po svoj prilici muslimani nešto umirili, i kad im gotov, a dug je sav isplatio milostinjom iz Poljske. 2) je njihov glavar Stjepan Tursi ć, ocl njihovih milostinja F•anjo pak Varaždinski u svojem ,Pastor bonus" plativ dugove, popravio i obnovio istrošenu crkvu i hva.li u velike na.klonost poljskoga kralja Ivana LI. samostan, da može trudnu bra ću s dalekoga puta kao dobročinitelja p•i ovome popra.vku samostana sv. primiti. Nikole, vele či: ,Ovaj su samostan Turci hiljadu puta To selenje ili bolje izlet viso čkih redovnika ne — prevelika hiperbola! — a F•anjevci opet smije se nipošto smatrati za prekid u opstanku samo- toliko puta, podigli. Napokon su ga godine 1670., na- stana sv. Nikole, jer su Franjevci samo k•atko vrijeme stojanjem o. Stjepana Tursi ća i velikodušnosti Ivana II. bili u tugjini, dok im je gvardijan ostao doma, a poljskoga kralja, obnovili . . ." 3) tili su se ve ć god. 1670., nego je pravo seljenje došlo Doista se je poljski kralj tuj di čno pokazao prema istom godine 1697. Završujući povjest pleternoga samo- • Bošnjacima u krš ćanskoj ljubavi i slavenskoj uzajam- stana u Visokome, a prelaze ći na opis seobe Viso čana nosti. ‘Toš Sigismund I. podijelio je viso čkim Franjevcem iznijet ću još jednom pregled župa i duša, koje je I) Ondje. služio viso čki saniostan. Popis ovaj stavljani po izvješ ću Ondje. SinjeAki biskupa Ogramića, koga je god. 1675. podastro sv.  — 80 — Stolici. Po ovome izvješ ću na viso čki samostan i župu spadalo je 300 duša ; na župu u Gradišci 7000 duša ; • na župu u Sarajevu 390 duša; ostale tri župe Lišnja, Orubica i Lio če nijesu imale crkve, jeclino Orubica imala je župnički stan, dok duša Lišnja je imala 1180; Orubica 1745; a Liv če 1649. U ovome izvješ ču veli Ogramič, da „Turci" u Lišnji župljane i župnika nemilo Seoba Viso č ana u Slavoniju i Ugarsku. progone. 1 ) Gorka č aša bijede i nevolje opet se je vrativšim Batinić : Djd.ovanje Franj. 150-161. se Franjevcima već i prepuni1a. Radi velike oskudice i njihove i istih katolika jur im se je samostan sav rastočio od novih dugova. Dugovi su bili veliki i uvijek su im donosili novih navala i uZnemirivanja, a od pomo či nije ni odakle nikakov tra čak nade svijetlio. Naravno govore ći, moralo je do ći do očajanja. No oni se ustrajno borili sa svojom kobnom sudbinom sve dok nije nestalo samoga predmeta, za koji su s( i za koji su došli u Visoko dok nije Vi- — soko ostalo bez ijedne katoli čke duše i postalo zgoljnim muslimanskim i pravoslavnim gradom. Kako je pak Visoko ostalo bez katoli čkoga menta, te kako su viso čki -Franjeyci i katolici ostavili Visoko i samostan sv. Nikole potanko, a sigurno nije lako kazati. Sta.-ani se arhivi u tome potpuno ne .slažu s domačim, a i domaći kao da se kose s ,povjesni čkim ispravama. Tako nam je šibenički arhiv zabilježio, da su se visočki Franjevci, god. 1688. otselili u Gradišku, u Slavoniju; a glavar samostana, da je s tovarom crkve- noga ruha pošao u Dalmaciju, i da su ga na putu Srele divlje pustahije, ruho mu otele, a njega zadavile. 1) ') lzvadak iz šibeni čkoga arhiva u Fragm. n Fojnici. 6  - - 83 - Šibenički arhiv, kao da slijecti Usevapovicl ► i prema takovim se je idejama i radilo, pa koje čudo, dr. ćiro Truhelka, vele ć i, da su godine 1688. musli- da su muslimani smatrali krš ćanstvo izdajstvom dr2ave mani porušili visočki samostan sv. Nikole, a Franjevo , i grobarom islama. I toj se mržnji pripisuju seobe t ) prognali. Franjevaca i katolika tih godina i iz drugih mjesta. Domaći nam ljetopisi naprotiv svjedo če, da je Ta je mržnja upalila sigurno i franjeva čke samostanske visoč ki samostan opstajao sve do godine 1697. — do zgrade god. 1688., kad su u Visokome bili bosanski povratka Eug;ena Savojskoga iz Sarajeva, koji, kamo biskup i redodržavnik — ako ih nijesu, kao što to sreć e, da nije nikad u Bosnu zavirio ! Benići u svome ljetopisu veli: „sluge nepomnjom I službena izvješ ća iz godine 1697. svjedo če nam I toj mržnji da se uklone, i da što isprose za da je sve do te godine Visoko imalo svoga gvardijana novo napravljenje zgrada i isplatu dugova, kao i to, jer megju potpisima bosanskih otaca na skupštini, da kroz ratno vrijeme u slobodnijim krajevima pre- spomenute godine u Velikoj, a kašnje malo u Brodu, živu, otselili su se te godine viso čki Franjevci u Gra- nalazimo i potpise o. Stjepana Velikovi ća, kao viso- dišku, ostaviv kao i god. 1662. gvardijana, da čuva čkoga gvardijana, gdie svjedo či dokle je bosanski kuću. Pošto su se Franjevci ve ć iz Modri če g. 1685. biskup vršio svoju pastirsku dužnost. 2) Pošto su ove otselili, a kao bunitelji tjerali su se i iz drugih samo- skupštine bile u srpnju — 10. i 18. srpnja, a Eugenij stana, to su se naravno i vjerovnici viso čkih Franje- se je pod zimu iste godine vra ćao iz Sarajeva, to nam vaca pobojali, da se ni viso čki Franjevci ne će više nastaje sumnja, da, li je te ratne godine bio viso čki gvar- vratiti, pače, da će i gvardijan pobje ći te su ga po- dijan kod kuć e i da li se je baš s Eugenijem otselio tjerali za dug. u Slavoniju, ili je prije rata otišao tamo, gdje je i U toj stisci gvardijan je zbilja kao što nam Be- ostao za uvijeke. nića ljetopis kaže — našao bogatuna Lipov čića, koji Na temelju doma čih ljetopisa i ovih navedenih je vjerovnikom zajam č io isplatiti dug, ako bi i gvar- isprava, ja crtam seobu Viso čana ovako: dijan morao pobje ći. Kad je godine 1683. buknuo rat megju Be čom i Kad se je rat sve više razmahao, i kad je g. 1697. Carigradom i kad je Austrija po čela napredovati; po- bilo nade, da če se prenijeti i u Bosnu, onda je mo- č eli su i bosanski muslimani mrziti i progoniti svoju guć e i gvardijan otišao u Slavoniju, — ako nije otišao braću kršćane, koji su dušom i tijelom bili uz Austriju. tamo službeno, — povjeriv samostan, crkvu i zemlju Muslimani su smatrali — a tako je i bilo Be č Lipovčiću. Zato ga i vidimo još iste godine, prije jednim od tabora kršć anstva, a Carigrad taborom Eugenova dOlaska sad u Velikoj, sad opet u Brodu, islama. Tako se je, velim, mislilo sve do skorih dana gdje s ostalim ocima redodržave Bosne Srebrene svje- doči, dokle je bosanski biskup vršio svoju službu. Je I) esevapovich Synoptico-Memorialis Catalogus etc., p 129.: dr. Tru- helka: NaSi uradovi, 95. li se kroz ona najburnija vremena viso čki gvardijan t) Fermend7in: Acta Bosnae, 528-9. 6*  — 84 — v•ać ao opet u Bosnu, da providi sa samostanom, — 85 — kao što bi se moglo zaklju čiti iz domaćih izvora, opstanak, a i moguć nost, t bi se kako mogli ocluH r i ili ne, ne znamo, ali posljednje istinitijim držimo. Ako teškoga duga.. Zatim je isti o. Franjo Travni čanin se je dakle za tih burnih dana vratio u Bosnu, onda molio vjeroplodnicu i za nov čanu pomo ć. Dok mu je je otišao s Eugenijein natrag, kao što to sutješki arhiv vjeroplodnica prvoj prošnji udovoljila, i one župe ostalim i Beni ć a ljetopis kažu; ako li se nije povratio, to je u Bosni Franjevcima dosudila, d•uga mu je ostala tamo za vijeke i• ostao; a Lipov čić se je, kad su se bezuspješna, pošto ni sama vjeroplodnica nije imala Eugenijeve čete vrać ale iz Sarajeva, pridružio s ostalim novca na raspolaganje. 1 ) visoč kim katolicima Eugenijevoj vojsci, zapaliv prije S povratkom dakle vojskovogje Eugena nestaje samostan sv. Nikole i crkvu, a zvono zakopav pod u Visokome Franjevaca, nestaje katolika, nestaje sa- crkveni prag da ih ne bi inovjernici obeš častili. 1) mostana sv. Nikole Mirskoga. Viso č ki su se Franjevci Kad su čuli visočki Franjevci, da je Visoko opu- otselili, samostan je sv. Nikole ležao sravnjen sa stjeio, kad su vidjeli, 'da karlova čkim mirom g. 1699. zemljom. Što je još više, iaestalo je i obližnjih viso čkih Bosna ostaje pod starim gospodstvom, odložili su svaku župa, osobito Lišnje, Orubice i Liv če. nadu na povratak. Oni su se po čeli brinuti kao i. ostali Za Livč e i Lišnju zna se i sada dobro gdje su iseljeni Franjevci oko onoga puka, koga su prije tamo bile. ,L i ev č e" je ležalo na lijevoj obali Vrbasa na imali u slobodnim sada krajevima, i koji je novim putu izmegju Gradiške i Klašnica. Danas to ime doseljenicima pomnožan. .Što još više kao da nijesu obstoji, a suviše je tuj i kat. župa „Rudolfsthal" za htjeli ili nijesu mogli ni općiti sa Ostalim u Bosni i kat. nijemce naseljene iz Austrije i Njema čke.2) L i š nj a Hercegovini Franjevcima, rtego su se od njih otcijepili sada muslimansko selo, leži blizu ceste Prnjavor- i priključ ili se tamošnjim Franjevcima, te i. one župe Banjaluka, udaljeno 11 kilometara od Prnjavora 3). Iz koje su Bošnjaci prije tamo imali, htjeli su tako otci- Lišnje su kašnje katolici nešto pobjegli preko Save, jepljeni sebi pridržati. a nešto ih ostalo u bliz'njem selu ,Mravici" gdje im I zbilja god. 1703. kao da je nastao neki spor se i danas groblje znade, a odtle se pomakli u da- megju onim bosanskim Franjevcima, koji su ostali u našnju Drenovu župe Kulaši. Poslije 200 godina clo ći Bosni i onim, koji su .se otselili; jer spomennte godine će opet Franjevci u Visoko, govorit će o starim Fra- o. Franjo Travni č anin moli vjeroplodnicu, da se i na- njevcima, starom samostanu, o njegovom zaštitniku dalje zad•že župe, od kojih je i Visoko neko č imalo sv. Nikoli, podići ć e tuj gimnazij, sjemenište i crkvu, — megju Savom i Dravom, te megju Tisom, i Dunavom no ne sv. Nikole, nego sv. Bonaventure. za bosanske samostane. Megju razlozima, koje je o. 1) Beni•a ljetopis. Travnič anin naveo ovi su: jer im je druk čije otkazan 2) » In tinibus quondenn celebris catholicae parochiae vocitatae »Liv če, Liev ć e « Schem. Dioec. banjalueensija. 1900., pag. 23.) 3) »L i š rr j a ubi em. 1695. parochia sine ealesia et certa domo paro- Batinić: IIT. str. 8.-14. Ciiiali extitit cum catholicis 1180.. . ( Ibid. p. 29.) .  -- 87 — Taclanji visočki žitelji bijahu ljudi, koji su do sebe nmogo držali, koji su za sve doma će političke wilike najbolje znali, a u svakoj, držali su za svoju dužnost i zvanje, da moraju biti dionici 111 svojim glavama ili glasovima. Tomu besprimjernomu ponosu th. mnogo je doprinosila njihova slavna prošlost, koja se je čista i svježa kroz sva pokoljenja po predaji Visoko u zadnje doba osrnanlijskoz vlade. U tome pogledu uvijek se je na Viso čanima odrazivao otsijev ponosnoga zna čaja silnih visočkih šeobom viso čkih Franjevaca prekida nam se naj- velmoža, trgovaca i obrtnika iz doba doma ćih kra- deblja povjesna nit, koja se vu če gotovo kroz cijelu lieva. No ne da se zanijekati ni to, da su na njih dosadanju povjest Visokoga. No da sre ćno prernostimo takogjer Sarajlije, kao bliži susjedi, mnogo utjecali. dvijestogodišnji zijev otsutnosti visočkih Franjevaca, spomenut ćemo sada neke čine, koji su se odigrali u Tako kad god. 1735. nametnu silihtar — ma čo- Visokome iza njihove soobe kad ve ć nemamo više o noša — Avdullah-paše velike poreze na fojni čki ka- njima govoriti. dlluk — sudbeni kotar, — razjarena svjetina mal ne kamenova silihtara. Razvratni . su Sarajlije Foj- Kako je koja godina tekla iza Sulejmanove smrti, inom povlagjivali i odmah u činili jedan odlučni sve je ve ća nehajnost rasla kod bosanskih muslimana orak. Sjediniše se sa svojim starim druzima Viso ča- prema Stambulu. Iza dugih, po Osmanlijenesre ćnihratova, i zajedDi čkim rogoborenjem i djelovanjem svrgoše ta se je nehajnost i u njihova djela sasma po čela uvlačiti, reč enoga Avdullah-pašu, koji je te namete izmišljao, radi čega je češće svijetloga padišaha mnogo boljela a stave na bosansku vezirsku stolicu sebi prijatnoga glava. Na čelu . nezadovoljnih buntovnika, koji su sami Ali-pašu E čimovića. 1) htjeli, da koga od svojih gragjana stavljaju na prije- stol u Zlatnom Rogu, ili da Bosnu sasvim istisnu Ni iza toga čina niješu Visočani dugo mirovali. ispod sultanova žezla, opazit nam je uz Sarajevo i God. 1741., kako nam povjest pripovjeda, nagovore Nisoko, koje je još poč etkom XVII. stoljeća moglo nekoga Hasana, da potvori sutješke Franjevce, kako,, dignuti 300 oružanih momaka. Visoko je spadalo pod su ga malena uhvatili i predali njema čkome kralju. Sarajevo, ali od koje godine, nije nam poznato. Samim Hasa.n pristane na taj zlo čin i tuži paši sutješke Sarajevom upravljao je mullah vrhovni sudac, — F•anjevce. U Travniku je tada pašovao Ajvaz Mehmed- koji je bio sasvim neovisan o bosanskome veziru. Na paša, koji pošalje mubašira u Visoko, da ispita što je u stvari. Mubašir pošalje po sutješke Franjevce, od sarajevski mullahluk osim Visokoga spadale su još Fojnica i Rogatica. No ta dva mjesta manje su uloge kojih dogje u Visoko gvardijan s o. Vicom Hadži ćem, igrala za domaću tursku političku povjest od Visokoga. ') Ratini ć: D. Franjevaca, III. 47.  sr—s — 88 — — 89 — no mubašir je valjda htio vidjeti sve sutješke samo- uzrok ne pruži, to smjeli viso č ki baši sami dadoše stance pred sobom, zato ove baci u tamnicu a pošalje povoda, da pašu nagnaju, te upotrebi silu, gdje će i po ostale Franjevce. Na drugi ovaj poziv opet (logju oni ve ć jednom zabuniti. Dva od njih: barjaktar Kalaj- dva Franjevca o. Mato Čović i o.. Mijo Gjondraš. Mu- 'džija i Sali-paša Semiz ubiše u svome gradu Visokome bašir opet nije bio zadovoljan te i ove utamni či. Čuvši o ne 22. svihnja 1746. riekoga Mijata Franji ća iz Va- r. za tu stvar Beni ć , vareŠki tada župnik, pogje sobom eša, koji je, kako Beni ć veli, bio „dobri krstjanin i u Travnik, da se kod kadije zauzme za utamni čene vrsni majstor.") Primiv paša tužbe za to nedjelo, Franjevce. ozove ubojice, ali viso č ki saveznici, Sarajlije, sada Benić je već bio stvar na pašinu dvoru lijepo skoč e, oslobode ih i ne dadnu vocliti u Travnik. Odatle obrazložio, kad stignu iz Visokoga od mabašira neke počimlju, veli Beni ć , one borbe izmegju bosanskih delije, koji ga uz sto neprilika natrag dovedu u Vi- baša i paša. 2 ) Paša sada. pošalje svoga mubašira u soko, gdje se je parnica riješila tako, da su sutješki Vis:)ko, koji je po pašaluku pregledao crkve i samo- Franjevci platili spomenutome Hasanu 500 groša. 1 ) stane. Došav ovaj u Visoko, zadao je Viso č anima ve- Uspjesi, koje su Viso č ani postigli ponesn ih još liki strah. On bo, kako veli Beni ć u svome ljetopisu, više. Oni su istom sada vidjeli, što sve mogu, kada „oucinu silu pokaza u Visokomu, jerb obbi 2 duchana su složni. Za to, kad je i opet kasnije sama Visoka . na carshi traxechi firecha a kadije nebilo doma, ni Porta poč ela zahtijevati ve ć e danke od Bošnjaka, ko serdara, a shtokoi Visooani Fugam dedere". 3 ) li od kršć ana, to li od muslimana., uzruja se cijela Pošto je mubašir tako rastjerao Viso čane, pošalje Bosna, a na č elo nezadovoljnika stade opet Sarajevo u Sutjesku momka, da mu clovecle gva•dijana. Mjesto s Visokim. Paša, da bi se opro buntovnikom, i zapri- gva•dijana došao je o. Bonaventura Beni ć, koji nagje ječ io narodni ustanak, koji su potpirili i predvodili kako sam Veli, mubašira pod č adorom pred džamijom. baše, sakupi jaku vojsku ; nu brzo uvidi, da mu je Stupiv Beni ć pred mubašira pruži mu teskeru ćajininu, vojska veoma slaba prema mnogobrojnim bašama. u kojoj se svjedo či, da je sutješka crkva pregledana. Cijeli teč aj ovoga zametenoga igrokaza bilo bi No inubašir pro čitav teskeru baci je ispod čadora te nam i suvišno razvijati, da ne bismo možda proma- l ► tjedne Benić a, da batina. Megjutim baci ga u tam- šili svoj predmet. Nami budi dosti spomenuti, da se nicu, gdje je č amio, dok nije odnekle došao viso čki je paša ovdje poslužio onom narodnom Pametniji kadija i serdar te svojim zagovo•om oslobodio popusć a. I tim je mirno svrsila ta. afera. n )ga tamni čara Beni ć a. Uza sve to sutješki samostan I ako je paša ovaj čas odbio mirnim nač inom tom zgodom plati 120 groša, davši mubaširu 70, a grozni sukob, ipak su baše ostale još spremne za boj stalo kadiji i serdaru. Ostala dva samostana fojni čki i starim duhom dihale neprestano traže ći povocla !jetopis. ustanku. Buduć im se u naravnome tijeku stvari taki Oodje. On(ije. Itatinič: Djel. Franj. III., str. 734.  - 90 — — (.31 — i kreševski platili su tom zgodom 500 g•oša, jer premch inuku uda•io." Radi tih nemira veziri su se neprestano je mubašir iskao 300 groša za sva tri samostana, to Irt .mijenjali, da tim političke stvari u Bosni dogju u o. Benić prema pribiašnjem ugovoru nije smio ispred sre ć nije stanje. Napokon dogje god. 1756. Ahmet drugih samostana pla ćati.') S toga dok je mubašir p pridjevkom Soppa, koji posmica mnogo Fojnici i Kreševu pokupio te' uplate, naraN no, da iuširuskih prvaka i silni strah zadade buntovnikom. morali ti samostani nešto više platiti. No usprkos strogosti Ćamil-pašinoj, opet se digoše Megjutim čin, koga su Visočani sa Sarajlijam ustavše baše, kad on posla u sije čnju god. 1757. svoje poČeli nije se ugasao. On će se razviti u dugi gra- niubašire — izvidnike — u Fojnicu, da kilpe danak, gjanski rat. gdje su se Fojničani s njima pobili ne clavši im ništa. Primjerom Sarajlija i Viso čana baše su se po svo; C'uvši za to Sarajlije, — da su mubaširi nekoliko Bosni već preko svih granica razbašile. Vezi•om i fojnič kih otpornika pohvatali i u Travnik veziru od- Visokoj Po•ti bio je svaki posluh otkazan ; a kad sultai . veli brzo doletješe u Fojnicu i svim vezirovim isc•pljen od dugilt i nesre ćnili ratova stade danke sv( pristašama ku će razoriše. 1) Ali ni yisočki baše nijesu naglije Bošnjacima pove ćavati i svom silom utjerival mogli za njima zaostajati, nego ih dapa če još gore baše svojim ponašanjem svratiše na se op ću pozornosi osjetiše pašini ljudi. Tuj njihov prvak, Selim-baša Croz i brigu sultanovu. Bilo je i dotle došlo, te se je bilc pobuni sav kotar, pašinu vojsku hametom razbije, u bojati, da će se svaka sveza prekinuti megju Bosnon kojoj je bilo i nešto Arnauta; pogubi amautskoga i Carigradom. barjaktara i otme sve strjelivo. God. 1767. spominje Narod shrvan cd silnoga guljenja pristade takogjei Beni ć, da je pašin mubašir u mjesecu studenom na uz oporbene baše, te bosanske pretorijance. Vezir s( nagovo• visočkoga kadije Suprage držao istragu u nagje veoma u tijesnu i vidi. č, da ne može silom Visokome, da li su sutješki F•anjevci nabavljali gvožgje carskih naredaba vršiti, po če milom danak od naroda oružje i da li prodaju vino, pri čemu su sutješ čani moliti ; no na•od, koji se je ve ć odlučio na ustrajnost, 1,4.(trošili 85.200 groša. 2) klicaše na lijepe molbe vezi•ove: „Ne damo, te ne 0101 Kada su gocl. 1769. Osmanlije kupili vojsku na damo novih danaka, pak da car glavom dogje!" Rusiju, tada je i naše Visoko podiglo tri barjaka, vojske Na sva ta počinjena nedjela još su viso čki baš( a p•vi, koji je podigao barjak bio je u Visokome bili nezadovoljni, pak da carsku vladu još više notuz-uč Saliaga, za koga veli naš ljetopisac Beni ć, srdžbu potpire, razoriše ku će dvojici kadija i visočkom( (la je od poroda bio čovjek težak i mu čan.3) imamu. Kad se ovi na to vezi•u potužiše, taj im od Isti nam je ljetopisac još zabilježio, da je g. 1776. vrati iz svoje kukavštine: „Da vam nijesu oni to u či dne 4. Ožujka slavljeno u Visokome slavlje radi poroda nili, vrgao bih vas .0 grad; jer sam i ja s takovih na ') Batint č : Dje!ovanje Franj. 111. 93. 2) ljetopis Beni ć a ljetopis. ,1 ) Ondje.  — 92 — sultanove k ćeri, pri kome je slavlju bio i sutje: gvardijan, koji je tom zgodom potrošio 3840 jasp;11•:, Uza sve to Bošnjaci su uop će a Visoč ani nal),, bili siti Carigrada. Turska se je sila sve više kršila opadala, a zato su i bosanski muslimani mislili, kal 1 F ranjevei snuju o podizanju dje č a č koga ( da se otcijepe od Turske i postanu samostalni. Domaći nemiri harali su Bosnom, kako nam io sjemeništa i višega gimnazija u poznato, kroz cijeli osamnaesti vijek i mnogo lu•, )Z Visokomz. devetnaesti, a iz takova vrela nije nikako mogla Bos, ■ I svoga života crpsti. Za sultana se je dakle malo htje Kad su iš čeznuli prosvjeti neprobojne mrene s znati, a doma6 sinovi na mnogo se stranaka cjepk umorene Bosne i Hercegovine, kad je u užem smislu, reći, dadoše očiti znak, da za Bosnu slijede drul. naša domovina zagledala bolja i mirnija vremena, i bolji dani, pod drugim, ali miroljubivijim kad je zamukao i zadnji jek puške za gorskini ne- Evropske velevlasti odlu čiše s Bosnom god. 1878. mirnjacima, obratiše i Franjevci najživlju pozornost one Bosnu i Hercegovinu dodijele Austriji, da u njin na odgoj svoje mladeži. Do godine naime 1882. Fra- jednom uvede željni mir. njevci su svoje pitomce odgajali ne zajedno, nego Odluku berlinskoga kongresa bosanski gospoduju razdijeljene po samostanima, a• u preostala tri drevna elemenat dobro ne uvaži, ter se upravo hrabro ponese stmostana: sutješkom, fojni č kom i kreševskom, imali su svoje bar gospodstvo, dok je stambulskom, može se rc aovicijate, iz kojih su ih slali po Talijanskoj, HrvatskOj davno odzvonilo. Ni tuj ne htjedoše Viso čani biti i najviše po Ugarskoj na filosofijske (više gimnazijske) zadnjem mjestu. Jerbo kadno zagnnješe 17. kolovo i bogosloviju. austrijske puške na Visoko, odgovoriše im Viso ča No čim je sa za,posjednuć em Bosne i Hercegovine rika.njem topova. Naravno ne iz tv•gje, jer Toma Dl u našu domovinu stupio novi duh, čim je visoka vlada ravić, bosanski biskup, dajuć i u Rim god. 1655. i po Bosni i Hercegovini podigla mnoge narodne osnovne vješće o čitavoj Bosni, naveo je i bosanske tvrg: i čim su Franjevci svoje pučke škole, koje su što su tada opstajale, a da Visoko nije spomeni 10 .)(1 god. 1820., a i prijo (Dolac) popodizali, predali megju njima.. Viso čani su dakle god. 1878. odgovan vladi u ruke; po čeli .su živo misliti o preustroju nauka ako ne iz varoši, ono sa starodrevnih ruševina. A svojih pitomaca. kao i kod Kakanj-Doboja, i tuj budu brzo od podnu Pri svim ovim preinakama nauka, Franjevci su šala Tegetthoffa nagnani u bijeg prema SarajOvu, čiji brzo, no i oprezno. Oni su htjeli, da se nauke padom bude potvrgjen i udes Visokoga. I Bog zn preina č e, no htjeli su, da i ta preinaka ide donekle kad će više zarikati topovi sa starodnevnog Visokop Ondje.  - 94 - - 95 - naravnim skokom, da pri preinakama nauka osta nu gora je mjesto krasno, tiho, u kome vlada čisti gorski u novim njihovim našljednicima stara vjerska i redov- zrak ; a to sve traži jedan dje čački zavod. I zbilja nička č uvstva, stara ljubav za našim mukotrpnim franjeva čko redodržavništvo udovolji tim potrebama i hrvatskim narodom, znaju ći dobro, da su samo oni prese]i naš zavod pod imenom „probandata" u Gu čju- pravi vogje i odgojitelji naroda, koji štuju Boga, štuju goru. svoj stališ, ljube grudu, na kojoj su vikli, i narod iz Iz godine u godinu tuj se je zavod razvijao, broj koga su nikli. se pitomaca množio, nutarnje se uredbe usavršivale, Dobro su to znali predstavnici redodržave blagostanje u jednu ruku raslo, no u drugu i poteško če Srebrene, pak su na jozbiljnije počeli snovati, da Se . se gomilale. okoriste srećnim i žugjenim vremenom, da čim prije Troškovi su bili neobično veliki, na koje Franjevce podignu zajedničko dječačko sjemenište i viši gimnazij. prije nijesu navikli, jer su mladež napose Od Tim općim željama bi donekle udovoljeno g. 1882. visoke zem. vlade dolazila je pomo ć od 2500 for., no Tada bo upravo vrhovni glavar reda, pre časni o. Ber• * šta je to bilo za jedan zavod od kojih 50-60 osoba.. nardin a Portu Romantino, koji je te godine pohagjao To je uvidio tadanji redodržavnik, mngopoštovani Bosnu, proglasi okružnicom od 15. srpnja samostal) Antun Ćurić, pak zamisli lijepu misao, da osnuje sv. Katarine Djev. i Mu č. u Kreševu za sjemeništk „zakladu za odgoj mladeži" i tim, .da pospješi daljni cjelokupne dječačke redovni čke mladeži redočtržav( , razvitak zavoda. Dadne se namah na posao i stane BosneSrb. svuda marljivo sabirati dobrovoljne milodare u spome- Na glas vrhovnoga glavara odmah se pitomci svill nutu svrhu. Dobrotvori, koji su dali 100 for., bili su samostana usredoto če sa svojim učiteljstvom u pome- utemeljitelji prvoga reda; koji 60 for., utemeljitelji nutome samostanu i sre ćno otpočnu te godine propi- drugoga reda; koji 40 for., utemeljitelji tre ćega reda; sane nauke. Milo nam je istaknuti, da je tome sklad.nom ostali pako naprosto darovatelji, i1i dobro činitelji. I tijelu prvim ravnateljem bio naš vrli pjesnik i po časni zbilja zauzetni Ćurić brzo je skupio lijepu svotu, barem član jugoslavenske akademije, t o. Grga Marti ć, koji za onodobne potrebe. Najviše je doprinio presvijetli i je novim zavodom ravnao 1 godinu i 4 mjeseca. prečasni o. Pashal Vujičić, umirovljeni bosanski biskup Ali brzo osjete starodrevne strane tihoga krešev- koji je još prije vlastitom pobudoM dao veliku svotu skoga samostana, da nijesu u stanju davati mladim u zakladu za odgoj naše mladeži, te će mu spomen pitomcem sve obitavališne pogode, koje si je dobro ostati vječan u našoj redodržavi Bosni Srebrenoj. 1) Za uregjenje jednoga te ruke zavoda neumolivo tražilo. sve, koji su u tu zakladu nešto uložili, naložio je isti Za te svrhe trebalo je tražiti noviji i prostraniji samo redodržavnik, da se imaju u svim samostanima na stan, a za takav se je držao samostan sv. o. Franje Zahvalna mu je hosanska redodrtava pri podizanju spomenika u u Gučojgori — djelo biskupa Šunjića. I inače Gu č n- Imockome god. 11,04. doprinijela 800 kruna.  - 96 - - 97 - godinu otpjevati dvije svečane mise -- 2. siječnja i Vidjeli smo, što je sve uradio o. Antun (7uri ć, vidjeli 10. srpnja. smo, kako je Milišić kupio u Visokome zemljište za • Spomenuti redodržavnik, jer je veliki njegovalac 800 for. Njihov program proslijedio je mnogo pošto- znanosti, pobrinu se, da u čitelji u probandatu budu vani o. Buzuk i Čič ak. Razvojem pak gimnazija sve svaki u svojoj struci što naobraženiji. Nije mu bilo s u se više osjeć ale potrebe novoga sjemeništa. dosta, da na učiteljske stolice dolaze samo prvaci s Ove potrebe najbolje su osjetili gimnazijski u čitelji. natječajaih ispita, ve ć izradi kod Njeg. Veli čanstva Oni su sve sile uložili, -da se to pitanje riješi i zapo čme cara i apoštolskoga kralja Fraaje Josipa I., da se mogu gragja nove, ukusnije i prostranije sjemenišne zgrade. slati po dva F•anjevca na, be čko sveučilište, gdje bi 2elje i moljakanja kao i potrebe novoga zavoda naj- se bez ikakovog daljnjeg troška našega redodržavništva bolje su istaknute u „Spomenici" — memorandumu — usposobljavali u mudroslovnim naukama. Prvi budu koju je 25. ožujka god. 1896. poslao u čiteljski zbo• poslani god. 1888. o. Ivan Kozinovi ć i o. Angjeo na franjevačko vijeć e u Sarajevo. Za nas je od vri- Franjić, ovaj da prouči prirodoslovne, a onaj jeziko- jednosti spomenuti, da je i gimnazijski zbor izrazio slovne znanosti. želju, da se novo sjemenište smjesti u Visoko, a razlozi Novi redocIržavnik, mng. poštovani Bonaventura koji su ih tamo mamili jesu slijede ći : Visoko je u Milišić, kao da je ištim praveem krenuo, kojim i njegov sredini Bosne, kroz Visoko prolazi željeznica, Visoko predšasnik. On, kao da je ve ć snovao o novome sje- je g•ad, no ipak samotan i miran, čitava viso čka meništu i novome gimnaziju, pak iste godine, kad su okolica jest zdrava, a uz to i plodna ; Visoko je na- Franjić i Kozinović otišli u Beč, kupi u Visokome pokon blizu Sarajeva — dakle blizu redodržavništva, ono zeniljište za 800 for., na kojemu se danas ponosno koje će ga moć i budnim okom nadgledati. Bez sumnje koči naš zavod. Ve ć su dakle Franjevci živo po čeli da su gimnazijske u č itelje mamile u Visoko i histo- snovati o gragji sjemeništa, o povratku u Visoko, o ričke predaje. obnovi starih predaja, no da se to sve ispuni, bilo je Najbolju ocjenu te „Spomenice' donijelo je „Hr- još puno poteškoča svladati. vatsko pravo"): „Sva je spomenica" — veli „Hrvatsko Godine su dalje u zaborav tekle, naš se je pro- pravo" — „protkana ljubavlju za što bolji vjerski bandat skokom razvijao. Franji ć i Kozinović su se odgoj naroda, za što bolju naobrazbu sve ćenstva i vratili s novim mislima, novim osnovama, koje su povjerenoga mu puka, koji im je glavna briga." namah počeli ostvarivati. Pre č asni vrhovni glavar, „Nama pripada histori č ko pravo, da o. Alojzij a Parma pohodio je god. 1894. naš zavod i v o j n a r o d vodim o," opravdano i samosvojno veli otišao je sasvim zadovoljan. su u „Spomenici". Vidi se, da su idealne, zanosne Dok su stvari tako tekle, mijenjali su se na,ši duše u tu spomenicu izlijevale svoje plemenito mišljenjefY redodržavnici, koji su svi umno unapregjivali naš zavod. 01-1rvatsko'pravo«, god. 1900., br. 1433. Spomenica se nalazi u redod•tavnom arhivu u Sarajevu.  ' - 98 - God. 1897. stupa na kormilo odvažni otac Angje ćurić , koji je imao riješiti gordijski čvor. Megjutim su iz Beč a nadošle u gimnazij dvije nove sile o. Filip Pašalić i o. Ivan Radoš. Poslije rečene „Spomenice" uč iteljskog zbora nije nitko više sumnjao n potrebi gradnje novoga sjeme- ništa, samo je još bilo prijepora o mjestu, gdje da so isto sagradi. Visoka zem. vlada htjela je, da Franjevci podignu gimnazij u Dolnjoj Tuzli ili n Banjojluci, no Franjevce su drugi razlozi zvali u Visoko. I zbilja Sjemeništoz i gimnazij sz dižu. franjevačko vijeće 1897. zaključi, da se već jednom počme novo sjemenište i to na op ću želju u Visokome. Bio je clan 7. svibnja god. 1899., kad je naše Vrli graditelj Ivan Holz napravi plan, koji se pošlje redodržavništvo, nakon tolikih priprema i snovanja vladi na• odobrenje s molbom, da se dopusti u Viso- otpočelo željnu gragjevinu franjeva čkoga dječačkoga kome podić i spomenuti zavod. No molba se je kod sjemeništa i gimnazija. Kiša je pomalo taj dan romi- vlade nekako polako rješavala, a zauzetni redodržavnik njala, s kojom se je oč ito spuštao Božiji blagoslov. nije htio da kasni, pak je za to osobno pohodio Kallaya Od našega redodržavništva bio je tuj sam redodržavnik i usmeno ga zamolio za skoro riješenje. Molba je pre- o. Angjeo du•ić i njegov tajnik Bonifacij Vidovi ć. Od dana 1898. Godina 1898. svršila se i 1899. po čela, a svjetovnoga svećenstva vidio si gosp. Nikolu Odi ća, Ćurič još ne bijaše dobio dozvole za gradnju sjeme- katehetu velikoga gimnazija u Sarajevu, te samoga ništa i gimnazija. graditelja i poduzetnika gragje, pokojnoga g. Ivana Napokon dne 26. travnja 1899. dobi Ćurič dozvold Holza.') pod brojem 52,2 .161I., no uz clozvolu dobio je i nalo Stari ćurić uzeo je trnokop u ruke. O či su mu da se izjavi, da od vlade ne ć e tražiti nikakove pot- se krijesile od veselja, a u prisutnih si mogao čitati pore. To je redodržavništvo malo presenetilo, ali ga noku blaženost na licu. Stari redodržavnik digao je nije ubilo; ono je dalje nastavilo tradicijonalni plan glavu k nebu, zazvao Boga i sv. Franju, udario trno- i živo se zanimalo, kako će još iste godine u svibnju kopom u zemlju i gragja je otpo čela na sveopć e ve- poč eti gragju. Gragjom će ravnati izvrsni graditelj i selje Franjevaca i franjeva č kih prijatelja. Od ovoga poduzetnik č itave zgrade, gosp. Ivan Holz za svotu početka mogao si češće opaziti u Visokome koga od 126.000 kruna. Zidanje prema pogodbi mora još ist€0 Franjevca, nego se je vigjevao od god. 1697. pa do godine 1899. odpoč eti i do 1 5. listopada do ć i podi bada. Ovim poč etkom potresli su se temelji samostana krov, a slijede ć e god. 1900. u srpnju imali su se predat . ') »Franjev. Glas'a g. Xill. broj 10. čevi gotove zgrade. kliu  - 101 - - 100 -- Svete je č ine obavio redodržavnik, a tada je sli- sv. Nikole Mirskoga, ako i nije nova zgrada po četa ječtio veliki objed, pri kome je palo lijepih nazd•avica. na starim ruševinama. 1 ) Prvi je govor držao Ćurić, u kome je ocrtao veselje. Kacl je taj veseli čin oglasio „Franjevački Glasnik" redodržave Bosne Srebrene nad obavljenim činom. Iza veselje je poveć ano. Ona bojazan, koja je skorim pre- ' Ć urića se je digao o. Batini ć, koji je oduljim govorom inakama u franjeva čkome redu zavladala u Bosni, da orisao prošlost Visokoga i visočkih Franjevaca, te na ne bi Franjevaca nestalo, namah se je tim činom koncu naglašuje, da Franjevci ne dolaze u Visoko, raspršila. Svak je, vidio, da Franjevci uskršavaju a ne nego se vra ćaju. Predstojnik Bela Gyika čestitao je umiru; da se preporagjuju; da se spremaju i dalje Franjevcima na kulturnom pothvatu, te je izrazio ve- biti uz svoj narod, njega voditi, oplemenjivati i ako , selje, da Franjevci novom zgradom proširuju i po ča,šćuju bude potreba, s njim za dom u vatru i bo. j. U franje- Visoko. Iza njega je ustao Franji ć, te je lijepo tuma čio vačkim tihim samostanima čuo se je češće govor o osjećaje ginmazijalaca, koje su oni pri stavljanju te- Visokome, a stare su se listine, u kojima se spominje meljnoga kamena imali, i koje je Franji ć kao ravnatelj Visoko pretraživale, da pove ćaju predmet razgovora. gimnazije najbolje znao. Vuji čić je nazdravio Holzu, Od 7. svibnja u Visokome se ie živo radilo. Ve ć a Struki ć obitelji Tautscher, koja je sve do sagragjenja 28. svibnja stavljen je temeljni kamen. Tuj se je opet visočkoga sjemeništa imala u Visokome svoju kapelicu našao redodržaVnik Ćurić; savjetnik rededržave i rav- i Franjevce na ve će svetkovine za službe božije zvala natelj f•anjevač kog gimnazija u Gu čjojgori o. Angjeo i goatoljubivo primala. Brzojavno su taj god pozdravili Franjić ; stari franjeva čki prijatelj Odi ć ; f•anjevački presv. dr. Josip Štadler, vrhbosanski metropolit i presv. povjeSnič ar Mihovil V. Batini ć ; urednik „Franjeva čkoga gcsp. o. Marijan Markovi ć, banjalučki biskup.i) Glasnika", Vatroslav Struki ć; o. Ivan Vujičić; graditelj Koliko su se tomu činu radovali Franjevei a naj- Holz; a iz samoga Visokoga pove ćali su svečanost više franjeva čka mladež, najbolje je istakao u slijedećem poglaviti gosp. predstojnik Bela Gyika i geometar » Franjevačkom Glasniku." poletni brat Joahim Franjo Tautscher. Trogrančić u prvoj svojoj tiskanoj zvonjelici. On se ') Dok se je u Visokome franjeva čki gimnazij gradio ja sam i moj nezaboravni sudrug Johim Trogran či• pisao »Spomerdcu«, za koju je on veseli nadošlom času, kad hoće da radosna suza kane, bio spremio: 3 pjesme, 2ivotopis presv. g. P. Vuji čiča i opis sagragjenja kada hoće nova zvijezda da svane. On sav uzbugjen gimna•ija, a ja satn pak spisao: Povjest Visokoga, Povjest samostana sv. pozivlje braću, da se svako mani beznadnih nusli, jer Nikole, Franjeva ćki pitomci Bosne Srebrene do g. 1900., te Visoko danas. Budu č i »Spomenica« nije ugledala svijetlo, to sam ja uz sveu čilišnu knj12- nas nebeski otac opet dari, i jer iz zemlje sve novi nicu u Budimpešti po čeo god. 1905. preragjivati povjest Visokogn, a Tro- niču oltari. Osobito su plemenite njegove nade, koje grančič a sam »Sagragjenje Bonaventurijana god. 1900. poslao u »Osvit«, odakle sam mislio ukrat•o popuniti svoje ),Kraljevsko Visoko«. žalibo•e on stavlja u novi zavod, pak kliče temeljnome kamenu: nit1 »Osvit« taj č lanak tiska, niti mi ga tadašnje uredništvo htjede na moj »Zdravo da si, stan če temelj-kama, I Bog dao neka rod se vrli račun nakon četverokratne molbe poslati. I tako mi je u ovome dijelu, Oko tebe cjeliva i grli.« koga sam prema pam čenju i »Franj. Glas.« popunio, sigurno mnogo lijepa činjeldca izostala. Izvješ če u »Franj. Glas.« g. XIII. br . 12.  - 102 - - 103 - Dok je tako gragja napredovala, povjest se Viso- Troškovi za podignu će ove Monumentalne gragje- koga pretresala, porodi se megju Franjeveima stranka . vine nabavljeni su stranom od prodane ku će, što. su koja je htjela, da se budu će sjemenište posveti sv. ju bosanski Franjevci ima.li u sultanovoj prijestolnici,. Nikoli, a ne sv. Bonaventuri i da se tako sasvim obnove stranom od dobro činitelja, stranom od samih Župnika- stare predaje. No prevlada stranka koja je htjela da , Franjevaca i našeg dobrog naroda. Od dobro činitelja bude spomenuto sjemenište posve ćeno svecu Franjevcu, s ha.rnoš ću spominjemo : serafi.nskom erkvenom u čitelju. I zbilja visočkim zaštitni- I. Njegovo Velič anstvo, car i apoštolski kralj kom postane sv. Bonaventm•a, kojije još u Gu čjojgori bio F•anjo Josip I., koji je dao 2000 kruna. zaštitnik gimnazija, premda bi bilo vrlo simbolično za gimnazijalce, da je u Visokorue ostao stari zaštitnik sv. Nikola Mirski. Prema pogodbi je pocl jesen 15. listopada zgrada došla pod krov, koju je resio li.jepi italski crijep, izuzam što su tornji ći ostali za slijede ćega proljeća. Kad je zgrada došla pod krov obavila se je opet tuj mala svečanost. Zgrada je bila oki ćena zelenilom. Uz redo- državnika ćurića, njegova tajnika, bili su tuj nad- biskupov tajnik T. Igrc, graditelj Holz i Franji ć, te nešto naroda. Prigodno slovo držao je taj nik Viclovi ć. K•oz zimu se je ra.dilo unutra, a na prolje će su do- gragjeni i tornjići, te je ujedno stavljeno i zvono, koje je saliveno u Ljubljani, i koje je posvetio ljubljanski Pročelje Franjeva čkoga ghnnazija u Visokome. knez-biskup, presv. gosp. Antun. Jegli ć. Zvono teži Preuzv. g. dr. J. J. Strošmayer, bos.-srijemski 380 kilograma, a saljeveno je u Shmassovoj tvornici. 1) biskup, koji je takogjer dao 2000 kruna. Nekako u srpnju prestao je i zadnji kucaj čekića III. Preuzv. g. dr. J. Posilovi ć, zagreba čki metro- na sjemeništu u VisOkome. Još su se samo pravile polit, koji je dao 1600 kruna. potrebne zgrade i uregjivalo dvorište. Svršetak s ve- IV. Samostan o.o. trapista u Banjojluci 400 kruna. seljem javlja Čengić okružnicom: „Svoj bra ći na znanje". V. Prvostolni gjakova čki kaptol 300 kruna. 1) Megju „Taj je zavod — veli on — ujedno i obnova starih lobročinitelje, koji se nijesu dali oglasiti, spada sara- naših tradicija i slavne prošlosti u Visokome, a ujedno metropolit, dr. J. Stadler. i monurnentalno djelo u našoj provinciji — redodržavi.") Ali pošto su Franjevci podizali zavod i ginmazij, 1) »Franj. Glas.« god. XIV. broj 14. koji će narodu davati učitelje, zatočnike i vogje, koji 2) Ondje, br. 15. Izvješča i zahvaleu »Franj. Glas.« g. XIV. brojevi 12. i 24.  - 104 - će današjim narodnim potrebama i željama udovolja- vati, to se je punim pravom moglo nadati pomo ći i od samoga naroda. I zaista u tu su svrhu oprošene sve župe redockžave Bosne Srebrene, a narod je da- rivao— darivao od srca ono što je imao i mogao. S toga je punim pravom pripjevao naš pjesnik Alaupovi ć pri otvorenju gimnazija : »Ispinju se dvori. . S povenulih usta . Franjevci ponovno dolaze u Visoko. Kidao je fratar koru bljeba crna, A seljaku tekle kapl •noja pusta, PoCetkoni druge polovice mjeseca kolovoza g. 1900. Prebirući vlače sa oštroga strna : Iz narorine muke teško i lagano Visoko je doživilo hrvatsko, katoli čko slavlje, kakova Zldove su digle strotiniske ruke." sigurno nije doživio ni mnogi veći bosa.nski grad. Tih Ove Tugomi•ove rije či trebalo bi na pročelju vi- su dana. Franjevci u Visokome triumfirali. sočkoga gimnazija postaviti, kao što je Kulin ban Ko spoji prvi dolazak Franjevaca u Visoko i postavio „svoj obraz". — (Vidi „Visoko prije kraljev.") Franjeva čki glmnazij u Visokome sa Zeljezni čke straliu. njihov život za bosanske samostalnosti, i njihovo živo- tarenje za• osmanlijske vlade u Bosni, te njihovu seobu u Slavoniju s najnovijom njihovom doseobom, da je to up•av jedna clrama u više čina.  - 106 - - 107 - Još 14. prušloga mjeseca mislili su Franjevei Nnclomak Visokoga dočeka ginplazijalce njihov obaviti ono slavlje, koga su obavili 19. kolovoza, obljubljeni ravnatelj Franjić, a oni ga oduševljeno od toga su ih odvratili razni razlozi, megju kojima pozdraviše, i krenuše s njim kroz Visoko, l) gdje im i ovi: da se zgrada što bolje osuši i da se ginmazi- se je pridružio redodržavnik o. Augustin Čengić i jalci malo prošetaju po zapadnoj Bosni. njegov predšasnik zaslužni o. Angjeo Ćurić. S gimnazijalcima su, koji su se još 23. srpnja Pred kot. uredom otpjevala je mladež Njeg. Veli- oprostili s Gučjomgorom, bili na izletu : o. Pavlovi ć i čanstvu caru i kralju Franji Josipu I. „Bože živi", i ravnatelj o. Franji ć. U Livnu Franji ć ostavi gimna- popratila je sa urnebesnim „Živilo Njeg. car. i kralj. zijalce o. Pavloviću, a krene u Visoko, da uredi sve apoštolsko Veli čanstvo, živio Franjo Josip I." potrebno za dolazak gimnazijalaca i za viso čko slavlje. Nekoliko koraka i ve ć su gimnazijalci bili na I već se jo približavao 16. kolovoza, a naši su visočkom mostu. Tuj su zastali i opet otpjevali „Llepa gimnazijalci prevalili ve ći dio zapadne Bosne i vra ćali naša domovino!" se u Visoko. S hrvatskom. trobojnicom prošli su oni: Sa strane se je opet čuo poklik : „Živili Hrvatil Bugojno, Kupres, Glamo č, Livno, odakle su se opet Živili rodoljubivi Franjevci!" Dok je mladež sa svojim preko Kupresa vratili u Bugojno, puni zahvalnosti na sta•ješinstvom stupala kroz Visoko, Viso čani su se sve lijepom doč eku i gostoprimstvu o.o. župniU, i naroda više okupljali oko nje. Čitava je povorka stupila u hrvatskoga zapadne Bosne, a osobito o. Breši ća, livan- crkvu, gdje ju je pozdravio uzvišenim govorom isluženi skog gvardijana i o. Doli ća, župnika na Suhom-polju. redodržavnik Čurić. Tuj su skupa otpjevali „Tebe Boga Iz Bugojna su gimnazijalci krenuli u Busova ču, a hvalimo", a zatim su se gimnazijalci veseli razišli po odavle preko Brestovskoga u Kiseljak. U Kiseljaku prostorijama novoga doma. Mala kao kutija omaljana dne 16. kolovoza za ru čka držali su malu zabavu, crkvica vrlo im se je svigjala. Dugi sjemenišni hod- kojom su u velike razveselili Kiselja čane i neke odlične nici, lijepi i prostrani muzeji, nova knjižnica sve je goste iz Sarajeva i Dalmacije, koji su se tada nalazili to na njih činilo ugodan utisak. Sutra dan oclmorna u romantič nom i ljekovitom Kiseljaku, i koji su do mladež opet je prigledala novo mjesto i okolicu, i suza bili ganuti gledajući dugu povorku mladeži, kako spremala se za blagoslov, koji će biti 19. kolovoza. ponosno stupa za hrvatskom trobojom, i kao da se Dne 18. kolovoza u več er sav je gimnazij i sje- kune, da ni u čemu neće okaljati pradjedovske slave. menište sjalo u plamenu od rasvjete kao što i uoči Poslije podne zaputi se mlada četa u Visoko. Na — svakoga je ganutljivo uplivala povorka od kakvih carsko-kraljevskoga rogjendana. Zastave su se vijale, 60 gimnazijalaca, koji na rastanku sa Kiseljakom i a mužari su odjekivali viso čkim poljanama. Franjevci njegovim rodoljubivim gostima oduševljemo ispjevaše su se još prije pobrinuli, te su isposlovali narodu za pred narodnom osnovnom školom divnu Mihanovi ćevu Ovaj izlet po zapadnoj Bosni lijepo je opisao o. D. Pavlovi ć u ,,Franj. himnu : „Vjepa naša clomex.rino!" Glasniku« g. XIV brojevi 19., 20. i 21.  - 108 - - 109 - tu zgodu popust na željeznici. Svijet se je dobro po- Ne treba mi tuma čiti ta.danja franjeva čka č uvstva. služ'io tom zgodom, te su ve ć predvečemji vla.kovi Ko pozna - kako su oni oduševljeno pratili svaki svoj dovezli dosta daljnjega svijeta. Do 2500 certifikata s i svog h•vatskog na•oda kulturni pokret; ko je pro č itao popustom podijeljeno je narodu uo či visočkoga kako su se radovali po č etku ovog svog zavoda; stav- slavlja. ljanju mu temeljnoga kamena, taj će moći pojmiti, Ranom zorom zvono se je oglasilo, mužari su opet koliko su ovoni zgodom bili razd•agani. zapucali, slavlje je po čimalo. Nekako oko 2 sata po čeo je sve čani objed, koji Kako vidjesmo, svijeta je u Visokom moralo dosta je trajao do 5 sati. Na objedu je bilo oko 125 osoba. osvanuti, no osobito su jutarnji i redovni i ne•edovni Od ovih je otpadalo na sve ć enstvo 77 osoba, a od vlakovi bili prepuni. Dolazilo se je od Mostara i Sara- ovih opet na same Franjevce 56. Uspored su sjedila jeva; od Livna, Jajca i K•ajine; od Broda, Tuzle i 2 biskupa.: sveč ar i posvetitelj presv. g. o. Marijan Posavine. U vlakovima nije bilo sjedenja, svako je Marković, banjaluč ki biskup, i presv. g. o. Pashal bio sretan ako je stao. Svako se je bojao, da ne bi Buconji ć , -mostarski biskup, te isluženi redodržavnik ostao, pa se je samo gledao u kupej uvaliti. Zanimiv o. Angjeo Ćurić , i tadanji o. Augustin Čengi ć . Od je bio posebni sarajevski vlak, koga su 2 stroja vukla, bosanskoga kaptola bio je pre č . g. d•. Ivan Šari ć, a u njemu se je orilo pjevanje Sarajlija. urednik „Vrhbosne", dok je presv. g. nadbiskup dr. Kad je oko 81j2 sati sveti obred po č eo — blagoslov Štadler bio na potvrdi u Posavini. Od bogoslovnoga crkvice i sjemeništa, svijet je oko sjemeništa vrvio. sjemeništa u Sarajevu, bio je o. Slavi ć, ravnatelj. Od Takova zbora nije Visoko nikada vidjelo. Brojilo se Hercegovaca osim presv. g. biskupa bili su još o. je tada u Visokome .nekih 6-7000 duša. Obližnje Nikola Šimović , konsistorijalac; o. Franjo Bašadur, župe: Sutjeska, Brestovsko, Gromiljak i Kiseljak sve prvotajnik; o. Dujo Ostoji ć i o. Hilarion Glavaš, • su listom došle. Sve č anost je obavljao presvijetli gosp. urednik „Krš ć anske Od vlade je bio savjetnik Marijan Marković, koji je isti dan slavio i svoj imendan. i referenat nastave presvijetli g. Gjuro Triješčec. Od Od 8112 pa do 1 sat trajali su sveti obredi, koji civila uz ostale bili su veleu čeni g. dr. Mandi ć, su tekli glatko i lijepo. Gimnazijalci su u horu svojim predsjednik „Trebevi ća"; veleu č eni g. d•. Josip Sunari ć; pjevom uprav zača.rali prisutne. Pjevanjem je ravnao g. Franjo Vrban čić , zastupnik „Hrvoja" u Mostaru; o. Radoslav Kulijer, koji je stekao lijepih zasluga gosp.. Ivan Milič ević , u•ednik „Osvita"; gosp. Franjo svojim podučavanjem glazbe u gimnaziji. P•i obredima Čengić , zastupnik „Nade" u Banjojluci; gosp. Hadži- biskupu su dvorili o. Marijan Dui ć, tajuik biskupov, Divković zastupnik „Majevice" u Dolnjoj Tuzli; gosp. o. Rudolf Jablanović i o. Franjo ćurić, učitelji bogo- Ivan Slipčevi ć , zastupnik „Dina.re" u Livnu; g. Franjo slovlja, te sutješki bogoslovi. Poslije dugih ob•eda Alaupović , zastupnik „Veselice" u Fojnici. Nadalo se . neumorni je biskup obašao i oškropio sve sobe. I tim će prema obe ćanju doć i i Nj. preuzv. baron je,da se je taj sveti čin svršio. Apell, no bio je sprije čen.  — -110 — 111 — Za ruč ka su opet po našemu obi čaju zaredale č itavo hrvatsko novinstvo pozclravilo je ovaj fra- nazdravice. Tuj su govorila dva biskupa: Markovi ć i njevač ki kulturni god: „Franjeva čki Glasnik', osim Buconjić, vladin savjetnik i referenat nastave gosp. što je cijelu godinu pratio viso č ki rad, donio je i Triješčec; dr. Šari ć, Slavić i drugi, no sve su zadivili pjesmu od dr. Tugomira Alaupovi ća: „Uz otvorenjo svojim govorima gg. Mandi ć i vatreni Sunari ć. Prvi franjevač ke gimnazije u Visokom". Zatim Trogran čića: je govor bio Nj. Svetosti Lavu XM , zatim Nj. Vel. „K blagoslovu Bonaventurijanuma u Visokom, dne ap. c. i k. Franji Josipu I., visokoj vladi, prisutnim 19. kolovoza 1900." Obe su pjesme vru ć e, osobito biskupima, hercegova čkoj redodržavi, no najviše su se miadoga Trogran čić a, koji kao da s Olimpa po čimlje slavili Franjevci, franjeva čka prošlost i kulturni pre- prve retke svoje pjesme: porod. Č itavo vrijeme ručka zabavljalo je goste sara- »Dolom nam svakim i gorom domaje Sirne 1 slavne jevsko društvo „Trebevi ć " svojim pjevanjem, a fojni čka Gdjegod i jedan sin Franjin za krst vijence si bere, Poklik se diže odasvud, hvala i blagosiov nebu.o „Veselica" tamburanjem. Milo mi je sponienuti, da sam tada u „Trebevi ć u" vidio i prvaka hrvatskoga „Hrvatsko Pravo", „Osvit", „Vrhbosna", „Krš čan- Parnasa, Silvija Strahimira Kranj čevića. ska Škola" pa i „Obzor" posvetili su ninoge stupce tome s]avlju. Pod več er su se neki gosti razilazili, no ve ćina ih je ostala do sjutra. Megju ostalim bili su 2 biskupa Na koncu dodajem, da je taj dan u Visoko dozu- te bra ća Hercegovci. jalo mnogo brzojava, što nam opet dokazuje, da je narod svih hrvatskih pokrajina, a osobito iz Bosne i Iza več ere držali su naši gimnazijalci svoju zabavu, Hercegovine veselim srcem pratio spomenuto slavlje na kojoj je najprije petoškolac Ćutić krasno oslovio — a pratio ga je veselim srcem zato, jer je narod to sveč ara i posvetitelja presv. g. Markovi ća. Njegov je slavlje smatrao ne slavljem samo Franjevaca nego govor bio divan, a slavio je požrtvovn • ost biskupovu, slavljem hrvatskoga naroda. Da se i u budu ćnosti kojom im je posvetio novi zavod. Zatim su zaredah• mogne znati, kako je narod shva ćao i pozdravljao to složne hrvatske pjesme ve ćinom u č etiri glasa. Ist( • slavlje, donosim ovdje abecednim redom spomenute več eri je izrekao divan govor g. Pajo Paji ć, kojim brzojave : ocrta slogu svjetovnoga klera s Franjeveima u zajed- Banjaluka, ( Ćengič , provincijal„ Visoko). Današnjoj slavi ničkom im vinogradu. Kao kona.c svemu slavlju i svim (lahom prisutni srdačno čestitamo, vivat, creseat, Horeat. govorima bili su govori g. Nikole Odi ć a, katehete 11rvatsko pjevačko društvo „Nada‘'. velikoga gimnazija u Sarajevu i g. Franje Vrban čića. Banjaluka. (Augustin čengič, provincijal, Visoko). Bog bla- Tek pod kasnu no ć razišli su se gosti na po činak. goslovio novi dom sebi ua slavu, redu ua radost, narodu na korist! Sutra dan sve do podne bili su ispra ćivani naši Maleševi č, župnik. mili gosti. Kad su Hercegovci krenuli u željeznici, Bihu ć, (Provineijal čengi•, Visoko). Vama glavaru, di čnoj čuo se je oduševljeni poklik: „Živili Hercegovci!" rododriavi, svima neumornim truditeljima djela, danas ponosno  113 --- — 112 (Čengić, redodržavnik. Visoko). Nemogu ć osobno, pri- dovršenoga, želeći sreću i plaču od Boga : ereseat, tloreat provincia, družujem se duhom veli čajnom slavlju blagoslova gimnazije, koja štovanje sakupljenhn gostima. Miši ć. ■ će nam odgajati di čnc boree zit jertt i domovinu. Pavao Jazvo. Inha č, (Provineijal Čengić, Visoko). Ne mogu•i doči izaslan- LIvno, (čengić, redodržavnik). N•k nam grane sunee prosvjete stvom, dultom združeni kli čemo: živili Franjevei! Društvo „Krajišitik'. u pomlagjenom radu. Stipo Kaji ć. Bugojuo, (Franjeva•kom sjemeništu, Visoko). Rietkoj franje- kivuo, (čengić. reclodržavnik). Za vjeru i domovinu u velebnoj vačkoj svet čanosti srdeem prisustvuju či, molimo: Bog blagoslovio! zgradi gojio se podniladak. Mato N. Tadi ć. Bugojanski Franjevei. Livno, ( čengi ć, redodrža Nr 11 k ). Slava novom stupu lir vatske Derventa, (F•anjeva Čka gimnazija). Priklju čujuć i se velebnoj nam domovine kliče Anto Kaji ć. slavi kličeino: Vivat. ereseat, tioreat na dobro vjere, reda i roda! Livno, ( čengić, redodržaviiik). Svc u slavu doma i roda, Samostan plchauski. poinlagjivao se red u tom ltrarnu prosvjete. uz poklik Živila Dubrovuik, (Franjevačko sjemenište, Visoko). Pri otvorenju Hrvatska! Ivo Gjogi ć. novc kulturne stečevine pobornieima i svoj bra•i srda Čtio čestitaju LIvuo, ((,'engi ć. redodriaviiik). Pridružujemo se proslavi op čega Dubrovački Franjevci i žulji ć. nam slavlja. Niko Kaji ć. Gradae, (Provineijal čengić, Visoko). Neka žive, evate, na- LIvuo, Naindagjenut čedu majke nant redodrŽave. novom preduje •a katoličanstvo i Hrvatstvo veoma zaslužna franjeva čka kulturnom zavodu, toj uzdaniei na3oj, harni sinovi žele obilje božijeg provincia bosanska. Srteem i dušom sam s vama. Dr. Senjak. blagoslova. Bogoslovi iz Livna sa lekturom. Ilidža, (Prečasnonut g. Augustinu Čengi ću, provineijalu, Visokol. LjubnAki, Slava našoj majei, koja sc kiti noviin rullom sve Čestitam vama svoj braći, da ste danas blagoslovom završili monu- za Boga i lt•vatski dom. Fra evei. mentalno djelo u Visokont. Dao Bog, te ta škola bila središtem Mod•i ča, (Samostan franjeva čki, Visoko). Illustrissimo gratu- njegova blagoslova i sreće za naš veliki narod hrvatski. Matija latur, praes•ntes salutat. Domini prosperitatem et pacem optat. Be- Pajić, župnik. kavae. Ključ, (Prečasnom redodržtivitiŠtvu bosanskih Franjevaca, Vi- Mostae, (Provineijal Čengić, Visoko). Bilo sretno za vjeru soko). Pridružujem se svima bratskom veselju, velikoj slavi-i posveti narod. našeg velebnog evjetnjaka. Živili i uvijek cvala. Fra Lovro. Mostar, (Provil•ijal Visoko).. Iz tog zavoda nicali Križevae, (Presv. Markovi ć, biskup, Visoko). Bratskom lju- nam neustrašivi borioei vjere i il•vatstva. „Hrvoje". bavlju najsrdačitije pozdravljam Presvietlost Vašu i velezaslužni Mostar, (Provineijal Čengi(, Visoko). VaŠoj i narodnoj .slavi franjevački red prigodom današnje posvete velikim trudom postig- prid•užuje se hrv. dioni čka tiskara. Mikačić. nntoga novog prosvjetnoga zavoda na korist erkve Hristove. Dro- Moatar, (Čengić, provineijal, Visoko). Iza tiazd•avice našeg hobeezky, biskup. provineijala vašem današnjem slavlju ovdjeŠnja obitelj kli če: sretno. Kulen-Yakuf, (Franjevačka ginmazija, Visoko). Novom domu, Rebek. gvardijan. slavnom sboru, visokom svečaru čestitam, kličem: Živili! Kalamut. Mostar, (Čengić, provineijal, Visoko). Širokobriška franjeva čka Kupes, Svima itticiatorima, podupirateljima i dovršiteljima obitelj pridružujc se rijetkorn današnjem slavlju te redodržave. toga radosnoga doma našega svetoga reda šalje srda čnc čestitke: Rubi•, gvardijan. rasti, evati, državo, naša mati. Boži ć. VeseliČi•. :Pet•ovaradin, (Preč asni provincijal, Visoko). Sabranu bra ću Livno, (Čengić, redodržavilik. Visoko). Veseljem se u duhu Franjevee, bra itelje i pravde na vjerskom i prosvjetnom pridružujemo slavlju i pobjedi naih velevrijednih boraca za vjeru polju prigodom današnie epolutlite slave pozdravljaju iz tvrdoga. i (Tont( v i uu. „Dinara‘'. 8  114 — — 115 -- grada, mole ć i SveviŠnjega za jakost u claljnoj borbi, osobiti Štova- narodnu lirvatsku misao, duhom sam s Vama na slavi. Dr. Ante telji Vjekoslav Ambrinae, Iv. Mitrovi ć, F. Duhony i M. Radi ć . Ponte, (Provineijal člengi ć , Visoko). Uztrajna i poirtvovna lagreb. (Franjevei, Visoko). Redodržava sv. Ćirila i Metoda, sloga kiti danas krunom zamjernog, slavlja kulturno djelo bra će u dijeleć radost sa susjednom bra čom, srdačtio čestita. Starešinstvo. Bosni; braća na Kašljunu (Veglia) pitomeima nižeg gimnazija Zagreb, (Prečasnom provineijalu Čengiču, Visoko). Duhom zadovoljna kli ć u: slava, naprijed uime Boga! Gvardijan. prisustvujent Vašoj slavi. Milakovič. Rogatae, (Provineijal Cengi ć, Visoko). Ad nov ► m culturac et Zupanja, (Provineijal Clengić , Visoko). Veseleć se otvorenju pietatis monumentutn gratulationes intints. Straus. VaŠega zavoda klič emo: izašlo iz njega muževa što više oduševljenih Sanski Most, ((%engi č. provineijal, Visoko). •ranjeveim, neu- za vjeru i dobrobit Bosne. Štadlcr. strašivim borioeim za vjeru i domovinu, te njillovoj ontladini ćestitam Županja, (Prečasni provincijal čengić). Srdačtio Čestitam i sa sugragjanima i narodorn. Ćengić, župnik. neka Svevikji blagoslovi djelo. Igre. Sarajevo, (,('engi ć, provineijal. Visoko). Novi rasadnik ileka vazda ragja dult ljubavi i blagoslova božjega. Kaptol Vrhbosanski. ,Tako progje veli „Franj. Glasnik") — taj — Sarajevo, (Provineijal franjeva ćki). Osobno zaprije ćen, prisu- već dugo i željno očekivani dan, dan, čija se uspomena stvujem slavlju dultom. Nosili vjeru i prosvjetu uvijek visoko. ne ć e lako izbrisati iz srdaca naših. Ona radost, ona Palunko. odanost, ono sau češće našega dobroga puka, našega Sarajevo, Netnogu ći lićno ukstvovati u vakm veselju, kstitant hrvatskoga naroda, naše intehgeneije je dokazom, da od srea sretan poktak novog doba Vak gimnazije i želim joj naj- još dobro stoji učvršć ena uspomena prošhh burnih ljepšu budu(:nost. Nemani ć. Travnik, ( Fraujevač ko starjcšinstvo, Visoko). Vašemu se slavlju vremena, kušnja i patnja naroda i njihovih roditelja." pridružujc hrvmsko pjeva ćko druŠtvo „Vlaši ć". 1) nFranjeva čki Glasnik. br. 17. g. 1900. Travnik, i • ranjeva č ko starješinstvo, Visoko). Za božji blago- slov vrhu - Vašega vcicbnoga djela prose Travni ćani sa župnikom Stankom Šalkovikm. Tuzla, Danakjem hrvatskom slavlju, komu jc pobudom naših dič nill franjevaca temelj stavljen, koji za vjeru i hrvatski dom hrabrom odvažnoku svoj lirvatski puk prosvjeti pru(lvode, ćestitamo, iivio! Mitogu sreču! „Majeviert'. Prikljukjemo se duhom današnjem hrvatskom slavlju. Livili promieatelji prosvjete! Obitelj Hadži-Divkovi č. Tuzla, livila hrvatska prosvjeta! Ukstvuju ći duhom danakjoj slavi, klić emo: Živili! Bratsko pozdravlje tuzlanskih Brvata! Štegljar, Kosor, Mladini ć, Špiljak. Tuzla, Vivat, floreat na ponos reda i Hrvatskc! Veljko Obradov. Tuzia, Slavi čitavog naroda kli•e: bilo blagoslovljeno. Ribi ćič. Zagreb, (Provineijal fra. Angjeo ć uri•, Visoko). Uvjeren, da če novo franjevačko ućilišre, šireči krkansku prosvjetu, itrijepiti 8*  - 117 - izbrežina „Majdan"; na zapadnom sjeverozapadu humak „Križ", a na sjevernom sjeverozapadu oblajni brežuljak „Ravne". Sva su ova brda dijelom pašnjaci, dijelom oranice, dijelom bjelogorične dubrave; jedino je Majdan ► a sjeverozapadu izbacio, svoje kamene tavane, ali tim pruža. Visočanom krasnoga gragjevnog kamena, a radi kamenoloma i prozvaše ga „Majdan". Viso čko polje Visoko danas. jest, jer uz Bosnu, duga dolinska zavala, te nema nikakovih granica, jer je sasvim otvoreno na obje Slava drevnoga Visokoga i danas odjekuje istom strane Bosne u njezine dugodoline. Manjim dolinskim dolinom i ako slabim odjecima, to ipak dobro zamjet- tjesnacima ono je spojeno i s mnogim cl•ugim prodo- lji vim — dobro razumljivim. Staro Visoko prenijelo lima i sudolicama, koje natapaju rijeke i potoci. jo svoje ime na današnju varoš staro Podvisoko Bosna dolazi u Visoko neposredno na mjesto s. i cijelu okolicu, dok je ime „Podvisoko" iš čezlo. Pri- istoka, a izlazi sjeverozapadno; mnogo je silna i jaka, povijedat ć emo dakle štogocl iz sadašnjosti Visokoga. jer joj je i silazak znatan. Korito joj je sbliživanjem Lijepa i vesela č etverokutna ploha li dolini na bregova uže, šire, no poprie čno 87 metara široko, a utoku Fojnice u Bosnu jest ploha, na, kojoj se ko či do 2 cluboko. Najzanimivije je gledati s „Grada" nje- clanašnje Visoko. Ova viso čita ploha visoka je nekih zine velike upravo nepotrebne okuke. Jedna taka okuka 419 m. nad morem. Sjeverna joj je stranica od Ravana kruži iz daljega tre ćinu opsega Visokog. Samo se preko prolaza Bosne izmegju Ravana i PodA. do pro- vrhom jedne okuke ona dira Visokoga upravo ondje, vale •ijeke Lužnice u dolinu Bosne; isto č na od pro- gdje prima u se upokojenu Fojnicu, koju Viso čani vale Lužnice pre,ko Banje•a, preko dolaza, Bosne do zovu: Fojnička voda, •ijeka, Fojnica; a o kakovoj Le- Majdana; južna pak stranica treba, da, je povu čena s penici, ba•em meni godine 1900. nijesu znali ništa vrhunca Majdana preko sutjesja •ojnice do najzapad- kazati. Ona ima mnogo vode, 50 je koraka široka. nije toč ke Grada; napokon zapadna stranica ostaje od Na svome se uš ću dvoji, te obavija jedno malo ostrvo, Grada. preko Križa do na Ravne. U srijedi ovoga a svojim silnim udaranjem u Bosnu lomi joj maticu, č etverokuta smještena je varoš Visoko; okolo njega na te i ona nasuprot tvori istov•sno ostrvo. Oba ta ost•va sve strane pruža se uzahno polte, koje prelazi u la- mještani naprosto zovu „Adom Gornjom i Donjom." gano uzlaze će poljane i niske humke. Ni je ► ne prav. , Blizu Fojničina uš ća utječe u Bosnu sa zapada potok gorelativnuz,moklciVsg•.Tu Ljetovik, dijeleći podine K•iža i Grada, a nizvodicom samo izbrežine, humovi i bregovi. Najviši brijeg jest dalje veliki žuberae Carica. Proti Carici s desne st•ane na južnom jugozapadu „Grad"; sjeveroistokom zatva•a obilna Lužnica daje Bosni svoju vodu. Radi ove dobre visoč ki obzor „Banjer"; na jugoistoku slogla se je  - 118 - - 119 - natoi u Visokom gusta magla obično • izjutra njevačko sjemenište s gimnazijem, koga pohodi preko kasno ustaje, a u ve čer sc rano spušta, ali uza sve 80 pitomaca, i koje jam č i u buclućnost svojom privia- to, vi.,?očko je nebo vrlo blago, a č isti uzduh zclrav. (ivošću, da ćo se tuj raširiti novi grad, rrobuditi novi Jugozapadom i sredinom ove miloviclne okolice, Gimnazijska je knjižnica, ako i mlada provigjena a s hjevoga brijega Bosne i Fojnice — jer Osmanlije sa svim djelima Jugosla•ens':e Aka(lomije i srpske nijesu marili varoši sterati po desnom nižem brijegu akademije u Beogradu te matinim i drugim djelima. — upravo na podnožju Grada po čiva varoš Visoko. Osobit) je tu knjižnieu popunda iz Pe č uba prenešena Najljepši pogled na nj i cijeli njegov predjel jest s knjižnica P•anjeva. čke bogoslovne mladeži redod•žave izvisitoga Grada, odakle ga i mi promatramo. Tuj Bosne Srebrene. Uz književna djela tuj se nalazi nešto pred tobom leži dosta prostrana varoš. Opseg bi joj i starina, zologi čnilt primjeraka — modella, a lijepo je i numizmatika za,stupana, koja ima ve ć što papir- natib, što kovnih novaea 700 komada. Glavna cesta, i(14 , .!:radom yokrajno uz Fojnicu, te je zajedno glavno trite grada, koje je neuregjeno: po onu isto čnu. (* ► ,:t;11, brojne ulice sokaci — još su zapuštenije. Kuće po isti način; ima ih 909 nastanjenih 791 sve su ili prizemnice ili — većinom — jednokatnice; ni jedne nema clvokatnice, pravljene su bez ikojega naerta. Odatle se iznimaju nove državne zgrade, od kojih je kotarski ured u istinu clivotan, no po malo se opaža naprednjaštvo i kod doma ćih. Muslimani Tabačnica za rujevinu na fojni čkoj vodi. imaju četiri kamenite i pet drvenih džamija, što su razmjerno razasute po odjelima - varoši, pa im je ugodno najlakše zatvorio u stranice istokra čnaga trokuta, čiji gledati tanahne munare izmegju crnih kro•ova, bujuih će se istokraci razilaziti to čno s mosta preko Bosne: vi,tova, zelenih baš ča i tužnih vrba. I grkoisto čnjaci jedan sarajevskom cestom k Carici, drugi pak Fojnicom imaju župnu crkvu, kojoj su skoro dogradili toranj i do Sutjeske, odakle se ona izvaljuje u viso čku zavalu. kupili lijepa zvona. Htio sam u nju uni ći i pregleclati Izvan ovoga istokra čnika, izmegju Grada i Križa, ju, no kako mi rekoše, ne bijaše doma „kliser". Oni upravo na pristranku Križevu na čičkano je nešto starih imaju i svoju vjersku školu, a muslimani takogjer kuća i to ti je Kraljevac. jednu ruždiju — niže op će sjemenište. Izvan ovoga istokra čnika, i desne strane Bosn.e Žitelji su još na prvobitnom stupnju naabrazbe, preko mosta po čelo se je razvijati od posjednu ća Bosne jer premda im je vis. zem. vlacla otvorila osnovnu novo Visoko. Tuj je željeznička stanica, tuj je i fra- školu, djecu sasvim nemarno šalju u nju, dapa če mnogi  — 1 -_0 — 121 — su se iselili, (la im djeca ne idu u školu, gdje se u če samostana sv. Nikole u Visokome, vidjet ć!e tuj ncko protuslovlje. No ovo jc protuslovlje samo prividno, jer ako je i bio samostan vjerskom indiferentizmu i ni č emu više, kako oni mniju i crkva sv. Nikole od pletera, temelji su mu morali biti od kamena. i govore. Grad je provigj•n s dosta. l ► ladnili voda, Od tih temelja mogli su Viso čani god. 1851. napraviti most, a da naroč ito u najnovije vrijeme, jer i uza svaku džamiju ih opet svc ne utroše, jer Osmanhje nijesu nigdje, pa ni u Viso- mora biti voda. Na samome Kraljeveu žubore dvije kome, pravili, Bog znao, kakove mostove, ncgo im jc sve bilo izvrsile vode. Tuj je negdje hiu i prvi samostan Fra- privremeno. njevaca sv. Nikole, koga su pataieni 1 ortt4ili, te je Gdje nema mosta„ ili kad ribare, voze se na po- sigurno jedna ocl tili t Čdfi. bila samostanska. Dva mosta gibeljnlin Čunjima. prevode Viso čane na des ► e b•egove Bosne i Fojnice. Popisom žiteljstva god. 1851. po Juki ća zemljo- Jedan je na. Fojnici, koji je najv iše napravljen zbog pisu, Visoko je brojilo :3000 muslimana i 60 hriš ćan- majdanskog kamonolonia. Drugi je na Bosni ispod skili kuća; god. 1885. Visoko je brojilo 3670 duša. Po ušća Fojnice, koji, akop•em drven, čvrst je, a podigao najzadnjem pak popisu od god. 1895. u Visokome je ga. predstojnik Neumayer. prisutnoga pučanstva 3909 osoba: od tih otpada na Namah s gornje strane novog mosta pomaljaju se same muslimane 2801 duša; na grkoisto čne 811; na iz Bosne crni osje čci, a na bregovima joj kameni te- rimokatolike 120; na jevreje 145; na grkosjedinjene 14; melji, na kojim je počivao stari most iz turskoga na evange l i ke augsburške ispovijesti 6 duša. Primje- doba, i koji je sagragjen neposredno iza godine 1851. titi je, da katolika ni jednoga nije do skorih godina Te bo godine naraste Bosna silno i razori tada opsto- bilo, a sada je samo jedna, dvije obitelji stalno nase- jeći most. Visočani bijahu neophodno prinuždeni na ljenih doseljenika, ostali su svi a činovništvu. Ovi se graclnju novoga, radi velike im potrebe, te ga odmah ku.pe u novo Visoko oko sjemeništa i željezni čke sta- i sagradiše od još opstoje ćih temeljnih ostataka franje- nice. Pravoslavni su najviše nastanjeni na južnom za- va čkoga samostana sv. Nikole. kutku oko svoje crkve. Ali sv. Nikola kao da nije dopuštao, da se preko U zadnje se vrijeme mnogo muslimana otselilo onoga gazi, što je njemu sa činjavalo nekoč svetište, u Tursku, pa zato se u Visokome i ne opaža kakav koje je on toliko puta porosio svojim blagoslovom na veliki prirast. Kako su visočke oranice i. drugo proiz- svete žrtve i zavjete svojih štovatelja: jer gle, udari vodno tlo na glasu sa svoje plodnosti, to se znatan iste godine voda kud i kamo viša, osobito iz Fojnice broj samili visočkih gragjaua bavi ratarstvom S is- te ne samo odnese novi most, nego razori i taba čku toga su razloga vrlo poliagjani u Visokom nedjeljni džamiju i tako poduči Viso čane, da si u budu će dižu sajmovi, te se ono broji megju bosanska znamenita tvrgji most, tržišta žitom, prirodinama i svakovrsnom marvom. Ko vidi, da je posljednji samostan sv. Nikole bio od pletera; Osta-lo žiteljstvo 2875 duši1 ide u čisto gragjanstvo, da se jc od ostataka ovoga samostana napravio, god. 1851. u Viso- kome na Bosni most i da se i danas pokazuju zidine nekadanjega koje se najve ćim dijelom zanima obrtom.  - 123 - - Poglaviti je obrt dvovrstan i još je privezan oko- vima najprvobitnije prostote. Grkoisto čni su naime ćebedžije, te prave svakakove vtinene ustrajne pokri- vače; a muslimani su, osim što prave raznovisne velike čibuke, još glasoviti tabaci — kožari te iz više bližnjih kotara k-hp'e sirove kože, da ih sami u čine. čine ih pak pomoću vodenica uz Fojnicu. Gornja Ada puna je takih taba čkih vodenica, koje kako su zapo- slene, najbolje se vidi iz broja koža, koje na godinu ti taba.ci učine. Preko svojih privatnih tvornica do . 60.000 koža prometnu viso čki tabačari kroz godinu dana. Od ovih 60.000 otpada na govegjije 20; a na ovčije i kozije 40 hilja.da koža. U činjenu kožu suše na istim mjestima, radi čega tom najobrtnijom ulicom dosta je neugodno. Taba čki zanat jest dandanas naj- zna-čajniji biljeg Visokoga i glavna privreda njegovili gragjana. Od pri•egjene kože prave tuj u Visokome mnogobrojni opan čari opauke i drugu takovu jedno- •atuol osu stavnu kožnu robu, ali ni oni ne mogu istrošiti ono- liko koža, što no ih tabaci u čine tako, da tabaci najvećim dijelom svoje manjkave rukotvorine šalju u . Budimpeštu i Osijek na finije izragjivanje. Drži se, se u samome Visokome napravi do milijun opanaka. Šteta je, da se do danas Viso čani nijesu dali nago- voriti, da unaprijede svoje tvornice, premda su, kako sam čuo za to dobivali pobude s uvaženih mjesta. Ali nama odatle proviruje osobiti zna čaj Visočana. Oni su veoma zanešeni staroljupci. Od stare staze odstupiti ni za dlaku, novoga čega uvagjati nipošto to je načelo, koje ih vodi kroza sve životne dogagjaje, to osobito vrijedi za muslimane. Odatle ona isto čna tromost na dućanima; odatle se škola ne polazi; odatle  124 — — 125 — nema nikakova narodnosnoga pokreta u tako raznijerno To je trobridnjak, koji je sunov•at sa. sviju strana velikoj varoši. Drukčije su Visočani i preko mjere osim jedne, koja najmanje utje če na okolne ceste za svjesni svoje stare i slavne prošlosti, što im u svem dolazak k njemu. U sadanjem njegovom stanju nemo- životu ulijeva silni ponos, kog im najviše podjaruju guć0 mu je dati nacrt bez marljiva prekopavanja. To mnogobrojne predaje, koje su neprestanim kolanjem i je sve samo jedna gomilna podrtina. Kako su se p•istranim izvra ćanjem do skrajnosti iskvarene za po- najviši dijelovi kula i zidova rušili, to su obzidane vjesti tako, cla su za nje imena mjesta i ni.jemi svje- prostore unutra punili, a izvana zasipavali, da se je doci, koje ne uništi zub vremena, mnogo valjaniji od sada sasvim izravnilo i zaledinilo, gdje raste sitno ikoje te p•edaje. Tek se je jedan dio sjeverozapadne kule malo Kako je Visočanin ponosit i svojoj rije či vjeran doneklo če nam pokazati ovaj primjer. Kad sam naime godine 1900. prou čavao sać uvao. Ruševlje ga nije moglo izvana zasuti, jer je Visoko i btio se na ruševine popeti, ponudim u čaršiji djetetu 40 pod njime okomice gradski opkop, a iznuti-a se je tako helera, a da me provede. Mali, živani dje čak iskao je muogo više. Megjutim mi dogje drugo muslimansko dijete i ono me provode sretno složilo, da je ostavilo prostora na sjeverozapadnom duljim, ali ugodnijim putem tuma čeči mi, što je od „babe" zapamtio i jugozadw)m uglu. Ta su dva ugla tada ošte ćena, o Visokome i visočkoj okolici. Kad smo se na ruševine popeli, ja pa su pružila ulaz u re čene prost-we, gdje pastir bez sam se začudio, spaziv onoga dječka, gdje se je drugom stazom tamo badava popeo i potrbuške leže či odmarao. ikakova 1):-)Štovanja naloži vatru. Imčna mjstA, Kraljevac, Kraljeva voda., Caric• Uniša.v u te luknje, za.mje ćuju se zidovi kule i Biskupići imaju za izvjesno povjesnu podlogu takomu debeli preko dva metra. Na sve strane po zidovima okrštenju: Carica morala je imati neku dogagjajnu još zjaju uske puškarnice, koje su u prvo cloba služile svezu s kraljicom-caricom — a na K•aljeveu bila je za strijelea, a istom kašnje za praha. U sjeve•noj kraljeva pala ča sa samostanom sv. Nikole, kako to luknji vidi se još nešto od velikoga ždrijela, koje je već istavismo. Biskupi ći nas podsje ćaju na biskupske palo sa st•opa, te po svoj prilici služilo za dimnjak posjecle. ili druge k•kove odulie. Odmah od te kule slazom Ali svako još može pohoditi visoki grad i tuj brda opaziti je vode ći zid — „bedem", koji je oč ima gledati tenielje tvrdoga Visokog. Pošto je nje- branio uzlaz neprijatelju od Fojnice, dok su s protivne govo pravo ime Visoko prešlo na današnju varoš, sada strane kroz puškarnice ciljale strijele gragjana. ga zovu jedino bistvenim imenom: Grad. Od propasti Grad i danas mnogo pohagjaju doma ći i strani, bosanske samovlade Osmanlije ga zapustiše, a zub a sami Visočani hrpi mice učine svake godine na po- v•emena oglodao ga je tako, da se danas istom vide šljednji utorak prvoga polugodišta po bajramu veliki neke podrtine, koje su obrasle niskim grmljem i u opći izlet — teferi č da se provesele na tom krasnom kojim sovure ob no ć huču. Njegov položaj, kojim ga djedovskom vidiku. je narav uprav materinski nadarila, u svemu je podoban i možda prvi iza Bobovca u Bosni. Zbirka viso č kill diplomati č kiF-1 pisama. Stjepan Tvrtko, bosanski barl potvrgjuk Dubrov č a- nima, 1. rujna g. 1355. prava i povlastice, kok su dobili od njegova strica. Nos Tvaretcho dei gracia Bozne banus. Amicis suis fidefibus nobilibus et comunitati de eivitate Ragusiensi favorem ct amieicie largitatem. Misistis ad nos nobiles viros dominum Simonem de Resti ot dominum Clime de Dessa vestros eives dilectos cum vcstris lega- eionibus: quas legaciones et vestra vota, prout petivistis ct deside- rastis ac deeet nostram magnificenciam, annuentes, quorum lega- ciones audivimus et atente inleximus ct dieimus, quod ipsas lagaciones ae vota vestra prout desiderastis et nostram decet magnifieenciam, gratanter aceeptavimus, vosque et vestram civitatem ae omnes cum omnibus suis ad ipsam pertinentes ad nostram graciam et fidem nosfram una eum nobifissfino iuvene comite Vuk nostro fratre karissimo ac plurimum honestissima domina domina Helena nostra genitriee predileeta suseepfinus et suscipimus ad omnem consuetudinem et ad tannem ius et proteetionem, libertafem, sicut prius habuistis elare memorie tempore predeeessoris et patrui nostri Stephani olim bani B ►zne, vosque eopulantes inseparabiliter nostre amicicie et omnium nostrorum nostram voluntatem exequentium. In eius zei testimonium ae literas sigilo Stephani condam Bozne bafti as.4ignatas rk4 prelibatis nobilibus communitati eiusdern Ragusiensi tradimus a dedimus. .quia ad . presens nostrum proprium sigilum nondum ha amus. Data et acta in nostro carstro Vizoka vocatum prima di mensis septembris, anno domini MCCCmo quinquagesimo quinto. 1 ) Polag Ljubiča: Listine o OdnoSajih izmegju JuZnoga Slavenstva I Mletačke republike, III. p 275-6.  1: ;(1 Stjepan Ostoja potvrgjujz šibeni č anima od j.,-;rvcja Stjepan Ostoja vra č a prognanome Pavlu Klešk isposlovane sloboštin, dne 15. lipnja god. 1402. otetQ zemlje, dnz 6. Sije č nja god. 1404. St•phamis ► stoia. Dei gratia Rex Raseiae, Bosnia•. 1,tritinnte (Jstoja milostiju božiontb kr,111, srbbliemb bosni i kttanti na otnnibus Christi fidelibus praezentibus et futuris. itt.;tesentium ,,te vekje i na viš• spominam. i dajento vidjeti ysakomu člo•iku tinu notitiam habituris stdutem. itt omnium Salvator•• diligenter eirea sc dostoi da mi prizvasmo k sebi voevodu pavla klešikja i dssmo subditorum fidefium libertates. et jura debet Prineeps solertiam mu vsc onoi štu je goderb njegovo bilo. do poŠbstbja odb nuasti adhiber•. et ut fidelitas ineis per eireula temporum augmentetur izbloživše grada visukjega i K onimb koje primoria pod visuki bilo cos amplioribus munifieentiae Regiac braehiis amplexari. ut a za ton hokjento dati voievodi pavlu zamjenu podobnu, v•atismo ctiarn exemplo inde sumpto fidelitatis ignieulus_a•endatur, proinde mu niegovb gradb u dblamo Č i i vs• njegovo Štojc u dblanto č i bilo. ad universorutn notitiam harum serie volumus p•rvenire. Quod i u dumni i u bosni i pritnisMo mu našomb vjeromb i rotomb da am•ndentes ad nostram 3Iaiestatis praesentiam Johanes Petri ga nicsmo u tomb tt vseing krepiti i drbžati i stimi ga rtL vojemb • Stephanus Manfey et Johattes Misze eongnig ambaxiatores, et predasmo gospodinu djedu i njegovim strojnikomb i vsoj erbkvi nun•ii fidelium Nostrorum Reetorum, Civitatis Sibini•i nomine, et bosanbskoj i u njihb obarovanije i da mu sc neuČini nigdare nedno• vi•• eorundem quoddam privilegium viri Harvoy• Regno- hudo što bi ga neogledala erbkva, bosanska i vlastele bosanee. pi- rum Raxiae, Bosniae summus Vaivoda. nee non Johann•s atque sano podb •isoeimb u nedjelju na vodokrbšte.i) intereetera Celipsi Comes, per Serenissimum dominum, et dominum Ostoyam. Dei gratia illustrissime Prineipe praedietorum Raxiae et Polag Pueića: Spomentei, I. 50. Bostute Regem, et partes Dalmatiae ef Croatiae pro reformandis • •ertis negotiis. dcputati supra eortun libertatibus Juribus, ct gratiis donationibus et •onvetudinibus •onfeetum. ct emanatum nobis eura- verunt •xhib•tites pet•ntes nos ex parte dietorum Re•torum, et eommunitatis humiliter et • devote, ut ipsum privilegium, et libertates jura et gratias, donationes et eonsvetudines in eo expressas aeeep- tare aprobare reetificarc et nostro dignaremur privilegio eonfirmare enius quidem privilegii tenor est talis. Nos Harvoye Regnorum Raxiae ct Bosnae summus Vajvoda, nee, non Johaunes intermtera Cettinac atque Clisitae Comes t per sereni•simum Prineipem dominum ct dominum Ostoyam Dei gratia illustri lsimc Principcm. praedietorum Raxiae et Busnae Regem ad parte:t Dahnatiae ct Croatiae pro refor- mandis eertis negotiis deputati, memoritte •ommendantes tenore  — 133 — pr;«•s(•Ititim tnediante, salvo jure alieno item eandem anet,,rirmein adjengimus et addieimus communitati et distrietui Sibinicensi imme — 132 illud corum emptionem et inpignorationem et qualitereunque possident Luka ineipiendo ab Ecclesia sanetae ellenae de Rebac usque ad praesentium significamus quibus expedit universis, quod cum Gudueha inelusive eom XVI. sor. tibus terrarum intradictas terras versi Nobiles viros Johanem Taneh en, Y ephanum mantey et Jo- enmela,-; ct pignoratitias pracfatorum • Cullatiooi Regiae hanem Misze, Cives eiusdem Civitatis ambaxiatores ct nuntii ipsorum, da•e spe•tantes easdem possession•s cmptitias et piguoratitias eom- ipsorurn specialem habita conversatione ad dominurn Regem nostrum munitatt et Comitatui ac Judicio Communitatis ipsius aplicamus ac praecendentem libertates, jura et gratias donationes et conventudines sexdeenn sortes terrae ipsi eotnmunitati perpetuae donationis a nobis antiquitus et moderno sibi ipsis dare postulassent, sc pro+tit ferimus et in supra promittimus praesentium testnnonto his et e.aeteris gratiis inferius declarandis pracfati domini nostri pnier;ttain eommunitatem Sibinieensem asseeuramus quod in nullo Regis vexilla exponere eorum Civitati ac Omag,ium ct Juramentum e(i• in aliquibus supra scriptis excedemus contra ipsos Sibinieenses fidelitatis observandum assumpsissent ct quoeunque nos verterimus in omnibus praeseriptis ct infraseriptis firmi et rati manebunt ad dominium semper nos imitare et non deserere pepiguerunt N,is sub vincula juramenti nostri praedieti sed eosdem Cives Sibinieenses itaque iustis petitionibus corumdem in persona Domini Regis Nostri eontra quoslibet defendemus et juvabimus per dietum dominum annucntes primo et principalifer juramus una eum Dominabus Regem atque nostro Favebimus' nostro ex toto possc et in supra contoralibus nostris ae Nobilibus Proceris servientibus seilieet nostris has nostras donationes gratias et libertates modo praemisso ipsis ipsos Cives in eorum juribus libertatibus gratiis donationibus inpensas per dorninum Nostrum Regem Ostoiam has per eiusdem consvetudinibus conservare specialiter per olim Serenissimi Principis literas privilegiales confirmare et juramento ipsius et Baronum domini Ludouici felicis recordationis Regis •Hungariae quod privilegia 4 ,:uorum aprobare rectificare ct eonfirmare faciemus; In Casu autem, obtinuerunt grata et rata habemus inconcusse et omma caetera Serenissimus Princeps, Ladislaus Rex, ad istas partes pervenerit, qualitercunquc acquisita praesentibus aprobamus et a modo in persotta ipsius literas juramentales cum omnibus clausulis - et donationibus, dieti domini Nostri Regis eisdem de praesenti tamquam coruna qualitereunque superius scriptis confirmare et aprobare faciemus, perpetuam haereditatem Molendina in Fluvio Kerka slap voeatam nihilominus assumimus et permittimus quod in casu quo nos et ad situata in Otosak, et in terra firma ex parte villae Colonrata resti- quod dominium conversi fuerimus vel quameunque quaestionem eum tuimus et resignamus„ tamquarn eorum remperpetuam, damus ctr. aliquo Prineipe facer intenderimus tunc cum scitu ipsorum Sibini- conferimus, perpetuo possidenda et habenda, item Castrum ad peiws eensium et cum reformatione status illorum sieuti pro nobis sic et conditum in territorio seu Distrietu Sibiniccusi quod apparet per - pro ipsis faceremus, praesentes autem cum nobis in speeie allatae mittimus nunc illud Castrum abolire, destruere et, totaliter su b .„0„fuerint per literas privilegiales dicti domini nostri Regis confirmare vertere intercetera item quod de cetero in dicto loeo nee in aliis et aprobare facicmus. Nos itaque petitionibus praedictorum fidelium loeis Distrietu Sibinieensi nullum Castrum nee fortalitium tios neque nostrornm Reetorum et communitatis per dictos eorum ambaxiatores aliquis Bosniensium nee ad nos pertinentium facere possit. Itet4 et nuncios humiliter porreetis liberaliter inclinati praefatum privi- quod Holahi cuiusvis conditionis praesertim domini nostri Regis . legium non abrasum nee caneellatum nec in aliqua sui parte viciatum Bosniae, sie et nostri Olahi de praesenti et in -futuro non possint praesentes de verbo ad verbum insertum simul cum dictis corum deseensum habere nec pascua obtinere in territorio et distrietu libertatibus juribus gratiis donationibus et convetudinibus in eodem Sibinicensi sub poena ducatorum ducentorum auri apheaudorum expressis acceptamus et rectificamus et de plenitudine nostrae Regiae seilieet eentum Domino Olahorum et centum Communitati Majestatis pro eisdem Rectoribus et communitati praesentis privilegii censi totiens quontiens eunque contrafeeerint, in praemissis itemlinostro patrocinio confirmamus et consensu ornnium Barontun totius ajungimus et eon potestate praedicti domini Nostri Regis ViJlas Drinonlane praesap et Cuiisichi voe,atas prope Flumen Kerka adia- eentes eum omitibus suis juribus et pertinentiis perpetue ipsi Coin-  1 g; -- 134 Regui infraseriptorum seilieet Magnif. Domini Ilarvove Vajvoda •t Magnifiei Viri Comitis Pauli etque potetttis Viri Vajvtalit Sandilg 1;1 et eomitis Johanis Cetinae et Clipsae et COmes Mirehonis Rad vcviclt ct ziliortun omnium Išarorum R•gni praedieti ad qua offla iu siitgula supra tlieta promitimus et .juramus ratum semper et tirtriu t•n•re •t habere per nos et nostros haeredes. In •uju• rci mcm iV. riam perpetuatnque firmitatem pra•s•nt•s •ommisimus literas dupli Stjepan Ostoja podjeljuk pille č anirna, 22. travnja sigilli nostri roboratas. Datum sub Castro Vis••la p er god. 1404., slobodu trgovanja po Bosni. manus fidelis nostri dileeti Stephani Dobbrinivi•b Aulae Nostr: tc Caneellarii dic XV. Junii. Anno Millesimo quading•nt•simi , st-•undo dei gratia Bos,ine et partis maritime ete. rex. Univ•rsis singulis tam amieis quam fid•libus et tam presentibus Feyer: Codex clipl. flungariae, X. 4. pag. 801-6. Neke sarn o- quam futu•is presens privilegeitun insp••turis salutem et sanete velje bio skupio joS u Budimpešti, a druge sam radi ,ispita, ostav io dilectionis alfe•ttun. Per ea. quae di•ta tra•tata sunt inter nos prepisati Bosni. ► egju poššjedniim bila jo i ova, koju, kada nijesa m et egr•gium et nobilem virtun dominum ,Mareum Dandulo ambas- dobio u Bosni, napiSem na str. 21. u 1. opasci, da nd je Zao, da ju nigd je ne dobih. No, dok je djelo bilo već u tiskari, moj prijatelj Ć utić prepi: Se siatortan illttstri r et ex•cisi domini domini Miehaelis Steno dei gratia ju u zagreba čkoj sveučHiSnoj knji2ari i meni poSaBe• 1 to je ono, da sa m ineliti dueis Veneeiarum et•. •t •ommunis Veneeiarum. et superinde Feyera »Kodex« imao u BudimpeSti pri ruci, jer sam ga ve ć navag,jao habito bono et maturo eonsilio eum magnifieis et potentibus dominis da 2alim, da ga nljesam mogao dobiti — u Bosni. •tnnite Paulo Radinovieh, vavvoda Vo•homir Jurievi•lt. vojvoda Paval CliarL •t vavvoda Radiz Sanehovieli et eolnite Rad ■ a• Rado- salieh bar(wibus nostris ae etiam •um •onsilio quain plurium nobi- lium et militum apud nos consistentium de onmittin predietorum optima voluntat• et egais•nsti. eum nostris lieredibus et sttee.esstwibus, ex nostra spontanea voluntate• bono amore et sineero •orde eonees- simus per hoe presens nostrum privilegium eidem nobili viro domitto 1,Lrko Dandulo ambassiat , r• illustris et ex•elsi domini domini Stetto dei gratia du•is Veneeiartun ete. et •ommunis V•neciarum. quod tannes V•neti. subditi •t fideles illustris •t •x••lsi domini domini dueis et rommtinis Veneeiartun possint libere ct seeure sine aliquo impedimento et molestia et sine solutione alieuius datii. pedagii vel gabelle tergovine vel aliqua alia solutione. eum eorum p•rs<inis. familiis. bart.his. valisiis. •apsis, pannis ct arnesiis. armis et eum equis ct sautnis. et etun eorum mereantiis. peeunia et bonis. et aliis rebus suis quibuseunque aceedere. mittere. stare ct mereari in qualibet parte nostri regni. Et siniiliter possint libere et seeure sine solutione ali•uius datii, pedagii vel gabelle, tergovine vel aliqua alia solutione extrahere vel extrahi f•cere de qualibet parte nostri regni mereantias, peeunias et res quas eunque voluerint. Item pro-  — 136 — missitnus clomino Marco Dandulo ambassiatori ipsius ducis et communis Veneciartun, quod precipiemus ct cum eth.(.111 faciemus, quod omnes nostri rectores, eastellani, zuppani, iudiccs et alii officiales nostri regni dabunt auxilium et Favorem necessarium supradietis Venetis subditis et fidelibus Veneciarium; ct quod pro- videbitur, quod in qualibet partc nostri regni, ad quam declinahunt predieti Veneti subditi ct fideles Venetiarum, habebunt domos pro V. eorum habitatione, solvendo quantum erit conveniens, et quod trac- Stjepan Ostoja potvrgjuje Dubrov č anima, dne 4. stu- tabuntur in quaTibet partc nostri regui favorabiliter et benigre. Item denoga god. 1409., svQ sloboštin, koje su imali sa emice „i mu , e idem Mareo Dandulo ambaxiatori ipsius donnni srpskom, raškorn i bosanskorn gospodom. ducis (.1 (•(fflununis Venetiarum, quod Flumen Narenti ct omnia alia Huntina ac omnes alic aquc dulces et salse tocius nostri regni sint Va ime odbea i sina i svctoga duha aminb. mi prisvithli i aperte Venetis subditis ct fidelibus Veneciarum taliter, quod libere privisoki gostxxlitib Stipaith Ostoja, milostiju božiomb kralb Bosni et secure dc die et de nocte in tempori pacis et in tempori guerre i k tomu, pišu i daju va svidinie vsakomu, komu se podoba, kako possint cum navigiis, galcis armatis, barchis et cum omni alio genere knezb i vsa opbeina grada Dubrovbnika doslaše kraljevbstvu mi navigiorum cum suis mereantiis, denariis, et bonis quibuscunque Rushka, nihb slugu i logofeta, mole i prose, da imb kralevbstvo nti venire, starc et redire cum solutione alboragii. fundag-i, datii, tergo-' s gospoiomb kralicomb, eerb Kujevomb, i sa vazbliublenimb sinomb vine vel alicuius solutionis; intelligendo quod supradicti Veneti kralevbstva mi, go.spodinomb Stipanomb, i velbmožami rusaga subditi ct fideles Veneciarum non possint se impedirc de sale, nisi naŠega bosanhkoga potvrbdimo, ustanovitimo vse povele i zapisanie, ex consensu et voluntate nostra. Item promisimus supradieto domino dobrc zakone i svobodbštine, koe su imali s prhvo bivbšomb go- Marko Dandulo ambaxiatori dicti domini ducis et communis Vene- spodomb srbbskomq, rašbkomb i bosanbskomb: i tni vidivbrie nihv ciarum, quod in easu quo in aliqua parte nostri regni aliquis Venetus prili č hne, prave, podobbne i vse poebtene prošbne, imavbše svitb i vel fidelis vel subditus Veneciarum esset derobatus. vel quod aliquid eilb zgovorb s re ćenitni: s prisvitlomb gospoiomb kralicomb, eerb ex vi raperetur, satisfaciemus et solvemus ci de nostris bonis propriis Kujevomb, i s gospodinomb Stipanomb i s velbmožami rusaga na- totum id, quod sibi derobatum et raptum fuisset usquc ad integram šega bosanbskoga stvori milostb kralevbstvo mi knezu, vlastelomb suam solutionem. Item promittimus, quod de brevi fieri facientus i vsoj opbeini grada Dubrovhnika za nihb srWanbstvo i ljubah monetain nostram, que occurret per totum nostrum regrum teliter, pridnjuju, poč.hteuu lubavb ponavblajuee potvbdishmo po SCIllb na- quod predieti Veneti subditi et fidcics Veneciartim erunt equalcs šemb listu podb našomb, visueomb pe čatbju vse i vsakojc povele, omnibus nostris subditis et aliis quibus eunque forensibus, qui liste, •apise, dobre zakone i slobodbštine, koe su imali i koc imaju venirent in nostro regno. Si voro Deliberamus, quod n4 -at fieret odb postanija • gospodomb srbbskomb, rašbkomb i bosanbskomb, nostra moneta, promittimus facere cum effeetu, quod moneta dicti koi su gospodovali do današbnago dne, i rusagomb kraljevbstva domini ducis et communis Venetiarum occurret per tottnn nostrum bosanbskoga nimb potvrbenimi, da imb su tvrbde i stanovite. i po regnum, sieut occurrit ad presens moneta Ragusiensis. In quorum rečenob Rushku knezb, vlastele i vsa opbeina grada Dubrovhnika fidcm ct evidentiam pleniorem presens privilegium ficri iussimus et potvrbdjuju kralevbstvu mi vsc i vsakoe povele, koc c ueinilb i bulla nostra maioris sigilli pendente muniri. zapisalb gradb Dubrovhnikb kralevbstvu mi, da su kralevhstvu mi Datum apud Visoehum die vigesimo secundo aprillis, 1404. tvrbde i neporo čhne do dni i do vika, rotivb se na svetomb evanbelii, Polag Liubi ča : Listine o odnoSajih Ju2noga Slavenstva i Mleta čke da ni pokolibimo. i kadi kralevhstvo mi više pisanbuo potvrbdi, tui Republike, V. p. 39-11. bihu vlastcle i velbmožane kralevbstva mi, koi se rotisbmo na svetomb  138 - evatibeliju i na č a.8bnimb i 3.iV0tVOTt•3tiall» krbsti bristevi i va č •tir evanbelisti i va dva na deate vrbhovbniltb a ► ustolb i va tri sta i osamt, na d•ste svetiht, otat•b. iže suth va Nikejti, i va vse svetr od vika bogu u•odivbše i vzt duše nak, jako vse bik pisanbna ho••mo saltraniti, i da ni ► otvoreno nami i tutšimi poslidbnimi do vikzt: avo tko rotiš•, i staiprbvo azb gospodinb kralb St•fan Ostoja, prisvithla gospoja krali•a c c ri. Kujeva, i vazliublieni sinb kralievbstva mi gospoditib Stipanb i kizezb Stipanb Ostoi•b, Vl. naž dvorski, knezb Tvrbtko, siu Vladisava (!rnb čiča, kn (`Zb Stipanb Stjepari Tvrtko II. Tvrtkovi ć potvrgjuje Dubrov č a- kn•zb Ostoja Tepb čići, knez Vukašint, Mlatbkovi ć..b, -neti kraljevb- nima, dne 16. kolovoza god. 1420., darove Sandalja stva mi• kne•b Grbgurb Galeši ć b i knezb Dragi ć b Golozlo•i ć b i 1-iranica knez Vlatbko Oebtovi č.b. pisanb podb Visokimb u lito rozbstva hristova tisu ćbno i četiri stzt i deveto lito miseea dekembbra četvbrti Po tivizre čettome i človikolubiju vladiki moego danb. a upisa va•littbleni logofeth kralevmtva . mi Tonntšb Bu ćttnittinb. slatkago mi Hrista i po neizre čenomu i vsemilostivitomu ego pri- Prisvitli gospodinb Stefan Ostott, kralb Bosni i k tonitt.' zriniju iže na kralestvo mi iekože i na prvihb mojihb priroditelb gospodb kralevb bosans•ihb. takožtle blagodith prisvetago svoego Polag Miklošića Mcnumentas, p. 272.-3 : duha nu kralcstvo mi izliea, i postavi gospodina vsetnu stežattiju moihb p•iroditelb gospodb kralevb bosanseiltb• iako biti mi Vb Hrista boga blagovirnomu i bor.,oin postalenomu kr ► lu Tvrbtku Tvrtkovi ču, milostiju božiomb kralb Bosni i k totnu, i na ć ehb z bogomb krale- vati i praviti pristolb moilib priroditelb, dile milosti, č ine zapisaniia gradovomb i mistomb, vsakomu že po dostolaaniju ego. i tuj izidoše prilb kralestvo mi vse po čteni vlastele i p.klisarie slavnoga grada Dubrovnika u ime: knezb Dobre Ben čuli ć i, i knezb Piro Lukarevi čb, i od krztlestva mi muogo umileno prosiše, iskaše, da bismo i mi po obič2ju nimb potvrdili i ustanovitili, što si su oni počtenomb dvor- štinomb izdvorili što e nimb danno voevodomb Sandalemb, negovb polb dila župc konavalbske i takogje, što imb e re čeni voevoda Sandalb dalb i drugu pola župe Konavli i grad Sokolb u noj. što je bilo prvo Petra Pavlovi ća i kralestvo mi vidivb pndobno umileno i vsepočteno prošenie, imavbše eilb svitb z•vorb e vlasteli velbmo- žami kralestva mi, .koi se pri kralestvu obritoše, obnaidosmo, da e nibb prvo baštinio bilo, prizvavb ime hristovo, bismo milostivi gradu Dubrovniku i nego vlastelemb po semb llašCInb listu potvrdistno i ustanovitismo vavikt, i vikomb, do koli svith stoji, gradu Dubrov- niku vsu više re čenu župu konavalbsku i u noj gradb Sokolb sa vsimi seli i zaseoci, s ludmi, s vodami, s pažami, z drvmi, z grbmiemb i sa vsaeitnb dostoianimb i pravimi kotari više re čene župe kona- valbske i grada Sokola sa vsimb kako im se Za to udrži• i listib voevode Sandala da si su volni gospodovati e, držati i uživatl va viki vikoma, oni i ditca i uni čic i praunučie nihb kako prava i plemenita gospoda. i na vsc višc pisanno azs gospodins krals 141 Tvrtko Tvrtkovih i s vlastcli i s velbmožami kralestva, mi s voe- vodomb Vukmiroms, z županomb Dragišomb, s knezerns Jurjemb Vojsalićem, s knezomb Pribi ćems, s knezomb Radi čem Radoevi čemb, s knezotnb Bati čem Mirkovims, s knezomb Jurjemb Dragi•eviems, s knezomb Petromb KleŠi čems, s voevodomb Iykoms, s voevodomb Pavloms Jurievi ćems rotismo sc na svetomb evangjeliu gospodini na časitoms krsti hristovi, iaka, sic više pisano i nami potvrgjeno do dni i do vika ne budc nami. potvoreno ni pokolibimo i našimi Vii. poslidnimi, pače u VSCMb kripko i stanovito va viki vikoma. pisa Stjepaq Tvrtko II. Tvrtkovi ć podjeljuk mleta č kinl se u podb Visokomb miscca avgusta šesti na deste dans u petakb trgovcima Sloboštine trgovanja, dnQ 21. prosinca va lito rožastva hristova tisuštiju i čctiri sta i dvadeseto lito. a god. 1422. upisa kraleystva mi logofetb Dušanb. i) Nos Stephanus Thuerticus dei gratia Ra.ssiae Bossine partiumque Polag Mikloši•a: Monumentas., pag 304.-5. maritimaruni rex ete. Cum Zosia chel spectabel et egregio homo, misser Zan Zorzi ambasiador del illustrissimo et excellentissimo signor miser Thoma Mocenigo, per quella medema gratia inclito doxe de Veniexia, e del comun de, veniexia, de comadamento del prefato misser lo doxe, e del comun dc Veniexia, sia vegnudo a la presentia nostra, ad allcgrarse de la nostra sacra coronation, et exaltation del nostro stato e a tractar e a praticar molte altre cossc eum mij, le qual lui havea habudo in comandamento dal prefato serenissimo *misser lo doxe e dal comun de Veniexia. E perche entro le altre cosse, cum maxima instantia efficacia e solicitudine habia domanda chel ne plasesse ino privilegio altra fiada obtegnudo per lo ambos siador de misser lo doxe e del comun Veniexia, da la bona memoria del serenissimo ct excelentissiMo re Hostoya, precessor nostro, re formar, per la qual cossa cxaminada la forma e la continentia del ditto privilegio, e cum i nostri sora de zo habudo consejo, vojando in quelle cosse che a nui parra zuste et honeste, far e conceder azo che 1 amor, la dilizion e la bona amicicia, la qual havea la bona memoria del serenissimo et excelentissimo re Thuertico padre e predecessor nostro, vcrso el prefato misser lo doxe e comun de Veniexia crescha, volemo e comandemo cum li nostri heredi e successori, per el tenor de presente nostre lettere, al predicto spee tabele et egregio homo misser Zan Zorsji, per la dio gratia in ćlito doxc de Veniexia e del comun de Veniexia, per nome del dicto misser lo doxe e del e,omult de Veniexia in qucsto modo, zoe, che tutti i Venieiani subditi e fideli a4.1  -- 14 9 — - 143 e molestia, eonto se sia ton lc persone famei meretulantie some eapse valixe panni arm• pecurtie, e eum altri eh ►dauni beni soditi e fidcli del p-refato misser lo doxe c del erantin do e •os.-te soe, si per terra eorno per aqua si dolee e,orno salsa. al Vinexia, vollest4e eomprar in lo'dito nostro regno, o vero in alguna nostro regno e eorona sottoposta, possa vegnir star e tornar e mar- parte de qucllo. easa o ver ease, over fabricar o far fabriear easa ehatitizar, e far maehantizar, in 10 nostro regno e in ehadauna o ver ease, dc piera o de legname, semo contenti c voletno, ehe parte de quello, e eum so barehe gafie armade, e cum ehadauna questo possano far e eemprar. le qual veramente •ase, si de legname generation de navili, eomo a lor e a ehadaun de lor parcra e pla- etano de piera. la qual o le qual i havesseno eomprade o ver fa- sera; quelli vignando c partando amicevolmente in lo nostro regno brioade o fate fahrienr, sia soc libere et expedite senza alguna e itt chadauna parte de quclo. Possa etiamdio i predicti Vettierani eontradiction e di suoi heredi e sueeessori. Item promettemo al subditi c fedeli del prefato misser lo doxe e de eomun de Veniexia soraditto misser Zan Zorzi, ambassiator del prefato raisser lo doxe e chadanu de lor parera e plasera. E ehe per nessun modo o ver e del comun de Venixia, ehe nui provedremo e si fattamente co- forma, per nui over per algun altro, in lo dieto nostro regno over mandrettio. e tutti nostri . baroni conti reetori eastellani Zuppani in alguna parte dc quello, dc lc predite so marehadantie e beni Zindexi tuti altri mera no:4tra eorona c eoman- possa ess•r sforzadi ni molestadi, mo sia lassadi como e dito iu so damento Si toposti. ehi prediti Veniciani subditi e fedeli del prefato libertade, cum tutc suo ma•eadautie c beni. Possa etiamdio i prediti misser lo doxe • del eomun de Veniexia, vegnando stando e par- Venielani subdfti c fedeli del prefato nrisser lo doxe e del comun tando. •tane e dito eum tute suo mereadantie c beni, in lo nostro de Veniexia, e ehadaun de lor, dcl nostro regno e do ehadauna regno c t in ehadautta. parte dc quelo, sertuto quardati per modo, parte de quello, liberamente c seguramente senza algun impazo e seg,ond,) lor voluntade, etun tute suo mereadantie beni. 1;: in easo xnolestia, como se sia, trar e far trar mareadantie oro arzento dattari •h• a lor ov•r ad algun de algune eosse o ver eossa fos•no e chadaune altre eosse c beni, ehi voira e a lor plasera, pagando i derobade in lo nostro regno, over in alguna parte de quellu. over prediti Veniciani subditi, e fideli del prefato misser lo doxe e del in parte e luogo di nostri baroni, et al nostro eornandam•nto e comun de Veniexia, e ehadaun de lor vegnando in lo nostro regno. •t•olla sotoposti. promettemo quanto a nui s•ra possibil•. ehe ntti e in chadauna parte de quclln, partandose si per tcrra eomo per •les a nui parera boui e neee•ssarij e de besogno, per aqua, eum le so mareadantie, le tergovine, le qual al presente se szitisfat'wo de la predite mereadanti•. II qual fossc tolte • derobade paga per ehadaun, c •hadaun mereaditnte, ehe vegnisse in lo nostro a i prediti Viniciani subditi (.• fedeli d•l prefato misser lo doxe e regno, e de quello se partisse, e de ehadana parte de quello, si per del •omun dc Veldexia. 0 vel ad algun dc quelli. Item prom•tt•mo terra eorno per agua, eum le so mareadhetie. Item promettemo e e semi ■ eoutenti. •bi prediti Viniciani soditi e fideli del prevato eoneredemo al predito misser Zan Zo•i ambassador del prcfato misser lo doxc e del eomun de Veniexia. vegnar 1.....o s.ant.0 t 1 . 11 „0 serenissimo misser lo doxe, ehe nui eomanderemo a tutti nostri nostro regno e in . ehadauna parte d• qucllu, pos•ano •xp•nder la conti reetori eastellani zuppae:. zudexi, e ehadauni tutti nostri moneda del prefato misser lo doxe c del •omun de Veniexia, •omo offierali, che i siano favorevoli a proveder, ehe i prediti Viniciani i Ragusei al p•esente spendetto la soa, e le altrc generazion, che soditi e fedeli di quel misscr lo doxc c del comun de Veniexia, vien in lo nostro regno e ,in ebadauna pa•t• de quello. la moneda vegnando stando eum tutte soe, como e dito, mereadantie o beni di signori. Onde yojando in tuto e per tuto quelle, eosse, ehe tutti, in lo nostro regno e in chadauna parte de quello, alla qual de sora • de soto se eontien, lc qual havemo prati•ando . e coneluso i deefinara, e dc quello partondose, hab habiamo case e habitation eter el prodito speetabele et egregio homo. misser Zan Zor•i amba- per i suo danari, per prexio conveniente e zuste; e ehe in lo dito xiator del prefato misser lo doxe, e del eomun de Veldexia, observar, nostro reeno ,_ e in chadauna parte de ouello, da i prediti favorevol- azo ebe amor la difieion e la bona amistade, babbia cl ereseer e nwnte e benignamente traetadi e uardadi• e in caxo ehe i prediti a moltiph•a• intro nui e prefato misser lu doxc e 1 Comun de f• 1 •  — 145 — -- 144 — sara dc mestier nel so vegnir e partir del regname nostro di Bos- sina. III fede veramente de le predite cosse, le presente lettere nostre presente letere, volemo e eomandemo efficacemente a tuti havemo comandado de essor fatte, e de la bolla del nostro mazor nostri baroni conti c eastellani. offieiali reetori e zuppani, zudexi sigillo pendente esser bollade. de le tcrrc eastelli e luogi nostri. c ai altri tuti soditi e fidcli Data soto el castel nostro Visochi. MCCCCXX.11. die XXI. nostri. ala nostra saera segnoria obedientia e eomandamento sotoposti Deeembris. per chadatut modo, che tutc le cosse contegnude e chadauna de . •• quele, in le presente nostre lettere. perehe lc sono de nostra mente Polag »Glasnika druStva srbsko slovesnosti., 1,10 • c intecion. e quelle eosse, le qual nui havemo complasesto, promesso. e eoneedemo. eum i nostri heredi e suceessori al predito misser Zan Zorzi ambaxiator del prefato misser lo doxc c del eomun de Veniexia, per nome del dito misscr lo doxe i del eotnun de Veni- exia, dcbiamo far ct obscrvar. e far far et observar integralmente. vojando etiamdio c comandando a tuti nostri eastellani ct ai altri per nui deputadi a la quarda de le terre castelli, e luogi nostri. como a nui eum grande instantia e solieitudine domanda e requiri el predito ambaxiator, ehe dio quarda, che in easso che i prediti Viniciani subditi et fidcli del prefato misser lo doxe e dcl comun de Veniexia, vegnise, e stassc in Io nostro regno e in chadauna parte de quello, como e ditto eum suo famei e ehadaune so mer- eadantie c beni, over dc quello sc partisse, e disturbio alguno over novitade foss• in lo nostro regno, over in alguna parte de quello, per la qual i prediti Viniciani subditi e fideli del prefato misser lo doxe e del comun de Vinexia, e eadaun de lor parera c plasera intrar per segurtade soa, e de le muo mareadantie havesse a dubitar e dubitasse, volemo al tuto e in questo caso, quanto la gratia nostra have cara. ehe i prediti Vinieiani soditi c fideli del prefato miser lo doxc e del comun de Viniexia, e chadaun de lor cum so famei mareadantie e beni suo, chadauni 'como se sia acceptar e ricever de bien in chadauni eastelli o vel eastello e luogo nostro appresso, i qual ovcr el quai i deelinasseno: sc a lor o a chadaun de lor parcra e plasscra intrar per segurtade soa e de le so mereadantie, c de quelli eastelli o ver eastello bassando partir eum tutte so mareadantie c beni a ehadautia so voluntade. A quelli e ehadaun de quclli tractando e farando tractar humanamente favorevolmente et binignamente in le nostre terrc e,astelli e luogi, in li qual lor intrasscno. Item volemo c comandemo a tuti soradieti nostri officiali chi debbiano dar a i prediti Viniciani soditi c fidcli del prefato misser lo doxe e commi dc Velliexia, scorta sufficicntc per i  [47 poena comittimus, quatenus, si quos talcs in isto Regno BOSIlae et in Comitatu Tuo Naronae esse eognoveris, qui haereses, Falsarnque doetrinam, veterique institutioni alienam, aut sectari, aut docere audereitt; eos sine cujuspiarn personae quaecumque haec, et quocuntque in Magistratu, et dignitate sit posita deleetu, absque omni Favore, perquirere, et omnibus oportunis modis castigare VIII. debeas. et tenearis. Nam si secus Feeeris, praetquant quod Deum Optimum Maximum graviter offendes, Nobis, ae universo Regno Stjepan Toma nalaže Radivoju Vladimirovi ć u, da obsequium ingratissimum praestabis; secus igitur nequaquam sis iskorenjuk krivovjernike po Neretvi dne 1. srpnja facturus. Vale. god. 1450. Datum Vissokii prima dic Julii 1450. (L. S. R. nus Rex.1) B.) Stepha- Nos Stephanus Thomas Dei Gratia Raseiae, Serviae, Bosnen- sium. sive Illyrieorum, Primordiae, partium Dalmatiae. et Corbavi Polag Laatriea : Epitome Antiquitatum Provinclae Bostute Argen- Rex etc. tinae, pag. 26.-27. Dileeto, ac Fideli nostro Magnifico Domino Comiti Radivojo Uladmirovil! Judiei Curiae Nostrae. ac praefeeto perpetuo Naronac. Quemadmodum magnae Nobis curac, et providentitte esse debet Fides, observatio Religionis, et cultus Dei Optimi Maximi, Sanetae Matris Ecelesiae a Divis Patribus Saucti •rancisei veluti per manus Nobis tradita, et instituta, ita nihil nobis magis in voto est, quam ut ca omnia ulterius sub imperio Divittae ordinatiouis Nobis eredito sineere, pie, et reeto ordine per omnes subditos Nostros observentur, ut promulga,ta Dei, qua a multis jam Annis ob scelera eotnmunia vexantur indignatione, pericula iraminentia procul vitari, et Respu- blica Christiana in paeem, quietem et tranquillitatem Deo nobis propitio catholicum ritum reponi possit. Id autem Nobis sponte, ex dignitate et officio Nostro regis facere volentibus, fideliumquc Nos,- trorum omnium Ordinum istius Regni Bosnae, ex Consilio prius Pagi Nostri Cogniz edito, eui ctiam Tu, ut scis, interfuisti, missae supplicationes non minimum addiderunt incitamentum. Supplieatum 7 utsei,frahml esia,qubnRego Nostro non pullulare modo, sed etiam jam invaluisse dieerentur extirpandas essc juberemus, et cos, qui a vero Dei cultu Ecelesiaque Orthodoxa diversis pes.simum aliorum Christi Fidelium exemplum imbuti essent doctrinis, resipiseerent. et ad veram Reli- gionem, atquc u tot saceulis approbatae Eeelesiae institutionem re- verterentur, omuibus remediis areendos, punieudosque euraremus• Quamobrem volumus ; et Fidelitati Tuae firmissixaae sub indignationis  Kazalo. I. Stranica Kraljevsko Visoko i samostau sv. Nikole. 1>„ či , t11,1 riječ 5 I I istorieki položaj Visokoga, 9 Visoko prije kraljeva .... . ... . 19 Visoko u prvo doba kraljeva 19 Osnutak samoshilla sv. Nikole i viso čki knezovi 39 Visoko u zadnje doba kraljeva i prvo osmanlijske vlade 1450.— 1521 50 Pletl'rili samostan sv. Nikole n Visokome 59 Seoba Visočana u Slavoniju i Ugarsku 81 Vis..kn u zadnje doba osmanlijske vlade 86 Frzxnjetlei snuju o podi•anju djeakoga sjemeništa i viŠega gimnazija u Visokome 93 Sj en 1. , .1 ište i gimnazij se dižu 99 Franjevei ponovno dola•e u Visoko 105 Visoko danas 116 11. Zbirka visonih di ► lwfiatičkih pisama. I. Stjepan Tvrtko, bosanski ban potvrgjuje Dubrov čaniina, l. rujna god. 1355., prava i po•lastiee, koje su dobili (3(1 njegova strica 129 II. Stjepan Ostoja vraea prognanome Pavlu Klešieu otete zetnlje, clue 6. sijeenja 14U4. 130 III. Stjeinin Ostoja potvrgjuje šiben č.anima od Hrvoja slobog:tine, dne 15. lipnja god. 1402. . 131 . . 1V. Stjepan Ostoja podjeljuje Mleanima, 22. travuja 1404., slobodu trgovanja po Bosni 135 V. Stjepan Ostoja potvrgjuje Dubrov č.anima. dne 4. stude- noga god. 1409., sve sloboštine, koje su imali sa srpskom, raškom i bosanskom gospodom. .137  150 — 1:)1 čanima. VI. Stiepan Tvrtko II. Tvrtkovi č potvrgjuje Dubrov a 139 ne 16. kolovoza god. 1420., darove S_andalj.1 Hrani č podjeljuje mleta čkim VII. Stjepan Tvrtko II. Tvrtkovi č trgovenna slobo;:s'tine trgovanja, dn• 21. prosinpa 1422. 141 č u , da isko- Stjepan Toma ualaže Radivoju Vladimir , )vi VIII. renjuje krivovjernike po Neretvi. dne 1. srpnja 14:30. 14(i Neke tiskarske pogrešk. 1. Na strani 25., u 20. retku od ozgor mjesto Saukovi č, čitaj Sankovič . 2. Na strani 26., u 16. retku od ozgor mjesto Saukovi ć, čitaj Sankovič . 3. Na strani 37., u 21. retku od ozgor mjesto Velipi ć, čitaj Nelipič. 4. Na strani 49., u pošljednjem retku 1. opaske mjesto Seist, čitaj Leist. 5. Na strani 52., u 4 retku od ozgor mjesto savni, čitaj slavni. 6. Na atrani 55., u 27. retku od ozgor mjesto gledala viso čki.., *Franjevei. čitaj gledali viso čki Franjevei. 7. Na strani 85., u 18. retku od ozgor mjesto nijemei, mora biti Nijemci. Na istoj stranici u opasci 2. znjesto banjalueensij, mora biti banjalueensis; a u 3. opasei mjesto calesia, mora biti eelesia. • 8. Na strani 88., u 28. retku od ozgor mjesto popus ća i syrsila, čitaj popušča i svršila.