
Poslednji trolejbus
Pomislio sam da se vozač sažalio na mene kada me je video sa štapom u ruci ali ispostavilo se da se poznajemo

Pomislio sam da se vozač sažalio na mene kada me je video sa štapom u ruci ali ispostavilo se da se poznajemo
Doznao sam da se zove Dana, kako živi sama u blizini i dolazi na tu klupu da se nadiše vazduha, kako ima sina u Americi i… to je sve
Parada? Zašto? Povodom čega? U koju svrhu? To, naravno, niko ne pita jer je sve jasno

Zar to nisu bili i svi diktatori pre njega, Musolini, Hitler, Čaušesku i ostali? Barem oni koji su ostali zabeleženi na filmskoj traci, koji su iza sebe ostavili školske primere očajne glume
"San o snu": Odlomak iz neobjavljene knjige
Šta se desilo sa tim skoro stidljivim i obrazovanim momkom da se nađe u vrtlogu rata kao osoba koju optužuju za ratne zločine ni danas mi nije jasno. Ipak, na neki način se smatram odgovornim…

Ne verujem da ću doživeti mogućnost da o našim „olovnim vremenima“ snimim film, ali vredelo bi to pokušati. Zašto ne verujem? U mom slučaju se takođe radi o starosti

Ma šta od ovoga ispalo, plus ili minus, to će za nas biti jako značajno
Ova osoba stalno kupuje ljubav: novcem, ucenama, strahom, zatim raznim prenemaganjem, lažima, organizovanjem skupova podrške, raspirivanjem niskih strasti, podelama...

Nadam se da će Pionirski park i okolina jednoga dana, od smetlišta po kome tumaraju besprizornici, ponovo postati mesto na kome se besposleni penzioneri odmaraju
Čim sam kročio nogom u kasarnu, pozvao me je na raport kapetan obezbeđenja Vuk Obradović, kasnije najmlađi general u JNA, pa lažni opozicioni vođa devedesetih...

Nadam se da će jednoga dana, kada pobedi sloboda, "Vostani Serbije" zameniti postojeću himnu, kičeroznu tvorevinu napisanu po narudžbini

Najviše se sećam smrzavanja u ćeliji u kojoj sam proveo desetak sati

Otišao sam kod prijatelja psihijatra i upitao ga (već sam bio u šezdesetim) da li je kasno da započnem nešto novo u životu

Jednom sam se požalio nekom psihijatru kako sanjam strašne snove, da često imam noćne more, a on mi je na to odgovorio: „Obratite mi se kada prestanete da sanjate“

Metro nije radio, pare za taksi nismo imali pa sam ga naterao da me peške otprati do mog stana. Tih sat, dva smo dugo pričali i shvatio sam kako je on duboko u srcu 'Jugoslaven'

U početku sam mislio da sam već poprilično ostario jer nisam mogao da sakrijem suze. A onda sam primetio da i ostali oko mene plaču, ne samo stari nego i sasvim mladi...

Ko će organizovati prelazak u demokratiju, ko će biti na čelu? Da li je neko takav neophodan?