Ciklazocin
Изглед
С Википедије, слободне енциклопедије
| IUPAC ime | |
|---|---|
3-(cyclopropylmethyl)- 6,11-dimethyl- 1,2,3,4,5,6-hexahydro- 2,6-methano- 3-benzazocin- 8-ol or 2-cyclopropylmethyl- 2'-hydroxy- 5,9-dimethyl- 6,7-benzomorphan | |
| Klinički podaci | |
| Način primene | Oralno |
| Pravni status | |
| Pravni status |
|
| Identifikatori | |
| CAS broj | 7346-09-0 |
| ATC kod | none |
| PubChem | CID 19143 |
| IUPHAR/BPS | 1604 |
| ChemSpider | 18063 |
| KEGG | D03618 |
| ChEMBL | CHEMBL279449 |
| Hemijski podaci | |
| Formula | C18H25NO |
| Molarna masa | 271.40 g/mol |
| |
| |
Ciklazocin je mešoviti opioidni agonist/antagonist. On je srodan sa dezocinom, pentazocinom i fenazocinom. Ova familija opioidnih lekova se naziva benzomorfanima ili benzazocinima.[1]
Upotreba
[уреди | уреди извор]Ispitivanja moguće upotrebe ciklazocina za lečenje bipolarnih pacijenta sa depresijom su pokazala da 8 od 10 pacijenata doživljava umereno poboljšanje.
Istraživanja tokom 1960-ih i 1970-ih za upotrebu ciklazocina za kontrolu bola, i kasnije kao deo lečenja narkotične zavisnosti su bila ozbiljno ometana disforičnim i halucinogenim svojstvima ovog leka.[2]
Doziranje
[уреди | уреди извор]Doze 1—3 mg su korištene u testovima.
Vidi još
[уреди | уреди извор]Reference
[уреди | уреди извор]- ^ Sydney Archer; Stanley D Glick; Jean M Bidlack (1996). „Cyclazocine revisited - Neurochemical Research”. 21 (11): 1369—1373. doi:10.1007/BF02532378.
- ^ Alfred M. Freedman, MD, Max Fink, MD, Robert Sharoff, MD, and Arthur Zaks, MD. „Cyclazocine and Methadone in Narcotic Addiction” (PDF). CS1 одржавање: Вишеструка имена: списак аутора (веза)
| σ1 |
|
|---|---|
| σ2 |
|
| Neraz- vrstani |
|
| Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja). |
Ciklazocin na srodnim projektima Vikipedije: