Nakon gotovo šest godina, jedan od najtrofejnijih vaterpolskih klubova Europe, hrvatski klub s daleko najviše trofeja prvaka Starog kontinenta (ne samo u vaterpolu, već i općenito), klub koji je svojevrsna ikona ovog sporta u međunarodnim razmjerima - vraća se ondje gdje mu je mjesto. U elitu, u probrano društvo najboljih u Europi, u Ligu prvaka.

Vaterpolisti Mladosti danas od 18 sati po našem vremenu u Pireju ulaze u jubilarnu 30. sezonu nastupa u ovom natjecanju.

Prijašnjih su godina bili daleko od Lige prvaka. Prošle sezone vrlo blizu, zapeli u kvalifikacijama za praktički jedan gol. Sada ih ništa nije moglo zaustaviti. Pa ni činjenica da su imali najjaču kvalifikacijsku skupinu za ulazak u probrano društvo. Talijanskog su doprvaka Bresciu “razvalili” 18:8, grčkog doprvaka Vouliagmeni još malo jače, 16:4. Sada ih je pak dopala, po skromnom sudu, najjača skupina Lige prvaka, društvo s kragujevačkim Radničkim, budimpeštanskim Vasasom i atenskim Olympiacosom. No, nema razloga za nespokoj. Iz nekoliko razloga.

S kim igra Mladost u Ligi prvaka?

U odnosu na prošlu sezonu, okosnica je momčadi ostala ista, samo što je, dakako, još dodatno uigranija, na sve je pridodano nekoliko sjajnih, ne novih igrača, nego pojačanja. Prije svega tu mislimo na Luku Lončara, ali i na ruskog ljevaka Ivana Nagaeva, nikako ne bismo podcijenili u tom kontekstu ni mladog vratara Mauru Ivana Čubranića. U biti, sastav Žabaca je kompletniji, bolje, jače pokriven na svim mjestima.

Kad imate dva vratara reprezentativnog kalibra (Marcelić i Čubranić), čak dvojicu ljevaka (Harkov i Nagaev), pa trojicu centara (Vrlić, Lončar i Tončinić), najmanje osam hrvatskih reprezentativaca (Bašić, Bukić, Lazić, Lončar, Vukičević, Vrlić, Biljaka, Harkov), onda sve ispisano ima “debelu” podlogu.

- Je, skupina je stvarno vrlo jaka. Radnički se silno pojačao, po nekim najavama iz njihovog kluba pretendiraju na vrlo visok plasman u Europi. Imaju se pravo nadati tome s obzirom na to kakvu su momčad okupili. To je praktički cijela reprezentacija Srbije osim Mandića, ali su zato lijevo Prlainović i Vlachopoulos - podsjeća Ante Vukičević, kapetan Žabaca.

- O Olympiacosu ne treba trošiti riječi. Grčka reprezentacija u malom. Dvojica vrhunskih centara (Kakaris i Nikolaidis), plus sjajni vanjski igrači među kojima je Zalanki. Možda najbolji ljevoruki šuter na svijetu. Vodi ih naš Elvis Fatović, dakle to su dvije sjajno posložene momčadi. Plus Vasas koji će svima biti neugodan u Budimpešti.

Mladostaši su u Ateni inače još od nedjelje predvečer, nastoje se što bolje prilagoditi na gostujući bazen. Jedan od razloga je...

- U našoj su skupini sve momčadi dosta domaćinske. Zna se dobro da su tradicionalno teška gostovanja u Kragujevcu, Ateni, kao i Budimpešti.

Od Bajića do Bajića

Dobro, nije baš ni Zagreb nikome “bingo na lutriji” od gostiju, posebno ne sada, protiv ovakve vaše momčadi.

- Slažem se i zato će ključ prolaska skupine biti pokušati osvojiti bodove u gostima, uz, jasno, neosvojiv domaći bazen. Zato vidimo Atenu kao neko “vatreno krštenje”. Drago mi je što smo u ovakvom natjecanju jer po momčadi koju imamo, zaslužujemo tu biti. Vjerujem da će biti stvarno lijepih utakmica ove sezone i u Zagrebu. Sad ćemo vidjeti malo jasnije gdje smo mi u ovom trenutku. Počeli smo sezonu odlično, ali nismo još ništa napravili. Atena će biti pravi pokazatelj naše snage - zaključuje Ante Vukičević, kapetan mladostaša.

I da, samo mala crtica za kraj najave i početak nove europske sezone mladostaša. Kada su Žapci posljednji put igrali Ligu prvaka - to je bilo u sezoni 2019./20. - trener im je bio Zoran Bajić. Ovaj koji se ljetos vratio na bazen uz Savu i odveo mladostaše u Ligu prvaka. Nije baš slučajnost...