Dva od tri najmoćnija svjetska državnika – američki predsjednik Donald Trump i kineski vođa Xi Jinping - sastali su se nakon šest godina i razgovarali puna dva sata. U tih šest godina svijet se radikalno promijenio, ali jedan geopolitički aksiom ostao je isti: 21. stoljeće bit će određeno odnosom između Amerike i Kine.
Zato je za čitav svijet dobro da su se Trump i Xi u Južnoj Koreji sastali i razgovarali. Još je važnije da su dogovorili međusobne posjete: Trump bi dogodine u travnju trebao posjetiti Peking, dok bi Xi potom trebao doći u Washington ili na Floridu. Dok vođe antagonističkih zemalja i blokova međusobno razgovaraju, nije sve izgubljeno. Kad ne razgovaraju, ili kad ne slušaju jedan drugoga – ili kad omalovažavaju to što čuju - dobijemo ukrajinski rat.
Sitničavci koji analiziraju svaki detalj protokola – polazeći od teze da na tako visokoj razini i najmanji detalj šalje poruku – uočili su malu igru moći između dvojice lidera: Xi je pred novinare došao nakon Trumpa, pustivši ga da čeka dvadesetak sekundi, što se američkom predsjedniku baš i ne događa, jer se nitko ne usudi to napraviti. Ako se Xi usudio, sugeriraju sitničavci, to znači da se osjeća moćnije od Trumpa, odnosno da šalje poruku kako je Kina spremna na svaki američki izazov.
Bez obzira na to, Trump je pred novinarima bio oduševljen sastankom: nazvao ga je „nevjerojatnim” i dao mu ocjenu „12 od 10”. Objavio je da je s Xijem postigao obostrano prihvatljiv trgovinski dogovor, po kojem će Amerika smanjiti carine na kinesku robu, a Kina će ponovno otvoriti svoje tržište za američku soju, ukinuti blokadu izvoza rijetkih metala i postrožiti mjere protiv nezakonite trgovine fentanilom.
Kina ne plaća ‘reket‘
Ukratko: sve se praktički vraća na stanje prije uvođenja američkih carina. Za razliku od Europske unije, koja je pred Trumpovim carinskim prijetnjama „šaptom pala”, prihvativši sve njegove zahtjeve, Kina je svojim kontrapotezima (od kojih je najvažniji bio ograničenje izvoza rijetkih metala, koji su ključni za tehnološki sofisticirane industrije) pokazala da je spremna na kavgu, pa je američki predsjednik vratio sve na stare postavke.
Zadnjih mjeseci smo navikli da su epilozi svih Trumpovih susreta sa stranim državnicima – osim kad se sastaje s Putinom – nalik jedan drugome: osim što obavezno naglasi da će Trumpa nominirati za Nobelovu nagradu za mir, svaki strani državnik također izjavi da će njegova zemlja kupiti hrpu američkog oružja ili uložiti hrpu novca u američku privredu. U tom smislu, Trump se po završetku azijske turneje hvalio novinarima da su mu svi azijski čelnici s kojima se sastao najavili velika ulaganja u SAD.
„Svaka zemlja - Japan, Južna Koreja i mnoge druge s kojima smo se tamo sastali – ulaže ogromne količine novca u Sjedinjene Države, novac kakav nikada prije nismo vidjeli”, rekao je Trump i istaknuo da je riječ o povijesnom uspjehu. Pakosni novinari upitali su je li mu i Xi obećao dodatna kineska ulaganja, na što je Trump odgovorio da o tome „nije bilo riječi na sastanku”. Za razliku od europskih zemalja, Kina ne plaća „reket” nasilniku.
Kako je Trump dalje iznio, na sastanku nije bilo riječi ni o Tajvanu. Izostanak američke kritike na račun kineskih pretenzija prema samoupravnom otoku – koji Kina smatra svojim „odmetnutim teritorijem” - zacijelo je bio Trumpov ustupak Xiju, kako bi se postigao širi dogovor.
Što se tiče ukrajinskog rata, u kojem se Amerika i Kina nalaze na suprotnim stranama – Amerika je organizirala preduvjete za taj rat, te do danas vojno i materijalno pomaže Ukrajini, dok Kina industrijski surađuje s Rusijom – dvojica čelnika dogovorili su da će zajednički raditi na rješavanju tog sukoba.
Bidenov račun
„Ukrajina - oboje ćemo raditi zajedno. Slažemo se da su strane zaglavljene u borbi i ponekad ih, pretpostavljam, morate pustiti da se bore. Ali radit ćemo zajedno na Ukrajini”, rekao je Trump, a te riječi nisu nužno pozitivne za Ukrajinu, jer se mogu iščitati kao da se Rusiji daje dovoljno vremena da osvoji Donbas i ostvari svoje ratne ciljeve.
Ovdje valja podsjetiti da je svoj mirovni plan za Ukrajinu, koncipiran u 12 točaka, Kina objavila još u veljači 2023. godine. Premda istočnjački neodređen, taj plan je ipak dovoljno jasno nudio privlačne elemente za obje zaraćene strane, jer se u točki 1 inzistiralo na „poštivanju teritorijalnog integriteta svih zemalja” (što odgovara Ukrajini), dok se u točki 2 promovirao princip „nedjeljive sigurnosti” (što traži Rusija).
U skladu s točkom 1, Rusi bi morali napustiti okupirane dijelove Ukrajine, jer su joj narušili teritorijalni integritet. A u skladu principom „nedjeljive sigurnosti” iz točke 2, Ukrajina ne bi smjela u NATO, jer bi se time narušila sigurnost Rusije.
Taj plan u suštini je odgovarao i Ukrajini i Rusiji: Ukrajinci bi se riješili ruskog okupatora i vratili teritorij, a Rusi bi se riješili straha da će im NATO doći na granicu. Nije stoga čudno da je Rusija načelno prihvatila taj kineski prijedlog i da je čak i ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski tada rekao da bi se volio sastati s Xijem.
Tim planom kratkih bi rukava ostao jedino NATO, jer bi ostao bez ključne akvizicije u borbi protiv Rusije. Zato je Amerika odmah odbacila ovu kinesku inicijativu, jer je tadašnja administracija Joea Bidena vjerovala da preko ukrajinskog proxija može nanijeti strateški poraz Rusiji. O tome su najviši vojni i politički dužnosnici SAD-a javno govorili bez ustručavanja. Zato je taj kineski mirovni plan propao.
Trump danas zna da je Bidenov račun bio pogrešan i da je te veljače 2023. trebalo poslušati Kineze, kao što zna da se bez Kine ne može graditi novi svjetski poredak koji će nastati nakon ukrajinskog rata. Zato je dobro da je njegov sastanak s Xijem bio „nevjerojatan” i da je na skali od jedan do 10 dobio dvanaest.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....