Do dana današnjeg na Mirogoju, neovisno o mjestu, pokapaju se ljudi svih vjeroispovijesti, a na kupolama arkada ravnopravno su postavljeni katolički i pravoslavni križ i židovska zvijezda. Kao slavni primjer europske neoklasicističke arhitekture Mirogoj je istaknuto djelo slavnog Hermana Bolléa. Budući da su ondje pokopani brojni hrvatski uglednici, od umjetnika, književnika i glazbenika do znanstvenika, sportaša i političara, smatra se hrvatskim nacionalnim Panteonom. U ovoj priči o Mirogoju, otkrivamo i tko se ondje rodio.

Mirogoj je službeno otvoren 1876. godine. Djelo je to najznačajnijeg arhitekta historicizma u Hrvatskoj, Hermana Bollea koji je iskoristio pruženu mu priliku, zamislio i velikim dijelom realizirao vrhunski arhitektonsko-urbanističko-skulpturalni kompleks jasne kreativne koncepcije koji će, građen desetljećima, postati spomenik mrtvima i živima za nadolazeća stoljeća. Prvi stanovnik Mirogoja, na kojem se sada nalazi više od pola milijuna grobnih mjesta, bio je Miroslav Singer, učitelj mačevanja i sportski pedagog. Osim što su na njemu su pokopani i brojni hrvatski velikani poput Stjepana Radića , Franje Račkog, Gavelle, Šenoe, Matoša, Krleže i bana Mažuranića, prvog predsjednika RH Franje Tuđmana i drugih Mirogoj je postao i mjesto za djela nekih od najljepših spomenika naših umjetničkih velikana. Brojni spomenici, biste i skulpture najboljih hrvatskih kipara i klesara možda u sveopćoj gužvi i nisu više tako u prvom planu, ali turistički vodiči i stručni voditelji upozorit će na tu gotovo galerijsko-muzejsku zbirku iza mirogojskih arkada. 

Tako je Ivan Meštrović autor nekoliko spomenika, grob  svoje žene Ruže ukrasio reljefom“Isus i Samarićanka” te se jedan od odljeva tog dijela nalazi i u čuvenom londonskomVictoria i Albert muzeju. Ivan Rendić, kipar i kamenoklesar je desetak vrhunskih spomenika, a najpoznatiji je onaj postavljen Petru Preradoviću. Mramorni kip žene koja polaže cvijeće na pjesnikov grob personifikacija je Domovine iz slavne Preradovićeve pjesme. On je autor i prepoznatljivog kamenog anđela na grobu Katarine Amruš, supruge jednog od najzaslužnijih zagrebačkih gradonačelnika Milana Amruša za vrijeme čijeg je mandata Zagreb dobio električnu rasvjetu, konjske tramvaje, asfaltirane ulice i uspinjaču. I kipovi Antuna Augustinčića nalaze se na Mirogoju, a upečatljiva je zlatna bista na grobu violinista Zlatka Balokovića. Svoj mirogojski opus ima i Ivo Kerdić, poznat kao tvorac rektorskog lanca Zagrebačkog sveučilišta i lanca Velikoga meštra “Braće Hrvatskoga Zmaja”. Njegova je Pietà na grobnici obitelji Matko te anđeoski prikaz Slavice Ohnleitner, prerano preminule kćeri zagrebačkog slastičara Franja Ohnleitnera. Šetači će se možda iznenaditi ali tu su i mozaici Ede Murtića, na grobu obitelji Pirker i Šeferov, a na Murtićevo posljednje počivalište njegova je obitelj postavila njegov vlastiti apstraktni rad u keramici.

Netko će reći kako su sve najznačajnije osobe našle svoje mjesto na Mirogoju. No to baš i nije tako. Ante Starčević je izričito zabranio pokop na Mirogoju i zatražio da ga se ukopa na nekom seoskom groblju u zagrebačkoj okolici stoga je pokopan u Šestinama. Od najvećih hrvatskih velikana na Mirogoju nema ni groba bana Josipa Jelačića, koji je pokopan u svojoj obiteljskoj grobnici u Novim dvorima kod Zaprešića, dok su Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan od 1919. pokopani u zagrebačkoj katedrali, gdje je 1921. prenesen i Eugen Kvaternik. Ondje je i grob bana Tome Erdödyja, pobjednika u bitci kod Siska 1593., a sačuvani su i grobovi svih devet posljednjih zagrebačkih biskupa i nadbiskupa, od Maksimilijana Vrhovca, umrlog 1827. do kardinala Franje Kuharića, umrlog 2002.

Kapela Krista Kralja

Posljednja u nizu velikih mirogojskih zdanja gradila se crkva Krista Kralja. Godine 1906. zatražilo je gradsko poglavarstvo od Bolléa nacrte za središnju kapelu. Bollé je prvo zamislio da kapela bude smještena na samom ulazu – između prva dva paviljona. Nacrti su prihvaćeni sedam godina kasnije, ali uz promjenu smještaja kapele koja se uvlači u prostor groblja, te Bollé nacrtu dodaje arkade u obliku potkove koje spajaju kapelu s postojećim arkadama i tako definira arhitektonsku cjelinu, a ispred kapele oblikuje unutarnji trg. Zbog nedostatka novca, kriznog stanja u Monarhiji i Prvog svjetskog rata, gradnja kapele počinje tek 1927. g. i izvodi se prema nacrtu Bolléa, koji je tada već mrtav. Dovršio ju je 1929. godine graditelj Rauscher. Glavna razina crkve viša je oko dva metra od okolnog tla. Izgradnjom Crkve Krista Kralja kao konačnog glavnog akcenta, zaokružena je Bolléova arhitektonska ideja velikog gradskog groblja, a crkva i iznutra i izvana dominira prostorom cjelokupnog Mirogoja. 

Zid boli

Ono što treba sačuvati u našoj memoriji iz novijeg doba jest “Zid boli” koji je nastao spontano, 1993. godine, kada su članovi obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja ispred tadašnje zgrade UNPROFOR-a u Selskoj, počeli slagati crvene i crne opeke s imenima svojih najmilijih. Zid je na koncu dosegnuo čak 13.600 opeka. Godine 2005. bio premješten na Mirogoj. S vremenom su gradske vlasti na groblje postavile rad kipara Dušana Džamonje i dale mu ime “Glas hrvatske žrtve – Zid boli”, a 13.600 imena zakopale u zemlju.

Zanimljivo je  kako Zagrepčani isprva nisu bili sretni zbog gradnje Mirogoja. Mnogima je bio dalek od grada a za neke je to bio preskup i gotovo sulud projekt. No nakon što je službeno otvoren, kao da su svi su htjeli biti pokopani baš u mirogojskim arkadama. Od davnih vremena do danas mnogi žele da im se za vječno počivalište odredi Mirogoj. No kako u prošlosti tako i danas , novac je i tu označio mnogo toga ali nemogućnost širenja. Čini se  u dugoj šetnji, da je gaj urni koji se stapa s nekad Gajevim brežuljkom ispod Medvednice dobra zamjena, jer kremiranje je prihvaćeno pod normalno, a nama Zagrepčanima je to ipak - sve Mirogoj.

Nakon zagrebačkih potresa 2020.

Nakon dvaju potresa u ožujku i prosincu 2020 godine , Mirogoj je jako oštećen te je uvršten među sedam najugroženijih lokaliteta u Europi 2021. U potresima narušeni su dijelovi konstrukcije Mirogoja te su stradala glavna obilježja kompleksa, arkade i paviljoni, ali i nadgrobni spomenici i privatne kapele. Mnoge su štete uočene i na crkvi Krista Kralja. Obnova ove spomeničke cjeline je složena pa će stoga bitipotreban dugotrajan rad kako bi ona bila uspješna, održiva i dostojna kompleksa. Mirogoj je i dalje uvršten u Rutu europskih groblja i jedan je od značajnih groblja Europe, te ga turisti posjećuju, bez obzira na oštećenja.

Manje znana crtica iz novinarske bilježnice – Tko se rodio na Mirogoju?

Istražujući kasnih devedesetih priče o Mirogoju upoznala sam i našu sugrađanku gospođu Ljubu, koja se ni manje ni više rodila na Mirogoju! Njenu majku uhvatili su je trudovi i rodila se Ljubica Keber, inače poznata u folklornom svijetu kao suosnivačica i dugogodišnja predsjednica Folklorne izvorne skupine Remete ili mnogim generacijama poznata i kao cvjećarka preko puta Mrtvačnice.