Trebali bi vi iz SANU taj kamen da nosite kuci umesto plate, a ja bi vam dao jos
Sram bilo SANU, mislim da je treba raspustiti na 20 godina. Cvet u kameni ,a moze i zena na kamenu sve prezvakano , a zemlja tone u gradjanski sukob.Umesto da su oni ili u Cacilendu ili sa studentima zavisno sta im je blize.
Zali boze para sto se ozdvajaju za ove matorce Sram ih bilo. Gade mi se.
„Možda nije ni lepo rečeno koliko će bolno odjekivati istina kroz budućnost,kao vreme našeg čekanja da se otrezni stvarnost propadanja!“ Marijan Siloški
Odaću Vam dve tajne…
Prva-Mića je moj prijatelj! „Čak,slavimo istu slavu!“ Zavidite mi na uspehu-„ko može, ili ko hoće da može“….
Drugo-prokazujem Mićinu nameru da ovo bude naslov njegove k(ol)um(n)e: „Napušteni krovovi i dimovi jedne politike koji su ispušili narodno nadanje!“
Posle mog „zalaganja, da se to promeni usledio je naslov: C(s)vet iz kamena!“
Hej,Vi tamo-Djurići,stanite! Molim ruke kao i do sada u svoje džepove! Nije da Vam ne verujem,ali ovo ima vezu sa skromnošću….
Pa ipak,nije se od autora teksta čulo ono što preporučuje- „Hvala cvetu na vrhu kamena!“
I odmah je počeo sa jadikovkama:“Stabla rastu na krovovima propalih fabrika, iz ruševina napuštenih kuća u unutrašnjosti.“ M.Vujačić.
Ruku na srce,ćutao sam kako se ne bi zamerio D.Radoviću koji je davno prorokovao:
„Sve što raste htelo bi da raste …
Neka raste i treba da raste!“
Da,“na krovovima se prvo uhvatilo nase cveće,onda je polako počelo da pušta žile po dubini našeg propadanja i dodjoše stabla da ne veruješ- iznad naših glava sami balvani,koje je državni interes zabranio da im pridjemo sekirom ili ušimice,da im otreznimo uspenje!“ .
Kasno mi je sinulo,ono što je Mića vdeć znao- „da se mnogi zabrani prodaju po stopi elitne lokacije +(polu)skrivene mahinacije,na putu relacije-vrha i podzemlja našeg napredovanja!“
Nje li Milić od Mačve „još davno (o)slikao našu visinu,sa balvanima koji nad našim glavama lete,sudaraju se u brzini (za novu prestiž),i ne osvrćući se o čvoruge društva za koje vlas boli uvo!“
P.S.
Sve u svemu, hvala mu što nije u sve ovo upleo mog voljenog Bodlera i njegovo „Cveće zla“,već je „Cvet iz kamena“ posvetio nekim uzdignutim nosevima naše budućnosti,koji ne vide čak, od svoje v(l)ažnosti ni na šta nogu polažu,jer ledja na kojima su besplatno djihali,izmiču se pred dogadjajima koji obećavaju promenu!“
Trebali bi vi iz SANU taj kamen da nosite kuci umesto plate, a ja bi vam dao jos
Sram bilo SANU, mislim da je treba raspustiti na 20 godina. Cvet u kameni ,a moze i zena na kamenu sve prezvakano , a zemlja tone u gradjanski sukob.Umesto da su oni ili u Cacilendu ili sa studentima zavisno sta im je blize.
Zali boze para sto se ozdvajaju za ove matorce Sram ih bilo. Gade mi se.
„Možda nije ni lepo rečeno koliko će bolno odjekivati istina kroz budućnost,kao vreme našeg čekanja da se otrezni stvarnost propadanja!“ Marijan Siloški
Odaću Vam dve tajne…
Prva-Mića je moj prijatelj! „Čak,slavimo istu slavu!“ Zavidite mi na uspehu-„ko može, ili ko hoće da može“….
Drugo-prokazujem Mićinu nameru da ovo bude naslov njegove k(ol)um(n)e: „Napušteni krovovi i dimovi jedne politike koji su ispušili narodno nadanje!“
Posle mog „zalaganja, da se to promeni usledio je naslov: C(s)vet iz kamena!“
Hej,Vi tamo-Djurići,stanite! Molim ruke kao i do sada u svoje džepove! Nije da Vam ne verujem,ali ovo ima vezu sa skromnošću….
Pa ipak,nije se od autora teksta čulo ono što preporučuje- „Hvala cvetu na vrhu kamena!“
I odmah je počeo sa jadikovkama:“Stabla rastu na krovovima propalih fabrika, iz ruševina napuštenih kuća u unutrašnjosti.“ M.Vujačić.
Ruku na srce,ćutao sam kako se ne bi zamerio D.Radoviću koji je davno prorokovao:
„Sve što raste htelo bi da raste …
Neka raste i treba da raste!“
Da,“na krovovima se prvo uhvatilo nase cveće,onda je polako počelo da pušta žile po dubini našeg propadanja i dodjoše stabla da ne veruješ- iznad naših glava sami balvani,koje je državni interes zabranio da im pridjemo sekirom ili ušimice,da im otreznimo uspenje!“ .
Kasno mi je sinulo,ono što je Mića vdeć znao- „da se mnogi zabrani prodaju po stopi elitne lokacije +(polu)skrivene mahinacije,na putu relacije-vrha i podzemlja našeg napredovanja!“
Nje li Milić od Mačve „još davno (o)slikao našu visinu,sa balvanima koji nad našim glavama lete,sudaraju se u brzini (za novu prestiž),i ne osvrćući se o čvoruge društva za koje vlas boli uvo!“
P.S.
Sve u svemu, hvala mu što nije u sve ovo upleo mog voljenog Bodlera i njegovo „Cveće zla“,već je „Cvet iz kamena“ posvetio nekim uzdignutim nosevima naše budućnosti,koji ne vide čak, od svoje v(l)ažnosti ni na šta nogu polažu,jer ledja na kojima su besplatno djihali,izmiču se pred dogadjajima koji obećavaju promenu!“