Najčešće pojma nemamo kako su pojedine stvari oko nas dobile ime, pa ni one najjednostavnije, niti o tome razmišljamo. No neki su slučajevi imenovanja zanimljiviji od drugih i zaslužuju pozornost. Takav je slučaj i s repom jednog dinosaura. Pretpostavljamo da je većina čula za stegosaure, impresivne biljoždere koji su živjeli u periodu kasne krede, a koji su imali specifične repove s lako prepoznatljivim bodljama.
Crno-humorni strip
Baveći se ovim velikim stvorenjima paleontolog Kenneth Carpenter, koji je svojevremeno bio ravnatelj Muzeja prirode i znanosti u Denveru, uočio je da ovaj dio tijela bez imena zbog čega ga je odlučio imenovati. Dok je razbijao glavu kako ga nazvati, zazvonilo mu je u glavi da je ipak netko već jednom imenovao rep ove grdosije. Bio je to duhoviti američki ilustrator Gary Larson. On se u svom iznimno uspješnom crno-humornom stripu, koji je nosio naziv “The Far Side”, dotaknuo stegosaura i dao njegovom repu jedno super čudno ime koje je glasilo: “thagomizer”. Zbio se to 1982., a jedanaest godina kasnije Carpenter je upotrijebio ovaj naziv na godišnjem sastanku Društva za paleontologiju kralježnjaka kao anatomski termin.
Prapovijesna učionica
Larson je u svom stripu šaljivo krenuo od premise da su ljudi i dinosauri živjeli istovremeno. Na njegovoj ilustraciji se vidi prapovijesna učionica prepuna pećinskih ljudi, dakako samo muškaraca, pred kojima stoji profesor i pokazuje rep stegosaura. On objašnjava svojoj publici da je rep dobio ime “thagomizer” prema pokojnom, Thagu Simmonsu kojega je dotukao taj isti rep. Za one koji su čuli za naziv ovog dijela tijela, možemo reći samo jedno bravo, u velikoj su manjini.
Rep kao efikasno oružje
Stegosauri su imali specifičan raspored bodlji na repu. Dugo se vodila rasprava čemu je služio ovakav rep. Jedni su smatrali da je bio za pokazivanje i zastrašivanje, a drugi da je morao imati svoju korisniju funkciju. Danas je prihvaćeno stajalište da je to bilo moćno oružje koje je efikasno branilo svog vlasnika. Analize repa stegosaura pokazale su da im je taj dio tijela bio elastičan, a ne okoštan kao u većine drugih. Studija iz 2001. godine zorno je pokazala da fosilizirani ostaci njihovih repova imaju na sebi tragove traumi, što ide u prilog tezi o repu kao efikasnom oružju. Godine 2010. je napravljen i digitalni model ovog repa koji je pokazao njegovu izuzetnu fleksibilnost i onda sve ovo dodatno potkrijepio. Svaka je bodlja na repu ovog dinosaura bila duga između 60 i 90 centimetra, što djeluje prilično opako. No čini se da je barem dio ovih dinosaura imao vodoravne, a ne okomite bodlje kako je to obično predočeno.
Sam je Larson kasnije izjavio da bi trebale postojati posebne ispovjedaonice za “zabludjele” ilustratore u kojima bi oni priznavali svoje grijehe, a njegov bi bio taj što je ljude i dinosaure smjestio u isto razdoblje. Doduše, danas bi se na spisku grijeha našla i homogena struktura njegove učionice.
Piše: Sonja Kirchhoffer
