U prvom i drugom dijelu teme o Akađanima, tajanstvenom semitskom narodu koji je na području Mezopotamije stvorio prvo svjetsko carstvo, pisali smo osnivaču njihove države Sargonu te načinu na koji je osvajao okolne teritorije. Okrunivši se u Uruku, prozvao se “Kraljem četiriju strana svijeta” a pod njegovom vlašću, koja je trajala čak pedeset šest godina, izgrađene su brojne ceste i sustavi za navodnjavanje te je uveden prvi poštanski sustav, važan u prenošenju informacija i naredbi između vladara i njegovih podanika. Akadsko Carstvo za Sargona bilo je snažna centralistička država, no Sargonovi nasljednici suočit će se s pobunama pokorenih naroda.
Pod prijetnjom nadnaravne kazne
Osim neprestanih pobuna, Akadsko Carstvo pogađali su i dinastički sukobi. Vjeruje se, primjerice, da su Sargonovi nasljednici, sinovi Rimuš i Maništu, stradali u dvorskim urotama. U tako nesigurnim okolnostima na prijestolje je došao Maništušuov sin Naramsin (oko 2260. – 2223. pr. Kr.). Bio je najdugovječniji akadski vladar nakon Sargona, a njegova vladavina obilježena je ratovanjem. Osim gušenja pobuna, Naramsin je proširio granice Akadskog Carstva. Zabilježene su njegove vojne kampanje u sjevernoj Siriji, Elamu i okolnim područjima na istoku te Maganu na jugu.
Ozbiljnu prepreku razvoju Carstva u Naramsinovo doba predstavljali su Lulubi, skupina ratobornih plemena nastanjenih u gorju Zagros. O Naramsinovom pohodu na Lulube i odlučnom gušenju otpora svjedoči Naramsinova stela, koja se danas čuva u Louvreu. Na
njoj je, uslijed bitke, uočljiv Naramsinov lik kako se penje uz planinu i gazi pale neprijatelje. Kao i njegov djed Sargon, Naramsin je uzeo naslov Kralja četiriju strana svijeta. Otišao je i korak dalje, proglasivši se božanstvom. Vjerojatno je i sam Sargon smatran božanstvom nakon smrti, no znamo da je Naramsin još za života štovan kao bog. Ova mjera postat će uobičajena za mnoge države Starog istoka – njome se nastojalo osigurati poslušnost stanovništva osobi vladara pod prijetnjom nadnaravne kazne.
Kletva Akada
U Naramsinovo doba Akadsko Carstvo nalazi se na svome vrhuncu. No, njegovi uspjesi bili su samo odgoda urušavanja Carstva, koje će uslijediti za njegovog sina i nasljednika Šarkališarija. Već krajem Naramsinove vladavine javlja se nova prijetnja u obliku naroda
Gutejaca iz gorja Zagros, čiji će napadi zapečatiti sudbinu već ionako nestabilnog carstva. Otprilike stoljeće nakon pada Akadskog Carstva, u Uru je zapisan tekst poznat pod nazivom Kletva Akada. U njemu je zabilježeno kako je veliki sumerski bog Enlil za vladavine Naramsina otkazao svoju naklonost Akadu te zabranio drugim bogovima da blagoslove grad svojom prisutnošću.
Naramsin je sedam godina bezuspješno tragao za odgovorima i znamenjem koji bi mu razotkrili pozadinu Enlilovog postupka. Gonjen frustracijom, okupio je vojsku i napao Enlilov hram smješten u Nipuru. Razorivši hram, Naramsin biva napušten od svih bogova, koji šalju ratoborne Gutejce da unište Akadsko Carstvo. Na takav način su kasnije generacije shvaćale uzroke pada Akadskog Carstva. Doduše, nema dokaza da je Naramsin ikad izvršio napad na Nipur i Enlilov hram u njemu, no spomenuli smo kako se krajem njegove vladavine na istočnim granicama Carstva pojavljuju Gutejci. Naramsinov nasljednik Šarkališari (oko 2223-2198. pr. Kr.) vladao je u nezavidnim okolnostima. U prvim godinama vladavine postizao je pobjede protiv Elama, Amorićana i Gutejaca, no njihov učinak bio je kratkoročan.
Nastavlja se…
Piše: Davor Krištić
