Kad su Vikinzi osvojili Island? Kakvu nam priču pričaju drevni pečati pronađeni na području Jeruzalema? Koju su funkciju imale duboke rupe u blizini tajanstvenog Stonehengea? Za vas smo odabrali tri uistinu uzbudljiva otkrića koja su arheolozi ostvarili posljednjih godina!
Vikinzi stižu na Island
Dugo se smatralo da povijest Islanda otpočinje 874. godine, kad su se na otok iskrcali norveški Vikinzi. Legenda kaže da je Ingólfur Arnarson, poglavica zastrašujućih ratnika, bacio na otok dva drveta, rekavši da će podići grad ondje gdje padnu. Pala su na tlo u zaljevu u kojem je obilje vruće vode stvaralo gust dim. Tako je rođen Reykjavik, što bi u prijevodu s islandskog jezika značilo “zadimljeni zaljev”.
Novija arheološka otkrića vikinško osvajanje golema hladnog otoka pomiču nekoliko desetljeća unazad. Predvođeni Bjarnijem Einarssonom, lokalni stručnjaci prije nekoliko su godina pronašli ostatke vikinškog naselja koje je prethodilo prvoj poznatoj ljudskoj zajednici na Islandu. U blizini fjorda Stöðvarfjörður, arheolozi su, naime, otkopali ostatke dva objekta, a starija građevina datira iz davne 800. godine.
Bila je dugačka oko stotinu metara, a rani doseljenici su je po svoj prilici koristili kao sezonski lovački kamp – u ljeto i ranu jesen. Uz ostatke drvene konstrukcije, pronađeni su brojni artefakti, uključujući rimske i bliskoistočne kovanice, perlice, prstenje te sitne zlatne predmete. “Ti predmeti vjerojatno su nabavljeni trgovinom. Poznato je, naime, da je roba s istoka dolazila u zamjenu za kitovo ili morževo meso te kljove”, objasnio je Einarssoni.
Mlađa građevina, podignuta između 860. i 870. godine, pruža jedinstven uvid u način na koji su Vikinzi osnivali seoska naselja. Obje strukture imale su čitav niz prostorija, što znači da je u njima istodobno živjelo više obitelji.
Zagonetni pečati
Godine 2020., izraelski arheolozi ostvarili su niz nevjerojatnih otkrića na području Jeruzalema. Sve je započelo otkopavanjem nevelikog hrama na lokalitetu Tel Motza u okolici grada, što je pokazalo da velebni Prvi hram, koji je u desetom stoljeću prije Krista dao podići kralj Salomon, nije bio jedina građevina te vrste u drevnoj Judeji, kao što Biblija naučava. Nedugo potom, tijekom iskopavanja na brdu Sion, stručnjaci su otkrili dokaze o babilonskom osvajanju toga grada 587. godine, predvođenog kraljem Nabukodonozorom II., što potvrđuje biblijski prikaz njegova uništenja.
Treći, ništa manje značajan podvig, arheolozi su poduzeli otkopavši pečate iz šestog stoljeća prije Krista. Otisak u glini veličine četiri i pol centimetra prikazuje muškarca, po svoj prilici kralja, kako sjedi na tronu. Stručnjaci pretpostavljaju da ovi rukom rađeni predmeti datiraju iz perzijskog razdoblja Jeruzalema, odnosno vladavine Kira II.
Poznatiji kao Kir Veliki, perzijski vladar 539. godine prije Krista zauzeo je Babilon, pustio Židove iz sužanjstva te obnovio njihov hram u Jeruzalemu. U povijesti je zapamćen po humanom odnosu prema pokorenim narodima.
Otisci pečata ove vrste korišteni su za potpis dokumenata ili kao oznake paketa te pokazuju da je, unatoč teškoj situaciji u gradu nakon razaranja, bilo napora da se obnovi gradska uprava te da njezine usluge budu na raspolaganju stanovnicima.
Drugi hram, koji su podigli Perzijanci, kasnije je doživio sudbinu prvog: 70. godine uništili su ga Rimljani. Od njega je ostao Zid plača u podnožju Brda hrama, najsvetije mjesto judaizma.
Tajne Stonehengea
Engleska je postojbina brojnih povijesnih zagonetki, uključujući onu nikad do kraja objašnjenog postanka i funkcije Stonehengea. Riječ je, kao što vam je vjerojatno poznato, o megalitu, kamenom spomeniku golemih dimenzija izgrađenom između 2000. i 1400. godine prije Krista.
Čemu je služilo ovo impresivno zdanje? Jesu li druidski svećenici ondje vršili magijske obrede ili su imali znatno prozaičniju namjenu, kao puki grobni spomenici? Ili su pak pomoću tih struktura predviđane astronomske pojave, poput ljetnog i zimskog solsticija te pomrčina Sunca i Mjeseca? Nadalje, kako su ljudi prenijeli kamene blokove mase jedne tone iz planina u jugozapadnom Walesu do današnjeg lokaliteta u ravnici Salisbury u engleskoj grofoviji Wiltshire – udaljenost veću od 220 kilometara?
Premda postoji mnogo teorija, jasnih odgovora na ova pitanja nema. A Stonehenge je prije nekoliko godina pokazao da u svojim njedrima krije još misterij ili dva! U blizini slavne građevine, u drevnom naselju Durrington Walls, pronađene su, naime, zagonetne strukture iz razdoblja neolitika – krug sazdan od dvadesetak otvora dubine od pet metara. Rupe su, vjeruju stručnjaci, predstavljale granicu koja je ljude vodila u sveto područje.
Voditelj istraživanja Vincent Gaffney, jedan od najvećih stručnjaka za megalitsku arhitekturu u zemlji, smatra da je riječ o otkriću bez presedana: “Kao i po pitanju Stonehengea, nejasno je kako je ova struktura mogla biti napravljena, budući da su tadašnji ljudi od alata na raspolaganju imali kamen, drvo i kost. Još je manje jasna svrha tih rupa”.
Piše: Lucija Kapural
