U prvom i drugom dijelu teme o Grace Kelly, pisali smo o glumičinu strelovitom usponu u karijeri, kao i o njenome turbulentnom ljubavnom životu. Obje stavke nestat će doslovce preko noći.
Pisma iz Monaka
U proljeće 1955. Kelly je pozvana na filmski festival u Cannesu, gdje je obnovila staru avanturu s francuskim kolegom Jean-Pierreom Aumontom. Na jednom ručku, spomenula mu je kako bi sutradan radije otišla frizeru nego na zakazano promotivno fotografiranje s monegaškim vladarom Rainierom. “Ne budi bezobrazna”, zgrozio se Aumont. “Pa on je ipak princ”. Bilo bi mu pametnije da je šutio.
Narednog dana, glumica je doista posjetila Rainierovu rezidenciju, ružičastu palaču s tristotinjak soba i privatnim zoološkim vrtom, te upoznala vladara nevelike kneževine stiješnjene između Francuske i Italije. Bila je impresionirana dvorcem, no nešto manje njegovim vlasnikom – pred njom je stajao suhonjav muškarac tankih brčića, kojeg je u štiklama nadvisivala za nekoliko centimetara. Knez iz kuće Grimaldi, najstarije vladarske obitelji u Europi, itekako se potrudio da zaradi naklonost glumice čija ljepota ga je očarala. Kako bi je zadivio, hladnokrvno je gurnuo ruku u kavez u kojem je ležala crna pantera. Po završetku dana, njeno mišljenje o monegaškom vladaru stubokom se promijenilo. Dok je ležala uz Aumonta, ispričala mu je kako misli da je princ poprilično šarmantan.
On, 31-godišnjak s nizom propalih veza iza sebe, u njoj je vidio nešto drugo: ženu koja će mu roditi zdrave i lijepe potomke. Kad se Grace vratila u Ameriku, počela je dobivati Rainierova pisma, isprva službena a potom sve nježnija. Korespondenciju je diskretno poticao svećenik Francis Tucker, prinčev savjetnik za izbor braka dostojne djevojke katoličke vjere, koji je očito pogriješio u procjeni ćudoređa ove vjernice.
Kako varati na testu nevinosti?
Na Božić 1995. godine, Rainier je doputovao u Ameriku te zaprosio Grace, a ova se našla pred hamletovskom dvojbom. Muškarac koji je stajao pred njom bio je, istinabog, basnoslovno bogat i karizmatičan, a uz to plave krvi, no vrijedi li se odreći filmske karijere zbog njega? Njezinu potvrdnom odgovoru kumovalo je nekoliko stvari. Glumica je imala dvadeset šest godina i silno se htjela ostvariti kao majka – nije željela doživjeti sudbinu tolikih kolegica koje su, jednom kad je ljepota iščezla, završile kao ogorčene usidjelice okružene mačkama. Nadalje, bojala se holivudskog odnosa prema starenju: u okrutnom filmskom svijetu, svaka bora više značila je ulogu manje. Konačno, najvažnije, prema knezu je počela gajiti duboke osjećaje.
No, umjesto proslave zaruka, dočekao ju je hladan tuš: liječnik kojeg je Rainier, ništa ne prepuštajući slučaju, poveo u Ameriku trebao se uvjeriti u dvije stvari: je li potencijalna princeza djevica i može li imati djecu. Kao što je iz prethodnih redaka razvidno, prvom se stavkom nije mogla pohvaliti no, domišljata kakva je bila, pronašla je “uvjerljivo” objašnjenje: ispričala je da je nevinost izgubila pri sportskoj nezgodi.
Miraz od dva milijuna dolara
Jednom kad je ta prepreka otklonjena, valjalo se pozabaviti onom još neugodnijom – priopćiti vijest ocu. Upoznavanje Johna Kellyja s budućim zetom prošlo je gore od svih očekivanja: Rainier mu je bio iznimno antipatičan. Kad ga je kći podsjetila da se ipak radi o jednom princu, zlurado je napomenuo kako je njegova država manja od njujorškog Central Parka.
No, do prave eksplozije došlo je tek kad mu je Rainier hladnokrvno najavio da, prema dobrim starim običajima, s nevjestom očekuje i pozamašan miraz – da se nisu umiješali ostali ukućani, prosac bi po svoj prilici dobio nogu u svoju plemenitu pozadinu. Tek nakon nekoliko dana, stari Kelly je pokleknuo pred kćerinim usrdnim molbama te ju je pristao opremiti s dva milijuna dolara miraza, ali se ova zauzvrat morala odreći svog dijela nasljedstva.
Vjenčanje stoljeća
U svome posljednjem filmu, mjuziklu simboličkog naslova “Visoko društvo”, Grace je na ruci nosila dijamantni zaručnički prsten. Kad je snimanje završeno, glumica, njena obitelj i pedesetak prijatelja ukrcali su se na američki ratni brod “Constitution”, koji je zaplovio prema Monaku. “Vjenčanje stoljeća”, kako su o njemu izvještavali onodobni mediji, u kneževini je održano 19. travnja 1956. godine, a televizijski prijenos događaja pratilo je trideset milijuna gledatelja.
ainier je pred oltar katedrale sv. Nikole stao odori prepunoj epoleta, nojeva perja, pozlate i ordenja, dok je mladenka blistala u vjenčanici koju je za nju dizajnirala kostimografkinja “MGM studija” Helen Rose, upotrijebivši 25 metara svile, 300 metara starinske čipke i veo načičkan sitnim biserima. Među uzvanicima su bili Ava Gardner, Cary Grant, Salvador Dalí, Somerset Maugham i Aristotel Onassis, a Rainierova ekscentrična majka na vrtnoj zabavi ispred palače pojavila se u društvu bivšeg kradljivca dragulja.
Topovska paljba
Vladarski par smjesta se bacio na prokreaciju – devet mjeseci nakon vjenčanja, princeza je rodila kćer Caroline. Toga kišnog popodneva, nakon što je malena princeza prvi put zaplakala, topovi su opalili dvadeset tri puta, školarci su pušteni s nastave, tamošnji jedini zatvorenik je pomilovan a u Monaku je proglašen nacionalni praznik.
Naredne godine, Grace je na svijet donijela nasljednika Alberta, a 1965. svoje posljednje dijete, kćer Stéphanie. Svo troje je obasipala ljubavlju i pažnjom, inzistirajući na tome da rastu neopterećena titulama. Kad su stasali za školu, dio palače pretvorila je u učionicu, koju su pohađala i djeca pučana.
Nastavlja se…
Piše: Lucija Kapural
