Nema ostataka lubanja niti rasutih kostiju. Nema grobova. Nema jasnih fotografija. Ukratko, nema nepobitnih dokaza. Unatoč tome, o divljemu snježnom čovjeku već stoljećima se raspredaju najfantastičnije priče. To je, dakako, crveni medvjed! Ne, to je majmun! Možda čovjek, kakav odmetnuti razbojnik? Ili pak posljednji neandertalac, zaostao na putu evolucije? Tko ili što je snježni čovjek? I postoji li on uopće?
Dlakavi gorostas
Znanstvenici su skeptični – istraživanje takvih bića prepuštaju kriptozoologiji, pseudoznanstvenoj disciplini koja traga za nepoznatim životinjskim vrstama. Takva sumnja, međutim, ne postoji kod Tibetanaca, Kašmiraca, Nepalaca ili prostodušnih himalajskih vodiča šerpa. Jeti postoji u njihovim vjerovanjima, sagama, mitovima i legendama, kao i uzbudljivim kazivanjima oko vatre, dok se, ispunjeni tjeskobom, krijepe jakom himalajskom rakijom zvanom arak. On je tu, u studenoj pomrčini, iza prve nepristupačne stijene. Čeka. I vreba.
Tibetanci ga nazivaju Mi-go (“prljavi čovjek”), Nepalci su mu dali ime Metoh kangmi (“smrdljiva nakaza”), Kinezi se groze krvoločnog Yerena (“riđi demon”), a u SAD-u poznat je kao Bigfoot (“veliko stopalo”) ili Sasquatch (“šumski čovjek”). Svjedočanstva o susretu s dlakavim čovjekolikim stvorom stara su stoljećima. Spominju ga Plinije Stariji i Herodot; indijanska plemena klanjala su se totemu dlakavog gorostasa mnogo prije dolaska bijelog čovjeka u Novi svijet; Gilgamešev drug Enkidu neobično nalikuje Bigfootu… Gdje prestaje mit a počinje stvarnost?
Skalp u budističkom samostanu
Najrazvikaniji od ovakvih čovjekolikih nakaza jest Jeti, stanovnik snijegom okovanih Himalaja. Jedno od najranijih izvješća o snježnom gorostasu na zapad je stiglo 1832. godine, kad je B. H. Hodgson detaljno opisao susret s neobičnim stvorenjem u sjevernom Nepalu: “Preda mnom je stajao tri metra visok stvor čunjaste glave, prekriven gustom smeđom dlakom. Od straha sam umalo izgubio svijest”.
Možda najjači dokaz u prilog postojanju snježnog čovjeka jest skalp koji se čuva u budističkom samostanu Pangboche. O njegovom postojanju 1953. je izvijestio “Daily Mail” a, na inzistiranje slavnog Edmunda Hillaryja, velikodušni lame ustupili su ga znanstvenicima za proučavanje. Rezultati do kojih su došli bili su zapanjujući: pokazalo se da 350 godina star skalp ne potječe ni od jedne poznate životinjske vrste!
Sporna snimka
Godine 1958., na drugoj strani svijeta, otkriveno je još “dokaza” o postojanju gigantskog stvorenja. Skupina izletnika u Humboldt Countyju u Kaliforniji pronalazi otiske divovskih stopala, a jedan će novinar skovati naziv koji se otad koristi kao drugo ime ovog čudovišta: Bigfoot.
Na današnji dan, 20. listopada 1967. godine, nastala je pak često osporavana snimka toga stvorenja. Kontroverzni kratki film, koji prikazuje kretanje golema dlakavog stvorenja po rubu šume Six Rivers u Kaliforniji, snimili su Roger Patterson i Robert Gimlin. Trzava snimka u trajanju od pedeset tri sekunde izazvala je senzaciju, no stručnjaci su i danas podijeljeni po pitanju njene autentičnosti. Mnogi su je otpisali kao puku namještaljku, a među onima koji smatraju da je prava izdvajaju se dva tabora: oni koji vjeruju da prikazuje do sada neotkrivenu vrstu te oni koji vjeruju da se radi o poznatoj, po svoj prilici običnom medvjedu s teškim kožnim oboljenjem.
Piše: Lucija Kapural
