U prvom dijelu teme o Sonji Wigert, glumici koja je, postavši špijunka, razbila čitavu mrežu Hitlerovih obavještajaca u Švedskoj, da bi koncem Drugoga svjetskog rata potonula u glib zaborava, pisali smo o njezinu privilegiranom djetinjstvu u Norveškoj, kao i o izboru karijere kojem je presudio slučaj: bez njena znanja, bližnji su je prijavili na oglas za glumačko natjecanje, u kojem je pomela konkurenciju. Vrata filmskog svijeta širom su joj se otvorila.
Norveška Vivien Leigh
Na velikom platnu je debitirala nedugo nakon dvadeset prvog rođendana, sporednom ulogom u filmu “Sangen on Rondane”. Iste godine, postaje studenticom te šaptačicom u kazalištu “Det Norske Teatret”. Negdje u to vrijeme, uzima majčino djevojačko prezime Wigert, smatrajući da je zvučnije od onog koje je dobila po ocu.
Na “daskama koje život znače” probila se ulogom u predstavi “Diktatorinnen”, koja joj donosi epitet karakterne glumice. Zahvaljujući baršunastom glasu, nastupila je i u nekoliko mjuzikla, a pjesma iz jednog od njih, “Finnes det en liten gutt”, postala je veliki radijski hit. U kratkom vremenu, postaje jedna od najvećih zvijezda u domovini. Podjednako uvjerljivo, tumačila je uloge lakomislenih zavodnica u perolakim komedijama i žena dovedenih na rub egzistencijalnog očaja u tmurnim skandinavskim dramama. O njoj je pisao i inozemni tisak, nazivajući je “norveškom Vivien Leigh”. Ipak, najveću popularnost steći će u Švedskoj.
Naočiti intelektualac
Ondje je prvi put glumila u filmu “Život počinje sutra” iz 1939. godine, bok uz bok s čuvenim Stureom Lagerwallom. Tijekom boravka u Stockholmu, upoznaje scenarista Torstena Flodéna. U naočita plavokosog Šveđanina, koji je slovio za intelektualca i kozera, zaljubila se preko ušiju, ignorirajući detaljčić da je ovaj više-manje stalno “pod gasom”. Nakon samo nekoliko tjedana strastvene romanse, uplovili su u bračnu luku.
Nastanili su se u nevelikoj, pomalo trošnoj garsonijeri koju je Flodén naslijedio od majke, a Sonja ju je ispunila slikama, cvijećem i svojim grlenim smijehom. Suprug joj je pružio podršku kad su se za nju počeli zanimati američki filmski studiji, no snove o zajedničkom odlasku “preko bare” obustavilo je izbijanje Drugoga svjetskog rata. Po običaju pragmatična, Sonja je odlučila izvući najbolje iz onoga što se nudi.
Miljenica švedske filmske publike
Godine 1940. nacistička Njemačka okupirala je Norvešku te u njoj postavila marionetsku vladu pod vodstvom Vidkuna Quislinga. Pravu vlast u zemlju obnašao je, međutim, Reichskommissar Josef Terboven, čovjek odlučne volje i iskričave inteligencije. Sonja kao da nije bila svjesna tih turbulentnih zbivanja. Nije gubila san zbog drame koju njen narod proživljava, uključujući članove vlastite obitelji. Njen brat Knut Wigert, koji je također bio počeo graditi glumačku karijeru, pridružio se, naime, “Norveškoj neovisnoj satniji 1” (“Kompani Linge”), skupini za specijalne operacije formiranoj u svrhu izvođenja racija komandosa tijekom okupacije. I njen otac te najmlađi brat Erik pomagali su norveškom pokretu otpora.
Kad su joj članovi obitelji prigovorili zbog činjenice da neopterećeno snima filmove u vrijeme okupacije, na neko je vrijeme prekinula kontakte s njima. Uživala je u statusu miljenice švedske filmske publike i bračnoj idili, a jedino oko čega se živcirala bila je suprugova sklonost zavirivanju u dno čašice. Ukratko, politika je ni najmanje nije zanimala, no politiku je ubrzo počela zanimati upravo ona. Preko noći, njen život će postati mnogo dramatičniji od života zlosretnih heroina koje je s tolikom uvjerljivošću portretirala na velikom platnu.
Nova vrsta uloge
Dok je njena karijera cvjetala, brak, otprije narušen Flodénovim dionizijskim navadama, naletio je na nagaznu minu. Vrativši se ranije kući sa snimanja, goru je polovicu zatekla in flagranti s mladom i, da poniženje bude veće, neuglednom djevojkom. Nakon bučne svađe, u kojoj su letjele psovke i komadi pokućstva, brak je okončan. Kako Sonja nije bila tip žene koji bi nakon ljubavne izdaje plakao u jastuk, posvetila se noćnim izlascima. Uživala je u krstarenju po noćnim klubovima na relaciji Stockholm-Oslo, kao i u komplimentima kojima su je obasipale čete udvarača.
Prilikom jednoga takvog izlaska, Sonji je prišao muškarac po imenu Thorsten Akrell. Po njegovu ozbiljnom pristupu, odmah je shvatila da se ne radi o još jednoj žrtvi njezina šarma. Akrell je, naime, bio pukovnik švedske obavještajne službe “C-byrån”, a Sonji je ponudio novu vrstu uloge: da iskoristi svoje veze i glumački talent te počne špijunirati za Saveznike.
Nastavlja se…
Piše: Lucija Kapural
