Na današnji dan, 27. listopada 1962. godine, vojnik po imenu Vasilij Arkhipov odlučio se oglušiti o ono što je ranije slijepo slušao – zapovjedi nadređenih. Tim činom, po svoj je prilici spriječio Treći svjetski rat. Donosimo priču o neopjevanom junaku Kubanke raketne krize!
Sovjetske raketne baze na Kubi
Najveća kriza Hladnog rata počela je nekoliko dana ranije, 14. listopada, kad je američki izviđački zrakoplov snimio prve fotografije sovjetskih raketnih baza na Kubi. Rakete su bile tipa SS-4, naoružane nuklearnim bojnim glavama. Imale su domet od preko dvije tisuće kilometara; drugim riječima, lako su mogle doseći velik dio teritorija SAD-a.
Činjenica da su ciljeve mogle pogoditi u vrlo kratkom roku Sovjetima je dala stratešku prednost, jer su sada mogli napasti Ameriku brže nego što je ova mogla uzvratiti napad. Odgovor je bio brz. Tadašnji američki predsjednik John F. Kennedy objavio je otkriće te nametnuo blokadu Castrove Kube, uz prijetnju invazijom. Punih trinaest dana, svijet se nalazio na rubu nuklearnog rata. Tada je na scenu stupio Arkhipov.
Podmornica B-59
Toga 27. listopada, o kojem će se pisati kao o “najopasnijem danu u povijesti”, kod obala Kube našlo se nekoliko američkih vojnih brodova, kao i sovjetska nuklearna podmornica B-59 s druge strane. Premda je potonja bila u međunarodnim vodama, američka plovila počela su pripremati projektile, kako bi je natjerala da iziđe na površinu i identificira se.
Posada podmornice, na kojoj je Arkhipov bio zamjenik zapovjednika, danima nije imala radio-kontakta s vanjskim svijetom; štoviše, nije imala pojma je li rat uopće počeo. Na osnovu potmulih detonacija koje su njegovi ljudi čuli u daljini, zapovjednik Valentin Savitsky zaključio je da jest.
Časnik hladne glave
Savitsky je namjeravao ispaliti nuklearni projektil na američke brodove, za što je trebao autorizaciju još dvojice ljudi – političkog komesara Ivana Maslenikova i zamjenika Arkhipova. Potonji je rezolutno odbio dati suglasnost za tu akciju, tvrdeći da je ne mogu provesti u djelo bez nedvosmislenih saznanja o tome što se događa na površini.
Na koncu je, tvrdoglavo ostajući pri svome, uspio nagovoriti kapetana da izrone na površinu i kontaktiraju Moskvu. Zahvaljujući njegovoj hladnoj glavi, Sovjeti su pristali na povlačenje raketa s Kube, a vođe SAD-a obećali su kako da neće izvršiti invaziju te komunističke države, a uz to su pristali na povlačenje svojih balističkih raketa iz Turske, usmjerenih na SSSR.
Piše: Lucija Kapural
