Povijest burze dugačka je i kompleksna, no tek malobrojni znaju kako ove osebujne trgovačke ustanove uistinu funkcioniraju. Ako uživate u filmovima o pohlepnim brokerima, nadajući se kako ćete i sami jednog dana napuniti novčanike u toj branši, no niste baš sigurni što vam je činiti, uvjereni smo da ćete uživati u narednim recima!
Burza: Drugo ime za novčanik
Burza se razvila iz srednjovjekovnih sajmova, koji su postojali u svim važnijim lučkim gradovima u Europi, a sam pojam potječe od nizozemske riječi “beurs”, koja označava novčanik. Prva trgovačka burza osnovana je davne 1460. godine u Antwerpenu, najvećoj luci Belgije. Godine 1531., gradska uprava je ondje sagradila burzovnu palaču. London počinje organizirati burzu 1566. godine, pod nazivom “The Royal Exchange”. U sedamnaestom stoljeću, glavne burzovne transakcije koncentrirane su u Amsterdamu, gdje započinje trgovanje dionicama, poglavito Istočnoindijske kompanije. Pariz dobiva burzu 1702. godine, Berlin svoj Börsenordnung 1739. a Beč Fondbörse 1771.
Danas najveća i najpoznatija svjetska burza, njujorški Wall Street, počela je raditi 1792. godine, kad su u Europi već bila nagomilana stoljeća iskustva u ovom vidu poslovanja. U Španjolskoj, koja je po ovom pitanju kaskala za ostatkom kontinenta, pravila igre je promijenio kralj Ferdinand VII. Na današnji dan, 20. listopada 1831. godine, taj apsolutistički vladar osnovao je burzu vrijednosnica u Madridu. Do današnjeg dana, ostala je najveća takva institucija u Španjolskoj, unatoč krizama koje su je duboko uzdrmale. Do prve je došlo 1898. godine, nakon što je Španjolska izgubila brojne kolonije – doslovce preko noći, vrijednost akcija pala je za dvadeset posto. Godine 1936., nakon što je izbio Španjolski građanski rat, madridska burza je zatvorena. Nakon stagnacije pod Francovim režimom, od 1975. godine, kad je donesen novi ustav kojim su obuhvaćene i financijske reforme te omogućene investicije, doživljava konstantan procvat.
Sastajališta trgovaca
Prve burze bile su sastajališta trgovaca, a imale su funkciju mjenjačnica zlatnih i srebrnih kovanica. Prvi vrijednosni papiri zapravo su bili potvrde o dugovanju određene količine neke kovanice.
Tek u osamnaestom stoljeću pojavljuju se akcije (tj. vrijednosni udjeli u nekoj firmi) kakve danas poznajemo. Primjerice, engleski brodarski gigant “East Indian Company” prodavao je vrijednosne potvrde o udjelu u njegovom poduzetništvu, a takve potvrde su se na burzama počele mijenjati za novčanice.
Ovlašteni posrednici
Današnje burze možemo definirati kao visokoorganizirana i specijalizirana tržišta na kojima se, prema strogo utvrđenim pravilima, trguje raznim robama i uslugama (vrijednosnim papirima odnosno dionicama, međunarodnim valutama, žitaricama, stokom, umjetninama, poljoprivrednim proizvodima, plemenitim metalima, energentima).
Direktno sudjelovanje kupaca i prodavača na burzi nije moguće, nego se poslovi obavljaju preko ovlaštenih posrednika – burzovnih mešetara odnosno brokera. Glavni cilj burze jest povećanje transparentnosti tržišta, veća efikasnost, manji troškovi te zaštita od manipuliranja.
Drugo ime za legalizirani kriminal
Trgovina se odvija po posebnim pravilima, obično potvrđenim od strane državne vlasti. Na burzi se samo zaključuju poslovi, dok se isporuke i plaćanja odvijaju izvan nje.
Nažalost, zbog gramzivosti se na burzama naveliko razvila prodaja vrijednosnih papira iza kojih ne stoji nikakva kompanija, roba niti usluga. Nadalje, veliki kapital manipulira tečajevima i cijenama akcija na burzama, čime se izvlače astronomski profiti a ponekad i uništavaju čitava državna gospodarstva slabijih ekonomija.
Kad su se zadnjih desetljeća između prodavača i kupaca ubacile banke velikog kapitala sa svojim golemim kupovinama i prodajama, cijene su se počele umjetno dizati i padati, već po potrebama tih velikih parazita. Drugim riječima, burze postaju drugo ime za legalizirani kriminal.
Piše: Lucija Kapural
