Premda je Teresa, koja mu je rodila dvoje djece, bila vrijedna žena koja je, između nastupa, skakala na svaki suprugov mig, ovaj bi je odalamio šakom (kliještima?) svaki put kad je bio loše volje. A loše volje je bio više-manje non-stop, pogotovo kad je pio. Sirota žena godinama je šutjela i trpjela, “zbog djece”. Djeca su u međuvremenu odrasla, a kad joj je kći Donna saopćila da se zaljubila u lokalnog mladića i prihvatila njegovu bračnu ponudu, Teresa bila je presretna. Njen muž nešto manje. Iz samo njemu poznatog razloga, nije mogao smisliti Donnina odabranika. Na dan vjenčanja, hladnokrvno je ustrijelio nesuđenog zeta sačmaricom. Ni dana nije proveo iza rešetaka: dijagnosticiran mu je emfizem te teška ciroza jetre pa, uz dodatak njegove deformacije, niti jedan zatvor nije bio opremljen za brigu o njemu. Izvukao se s petnaest godina uvjetne kazne.
Premda se tijekom suđenja razvela od muža, Teresa je, smekšana njegovim obećanjima da će se promijeniti, s njim ponovno odlučila stati na “ludi kamen”. Pogađate, dragi ju je opet počeo koristiti kao boksačku vreću, svaki put sve jače, duže i okrutnije. Da stvar bude gora, počeo je zlostavljati i kćer koju je učinio udovicom: nadljudski snažan, davio bi je “kliještima” ili udarao njenom glavom o pod. Ne videći drugi izlaz, gospođa Stiles platila je 17-godišnjem susjedu da njenu bolju polovicu liši života. Za razliku od Čovjeka-jastoga, išla je u zatvor, i to na 43 godine.
Piše: Lucija Kapural
