Treće tisućljeće prije Krista na Bliskom istoku obilježeno je cvjetanjem civilizacije. Prvi nositelji civiliziranog života na prostoru Mezopotamije, plodnom prostranstvu između rijeka Eufrata i Tigrisa, bili su Sumerani, narod čije porijeklo do danas nije potpuno razjašnjeno. Najranija povijesna faza sumerskih gradova, smještenih na južnom dijelu Mezopotamije, trajala je otprilike između 28. i 24. stoljeća prije Krista.
Tijekom ovog, tzv. ranodinastičkog razdoblja, sumerski gradovi bili su istovremeno i zasebne države koje su se međusobno borile za utjecaj. Sumer tako nije bio prostor pod jedinstvenom vlašću, već je predstavljao mozaik sastavljen od mnogih gradova-država, među kojima su najznačajniji bili gradovi kao što su Ur, Uruk, Kiš, Nipur, Lagaš, Umma i Sipar.
U 24. stoljeću prije Krista heterogena politička slika drastično se promijenila. Oko godine 2340. prije Krista na scenu izbija Sargon od Akada, misteriozna osoba koja će osnovati državu koju mnogi smatraju prvim carstvom u povijesti i time ostaviti nemjerljiv utjecaj na daljnju povijest starog Istoka.
Jačanje utjecaja
Još za vrijeme sumerskoga ranodinastičkog razdoblja u Mezopotamiji se javljaju semitska plemena. Naseljavajući plodno Međurječje, ona će postupno prihvatiti elemente sumerske kulture. Matično područje Semita, odakle su u intervalima migrirali prema Mezopotamiji, Palestini i Siriji, zacijelo se nalazilo na prostorima Sirijske i Arapske pustinje.
Među semitskim plemenima naseljenim u Mezopotamiji prvi će se u pisanoj povijesti istaknuti Akađani. U sumersko ranodinastičko doba već bili prisutni u gradu Mariju,
gdje su pronađeni tekstovi na glinenim pločicama pisani akadskim jezikom. Tada još nisu imali veće političko značenje, no njihov je utjecaj postupno rastao. Običajima i načinom života nisu se mnogo razlikovali od svojih južnih susjeda Sumerana.
Gdje se nalazio Akad?
Nakon naseljavanja, Akađani su postupno prihvatili dominantnu kulturu Sumera – znatniju razliku nalazimo samo u jeziku. Akađani su govorili semitskim jezikom, koji se bitno razlikovao od sumerskog, a za njegovo zapisivanje prilagodili su klinasto pismo koje su razvili Sumerani.
Naziv Akad u širem smislu se odnosi na sjeverni dio Babilonije, odnosno prostor naseljen Akađanima, u suprotnosti s južnim Sumerom. Konkretnije, isti naziv odnosi se na grad koji je zacijelo osnovao sam Sargon te koji će postati ishodištem i prijestolnicom Akadskog Carstva. Još uvijek, nažalost, nije ustanovljen točan položaj grada Akada, iako se pretpostavlja da je ležao u blizini Kiša, na mjestu gdje su tokovi rijeka Eufrata i Tigrisa međusobno najbliži.
Od kraljeva peharnika do vladara Mezopotamije
Sargon je ličnost koja je ostavila neizbrisiv trag u povijesti starog Bliskog istoka. Njegov život i porijeklo predmet su mnogih legendi nastalih u tisućljećima nakon njegove smrti. Izvori za njegovo doba također su nerijetko kasnijeg postanka. Sargonovo djelovanje i razvoj Akadskog Carstva koje je utemeljio možemo pratiti od oko 2340. godine prije Krista.
Sudeći prema legendi, njegov uspon do najmoćnije osobe tadašnjeg Bliskog istoka započinje u Kišu, gdje je kao mladić vršio službu glavnog peharnika kralja Ur-Zababe. Stekavši znatan politički utjecaj i sljedbenike, svrgnuo je Ur-Zababu i zavladao Kišem, odakle je pokrenuo pohode prema drugim sumerskim gradovima. Sljedeći na redu bio je Uruk, u to doba podređen kralju Lugalzageziju od Umme, koji je u tada pod svojom vlašću držao velik dio Sumera. Razorivši Uruk na prepad, Sargon se sukobio s Lugalzagezijem u otvorenoj bitci i porazio ga te odveo kao zarobljenika u Nipur. Ostavši jedini osvajač u Sumeru, Sargon je ubrzo pokorio gradove koji su netom prije bili vjerni Lugalzageziju. Time je cijela južna Mezopotamija potpala pod akadsku vlast. No, Sargonove osvajačke pretenzije bile su daleko šire nego što je dotad bilo zamislivo.
Nastavlja se…
Piše: Davor Krištić
