Na današnji dan, 16. listopada 1869. godine, radnici na jednoj američkoj farmi otkopali su nešto zapanjujuće – posmrtne ostatke gorostasna ljudskog bića. Pa, barem se tako činilo. U stvarnosti, nije se radilo ni o kakvom o senzacionalnom arheološkom otkriću već o pukoj dimnoj zavjesi. George Hull, trgovac duhanskim proizvodima, stajao se iza jedne od najvećih prevara u američkoj povijesti – diva iz Cardiffa. Evo kako je sve počelo!
“Slučajno” otkriće
U jesen 1868., Hull je u tajnosti angažirao kamenoresce te im naložio da, za izdašnu naknadu, od gipsa isklešu figuru visoku gotovo tri metra. Ma koliko bizarno zvučalo, objasnio im je da se radi o spomeniku – Abrahamu Lincolnu! Nakon nekoliko tjedana, posao je bio gotov. Zadovoljan viđenim, Hull je isplatio radnike da bi potom, kad su se ovi razišli, uz pomoć bliskog prijatelja zakopao njihovo djelo na rođakovoj farmi u Cardiffu, pitoresknom selu u američkoj saveznoj državi New York.
Godinu dana kasnije, kad je zaključio da se “pokojnik” dovoljno “marinirao” u svojoj raki, Hull je pozvao dvojicu prijatelja da mu tobože pomognu prekopati zemlju, kako bi ondje podigao bunar. Kad su njihove lopate otkrile “okamenjenog diva”, sjajno je odglumio šok i nevjericu, da bi odmah potom pozvao novinare.
Želiš vidjeti diva? Plati!
Vijest o pronalasku izazvala je pravu senzaciju u javnosti, što je poduzetni Hull odlučio kapitalizirati. Ne budi lijen, podigao je šator na rođakovoj farmi te naplaćivao ulaznice svima koji su htjeli vidjeti “diva”, na čemu je namlatio stotine tisuća dolara.
Razlozi za stvaranje diva nisu, međutim, bili isključivo financijske prirode. Hull, ljubitelj znanosti i gorljivi pobornik Darwinove teorije evolucije, posvađao se s lokalnim metodističkim pastorom Turkom oko poglavlja u Knjizi postanka, koje spominje da su na Zemlji nekoć živjeli divovi. Hull je to proglasio glupošću, no Turkovi pristaše su ga nadglasali. Bijesan zbog toga, kao i ljudske naivnosti općenito, odlučio im je dokazati koliko ih je lako obmanuti.
Kad varalica tuži varalicu
Premda su znanstvenici vrlo brzo shvatili da je “div iz Cardiffa” lažnjak, ljudi su ipak nastavljali dolaziti kako bi se divili Hullovom “otkriću”. P. T. Barnum, možda najpoznatiji showman devetnaestog stoljeća, čak je pokušao unajmiti gorostasa za svoj “cirkus nakaza”, predstave s onu stranu dobrog ukusa, ali Hull nije bio naklonjen rent-a-div opciji.
Stari lisac Barnum odlučio mu je zapapriti: dao je napraviti repliku orijaša, a potom je nju proglasio originalom. Na trenutak smetnuvši s uma činjenicu da je i sam varalica, Hull ga je tužio. Na suđenju je dokazano da su oba diva autentična koliko i topli osmijeh političara tijekom predizborne kampanje. Nemajući druge, Hull je priznao prevaru.
Piše: Lucija Kapural
