Na dnu Temze do sada je nađeno više stotina ljudskih ostataka od kojih je većina datirana u prapovijesno razdoblje. Zapravo je ova praksa polaganja pokojnika u vodu već ranije zamijećena na europskom sjeverozapadu. Znanstvenici vjeruju da je ovdje riječ, također, o ritualnim praksama, aktualnim još od brončanog doba.
Što je bio cilj žrtvovanja?
Na području primjerice Danske, Njemačke, kao i Ujedinjenog Kraljevstva ljudska tijela često su nalažena u tresetnim močvarama. Ona su obično pokazivala na sebi znakove nasilne smrti poput davljenja, ranjavanja hladnim oružjem ili pak udaranja tupim predmetom. To pak sugerira da je riječ o ljudima koji su umrli nasilnim putem. Uglavnom se smatra da su u vodama završavala ritualno žrtovavana tijela. Za rijeke, jezera, močvare se vjerovalo od davnina da su sveta mjesta, na kojima počivaju duhovi ili bogovi koje treba odobrovoljiti. Cilj žrtvovanja kao takvog je pridobiti duhove na svoju stranu ne bi li si određena zajednica osigurala opstanak, ali i po mogućnosti i prosperitet. Bio je to nasilni čin počinjen za “dobro zajednice”, s čime se dakako nisu slagale žrtve i njihovi najbliži.
Praksa od brončanog doba
Velik broj nađenih ostataka u Temzi se datira u period između 2300. pr. Krista i 43. pr. Krista. Od tog broja analizirano je tek 30-ak tijela. Stručnjaci smatraju da je najveći broj leševa u vodi završio još u brončano doba, a nešto manje u željeznodobno. Provedeno istraživanje osteološke građe nađene na dnu Temze proveli su stručnjaci iz Prirodoslovnog muzeja u Londonu. Nađeni ostaci pokazuju znakove traumi što upućuje da svakako nisu mirno napustili ovaj svijet.
Između ritualnih praksi kojima možemo posvjedočiti još i danas, primjerice na Gangesu i prapovijesnih postoje, naravno, sličnosti i razlike. Osim svetosti voda, oba rituala imaju svoju podlogu u duhovnim vjerovanjima. Na sjeverozapadu Europe tijelo se polagalo u vodu bez kremiranja dok u hinduizmu se to čini nakon njega. Ako se pitate kako mi znamo sa sigurnošću da ovdje nije došlo do bacanja pepela u vodu to je lako objasniti time što je ondašnja kremacija bila manje učinkovita od današnje te je sadržavala ostatke brojnih nagorjelih kostiju koje se nisu usitnjavale. Kako ostaci nisu pokazali tragove izloženosti plamenu očito je da nije dolazilo do rasipanja njihova pepela u vodu.
Razlozi zašto mrtva tijela leže na dnu Temze?
Nalazi ovih tijela se danas različito tumače. Najzastupljenija je teorija da je riječ o ritualnim žrtvovanjima. No, kako se rituali drže najčešće jednog obrasca onda je na prvi pogled čudno da žrtve “odlepršaju” na onaj svijet na različite načine. Međutim, dugo razdoblje u kojem je, čini se, žrtvovanje egzistiralo kao ritual daje mogućnost promjenjivosti obreda, što bi objasnilo različitost zadobivenih traumi. Drugi smatraju da je riječ o kolektivnom ili pak pojedinačnom nasilju. Treći ta tijela dovode u vezu s erozijom tla koja je odnijela pokopana tijela s obale na dno rijeke. Postoje i druge pretpostavke, a istraživači i dalje nastavljaju raditi na ovoj ogromnoj građi. Točan razlog zbog kojega su ovi ostaci završili na dnu Temze ostaje zagonetan.
Piše: Sonja Kirchhoffer
