Proučavanje pisanih izvora daje nam uvid u brojne aspekte života, pa tako i u onostrano – konkretno, vjerovanja u život nakon smrti. Ljudi su i prije više tisuća godina vjerovali u duhove kojih su se istovremeno bojali.
Od knjige o duhovima do pločice
Arheolog Irving Finkel, kustos Britanskog muzeja u Londonu, bavi se proučavanjem drevnih vjerovanja u duhove, i životom poslije smrti. Pripremajući knjigu o duhovima, naišao je u muzejskim depoima na najstariji poznati crtež duha, star oko 3500 godina, iscrtan na glinenoj pločici s uputama za istjerivanje neželjenog duha. Ova pločica iz Babilona posredno svjedoči o vjerovanju u nezadovoljne duše koje se vraćaju i uznemiruju one koji su ih ostavili nespokojnim. Najčešće je riječ o osobama koje su umrle nasilnom smrću, što im, prema tadašnjem vjerovanju, onemogućava da “krenu dalje”.
Žensko društvo
Na pločici je prikazan bradati duh, što ujedno svjedoči o modi tog vremena, kada su muškarci preferirali brade. Duh je prikazan kako ga žena vodi u podzemni svijet. Finkel tumači da se vjerovalo kako žensko društvo, osobito ljubavnice, može umiriti nespokojne duše i zadržati ih ondje gdje im je mjesto, dakle podalje od svijeta živih.
Pločicu je britanski muzej nabavio u 19. stoljeću, s brojnim drugim artefaktima. Osim što svjedoči o duhovima, ona pruža uvid u svakodnevicu drevnog društva. Zbog svoje veličine i oblika, djeluje poput kamenog “tableta”, i prikladna je za držanje u jednoj ruci.
Ljudi poput nas
U ritualu koji pločica opisuje, trebalo je izraditi dvije figurice mušku (duha) i žensku (ljubavnicu) te ih opremiti potrepštinama. Žena je trebala biti odjevena u više slojeva haljina i opskrbljena namještajem. Figurice su se potom pokapale u cik zore, uz izgovaranje čarolija. Iako čarolija na pločici nije potpuna, jasno je da se priziva bog Šamaš (Shamash), zaštitnik pravde i vodič kroz podzemni svijet. Žena je imala zadatak zadržati duha u podzemlju, a namještaj je trebao privezati duše za jedno mjesto. Pretpostavlja se da je pločica bila dio hramske knjižnice u odjelu posvećenom čarolijama i ritualima.
Drevni strahovi, suvremena pitanja
Finkel smatra da ovaj nalaz, kao i njegova knjiga “Prvi duhovi”, pokazuje kako u drevnim ljudima možemo prepoznati današnje strahove, dileme i pokušaje da objasne nepoznato. Ukratko, ljudi od svojih početaka vjeruju u duhove. I to se, unatoč vremenu i tehnologiji, nije mnogo promijenilo.
Piše: Sonja Kirchhoffer
