Kažu da svaka supstanca koju koristimo istovremeno može biti lijek i otrov, a doza u kojoj je uzimamo određuje kako će na nas djelovati. Dobar pokazatelj toga je varfarin, spoj koji je prošao dug put od moćnog otrova do jednako snažnog lijeka.
Masovan pomor krava
Povijest varfarina započela je u vrijeme Velike depresije, kada su farmeri u Sjedinjenim Državama hranili stoku sijenom slatke djeteline zaražene plijesni. Iako su inače takvo sijeno odbacivali, teška neimaština ih je prisilila na rizik. U zimi 1933. godine, farmer Ed Carlson u snježnoj oluji dojurio je do Sveučilišta Wisconsin, očajan zbog pomora svojih krava. Dovezao je jednu mrtvu životinju i uzorak krvi, objašnjavajući da su krave jele pljesnivo sijeno.
Srećom, naišao je na kemičara Karla Paula Linka, koji je bio dovoljno znatiželjan da se posveti ovom neobičnom slučaju. Pitanje koje ga je zaokupilo bilo je: što u toj pljesnivoj djetelini uzrokuje razrjeđivanje krvi? Istraživanje je trajalo godinama, a rezultat je bilo otkriće spoja dikumarola, prirodnog antikoagulansa biljnog i gljivičnog podrijetla.
Naravno, dikumarlol je uskoro poslužio kao temelj za sintezu snažnijeg spoja – varfarina. Ime je dobio prema organizaciji koja je financirala istraživanje: Wisconsin Alumni Research Foundation (WARF). U početku se koristio kao otrov za glodavce, jer je izazivao unutarnja krvarenja koja su bila smrtonosna za štakore i miševe.
Neočekivani preokret
Prekretnica se dogodila sredinom 20. stoljeća, kada je jedan muškarac pokušao počiniti suicid uz pomoć varfarina. Liječnici su mu dali vitamin K, koji je poništio učinak spoja, a pacijent se potpuno oporavio. To je potaknulo znanstvenike da razmotre varfarin kao potencijalni lijek. Varfarin djeluje tako da iscrpljuje zalihe vitamina K, ključnog za sintezu faktora za zgrušavanje krvi. Ubrzo je sintetiziran kao farmaceutski pripravak pod imenom Coumadin, koji je 1954. godine odobren za medicinsku upotrebu. Već iduće godine korišten je u liječenju predsjednika Dwighta Eisenhowera, nakon srčanog udara, čime je stekao široku medicinsku legitimaciju.
Danas je lijek, ali uz oprez
Varfarin se i dalje koristi za liječenje dubinske venske tromboze, plućne embolije, te u prevenciji moždanog i srčanog udara. No, zbog osjetljivosti na prehranu, interakcije s drugim lijekovima i potrebe za redovitim praćenjem, sve češće ga zamjenjuju noviji antikoagulansi s predvidljivijim djelovanjem. Varfarin se koristi i nadalje jer ima nekoliko ključnih prednosti unatoč postojanju novijih antikoagulansa. Liječnici ga dobro poznaju, i učinak mu se može brzo poništiti vitaminom K, nadalje pogodan je za specifične pacijente (npr. s mehaničkim zaliscima), znatno je jeftiniji, i omogućuje precizno doziranje uz laboratorijsko praćenje.
Zbog toga ostaje važan lijek u određenim medicinskim situacijama. Zanimljivo je da se varfarin sve rjeđe koristi i kao otrov za glodavce, ne samo zbog etičkih razloga, već i zato što su populacije glodavaca razvile otpornost na ovaj spoj.
Piše: Sonja Kirchhoffer
