Ako mislite da su sportovi s loptom izmišljotina novog doba grdno griješite, a upravo je to pokazalo novo arheološko istraživanje provedeno na jugoistoku Meksika. Zanima li vas o kakvom je sportu točno riječ, pročitajte članak koji slijedi.
Igra poznata kao pelota
U životu Maja veliko značenje imala je igra s loptom poznata pod nazivom pelota. Ova je igra raširena danas na španjolskom jezičnom području i upravo ovo otkriće ukazuje da je njezino širenje počelo iz Srednje Amerike. To je igra s loptom u kojoj igrači odbijaju loptu tako što su leđima okrenuti jednom zidu, a bacaju je prema drugom koji je ispred njih. Lopta se može odbijati rukom, ali i nekim drugim rekvizitima. Vjeruje se da je u drevnih Maja igra završavala žrtvovanjima.
Igrališta kao pokazatelj moći
Ova se igra igrala u brojnim gradovima Maja. U ovom slučaju riječ je o lokalitetu Toniná odnosno uništenom gradu Maja, koji se nalazi u današnjoj meksičkoj državi Chiapas. Grad Toniná je bio visoko uzdignut iznad okolne džungle, a i danas su sačuvano ostaci njegovih hramova i piramida kao i nešto veće igralište.
LocuraViajes.com.
Ova su igrališta bila jedan od simbola moći ondašnjeg svijeta, a imala su s obje strane izgrađene nakošene zidove te su se razlikovala svojom veličinom i kvalitetom gradnje. Godine 2020. ispod najvažnijeg hrama Sunca na ovom lokalitetu nađena je kripta ukopana duboko ispod zemlje. Kripta se datira u razdoblje između 7. i 8. stoljeća.
Lopte izrađene od pepela, gume i korijenja
Unutar kripte i njenog predvorja nađeno je više stotina urni s pepelom. Pepeo u urnama je bio pomiješan s gumom i korijenjem, a upravo je to jedan od razloga zašto arheolog s Nacionalnog instituta za antropologiju i povijesti (INAH) Juan Yadeun smatra da se ova mješavina koristila za izradu teških i velikih lopti, koje su mogle doseći i težinu veću od 40-ak kilograma. Yadeun je uvjeren da je nađena kripta služila za kremaciju, a što bi objasnilo velik broj ovdje pronađenih urni. Na samom gradskom igralištu nađene su rezbarije koje ukazuju da su barem tri vladara iz 8. stoljeća spaljena u ovoj kripti, a nakon čega su ostaci njihovih tijela iskorišteni za izradu ovih sportsko-vjerskih rekvizita.
Vjeruje se da su Maje željele sačuvati svoja tijela nakon smrti, baš poput Egipćana, samo su pri tome svojim tijelima, odnosno onome što je od njih ostalo, dali novi oblik i svrhu. Bio je to vjeruje se način da se sačuva energija koja bi kasnije kolala među pripadnicima određene zajednice. Ovo otkriće samo dodatno potvrđuje složenost religije drevnih Maja.
Piše: Sonja Kirchhoffer
