Šezdesete godine 20. stoljeća obilježene su pionirskim koracima u istraživanju svemira. Astronauti, ili kozmonauti, taikonauti, kako ih tko već naziva, prolaze intenzivnu obuku koja uključuje teorijsku nastavu, ali i onu težu praktičnu. U sklopu misije Mercury, bilo je sedam članova posade: L. Gordon Cooper, M. Scott Carpenter, John Glenn, Alan Shepard, Virgil I. Grissom, Walter Schirra i Donald K. Slayton. Ovaj je tim trenirao u bazi Stead Air Force u Nevadi 1960. godine. Fotografija (prva ispod) snimljena je tijekom simulacije slijetanja u pustinjsko područje. Astronauti su tu bili odjeveni u improviziranu odjeću izrađenu od padobranskog platna. Cilj vježbe bila je priprema za moguće odstupanje od planirane lokacije slijetanja, kako bi bili spremni za preživljavanje u ekstremnim uvjetima.
Obuka astronauta
Obuka astronauta je standardno sastavljena od tri dijela. Teorijski dio se sastoji od predavanja o tehnikama preživljavanja u specifičnim okolišima. Demonstracijski dio daje konkretan prikaz metoda preživljavanja u različitim uvjetima. Treći, najizazovniji dio, podrazumijeva simulaciju stvarnih, često neugodnih situacija. U ovom slučaju obuka je bila usmjerena na opstanak u pustinjskom podneblju, a uključivala je i prepoznavanje opasnosti poput zmija otrovnica, gradnju zaklona i prilagodbu odjeće okolišu.
Bit ćemo bolji od “mrskih komunista”
Utrka u osvajanju svemirskih prostranstava započela je 1957., lansiranjem sovjetskog Sputnika. Za Amerikance to je bio udarac koji nisu željeli ponovno primiti od “mrskih komunista”, pa su ubrzano pokrenuli vlastiti svemirski program. Program Mercury započeo je za vrijeme predsjednika Dwighta D. Eisenhowera, a za cilj je imao proučavanje funkcioniranja astronauta u svemiru i osiguravanje što sigurnijeg povratka na Zemlju. Predsjednik John F. Kennedy, koji je početkom 1961. naslijedio Eisenhowera, bio je još odlučniji. Već 25. svibnja 1961. Od Kongresa je zatražio od 7 do 9 milijardi dolara za razvoj svemirskog programa, s jasnim ciljem slijetanja čovjeka na Mjesec. Samo devet mjeseci kasnije, 20. veljače 1962., astronaut John Glenn postao je prvi Amerikanac u Zemljinoj orbiti. Njegova kapsula Friendship 7 obišla je planet tri puta u četiri sata, a potom je sletjela u ocean blizu Bermudskih otoka.
NASA-ini programi
Nakon Mercuryja uslijedio je program Gemini, koji je razvio tehnologiju potrebnu za let na Mjesec. Slijedio je Apollo najskuplji i najambiciozniji projekt, s brojnim misijama s i bez posade. Program je koštao SAD čak 19 milijardi dolara, više od trećine NASA-inog proračuna. Dana 20. srpnja 1969. astronauti Apolla 11: Neil Armstrong, Michael Collins, Edwin Buzz Aldrin Jr. sletjeli su na Mjesec, te su tako ostvarili povijesni cilj.
Što je bilo sa slavnim Johnom Glennom?
NASA, ali i ostale svemirske agencije nastavljaju prakticirati obuku u raznim uvjetima, i takva je obuka od prve misije, standardni dio edukacije astronauta. Najpoznatiji astronaut s donesene fotke je John Glenn, izjavio je da je uživao u svakoj minuti svemirskog treninga. On je vrlo brzo umirovljen nakon leta te je ušao u posao s hotelima. Prvo je s prijateljem kupio hotel Holiday Inn, a s obzirom na blizinu Disney Worlda posao je jednostavno procvjetao. Uspjeh s Holiday Inn-om mu je omogućio da kupi nekoliko hotela i proširi posao te postane, što i se reklo, uspješan poslovni čovjek. U svijet politike ušao je zahvaljujući predsjedniku Kennedyju. Brzo je postao demokratski senator američke savezne države Ohio. Kasnije se ponovno vratio u svemir, točnije 1998. godine, kao najstariji čovjek koji je boravio u svemiru, u ukupnom trajanju od 9 dana.
Da bi sudjelovao u novoj misiji Atlas 6 morao je pokazati da je fizički i mentalno kadar u svojoj 76-oj godini proći sve testove potrebne za svemirska putovanja. Nakon rigoroznih testova krenuo je na novu misiju, koju je uspješno odradio kao i onu prvu. Zadatak ove misije bio je, između ostalog, proučiti utjecaj svemirskih letova na osobe starije životne dobi. Kako je poživio još osamnaest godina očito je njegov odlazak u svemir imao pozitivan utjecaj na njegovo zdravlje – pokazavši da mentalna i fizička “budnost” u starijoj životnoj dobi mogu samo podići kvalitetu života i rada u starosti.
Piše: Sonja Kirchhoffer
