Godina 1971. ostat će zapamćena, između ostalog, po otvaranju Disneylanda blizu Orlanda na Floridi. Naravno i po drugim stvarima, ali ovdje ćemo se zaustaviti na tzv. ružičastoj pandemiji.
Krcate bolnice
Godine 1971. Sjedinjene Države je potresala ružičasta pandemija zbog koje su djeca masovno završavala na hitnom bolničkom prijemu. Bolnice su bile krcate djecom i njihovim zabrinutim roditeljima. Glavni razlog dolaska na hitnu bio je vezan uz promjenu boje dječje stolice koja je odjednom postala slična boji sladoleda od jagoda. Ova promjena je izazvala ogromnu zabrinutost u roditelja. Roditelji su u glavama imali najcrnje scenarije poput one da im djeca imaju unutarnje krvarenje.
U čemu je stvar?
Kako je zabrinutost poprimila alarmantne razmjere znanstvenici su se odlučili uhvatiti u koštac sa situacijom te su ubrzo zaključili da sva djeca koja su završila na hitnom prijemu imaju jednu zajedničku stvar, a to je da su sva jela popularne žitne pahuljice, privlačne kričave boje nazvane Franken Berry. Ove su žitarice dobile ime prema slavnom čudovištu Frankensteinu. Ime je bilo sasvim prikladno za užas koji je ovaj proizvod sa sobom donio roditeljima djece. Uskoro se panika stišala i postalo je jasno da je na promjenu dječje stolice utjecala boja korištena u žitaricama, a ne neki zdravstveni problem. Golemi proizvođač ovih žitarica General Mill je u njihovoj proizvodnji koristio crvenu boju označenu brojem 2. U osnovi bila je to amarant sintetička boja koja se tada najčešće koristila u prehrambenim proizvodima. Vjerojatno se pitate zašto je ona u tolikoj mjeri bojila dječju stolicu. Ponajviše zato što je neprobavljiva te samo prolazi kroz probavni sustav i izlazi iz organizma bojeći na neobičan način ono što nije trebala bojiti.
Kompanija General Mill izdaje plave pahuljice
General Mill se nakon ovog incidenta nije povukao već je u prosincu 1972. izdao novu liniju pahuljica, samo ovaj puta plavih. Čini se da je kompanija procijenila da je ovakvo poigravanje s privlačnim bojama profitabilno unatoč skandalu koji je nedugo prije toga potresao Ameriku. Za bojanje novih pahuljica sada je korištena Blue Dye br. 1 koja je u osnovi bila također neprobavljiva samo je stolicu bojala u zeleno zbog čega se nitko nije previše brinuo. Čini se da je medijska panika koja je izbila s roza pahuljicama učinila ljude imunima na slične nove slučajeve.
Ruski su znanstvenici još iste 1971. godine, istražili utjecaj crvene boje Red Dye 2. na štakore te su izašli u javnost sa zaključkom da je ona kancerogena. Američka agencija za hranu i lijekove (FDA) ovo je istraživanje proglasila manjkavim, ali je kasnije ( 1976.) zabranila upotrebu crvene boje označene brojem 2. Prema istraživanjima na životinjama ova je boja izuzetno štetna, a negdje je dozvoljena jer se rabi u manjim količinama pa onda, navodno, ne uzrokuje problemea. Nova boja koja je zamijenila ovu prvu u roza pahuljicama i drugim porizodima nije kancerogana, ali se povezuje s hiperaktivnošću. 
Fotografija: Screenshot YouTube (BooBerry Cereal Review)
Zakonska regulativa
Početkom 20. stoljeća američka se vlada uhvatila u koštac s konzervansima i bojama i njihovim učincima na probavu i zdravlje ljudi te je izdvojila 5000 dolara u njihovo istraživanje. Godine 1907. Kongres je donio prv propis o bojama i dozvolio upotrebu sedam boja u prehrambenoj industriji. Nešto više od trideset godina kasnije, točnije 1938. Kongres je donio Savezni zakon o hrani, lijekovima i kozmetici, a koji je ovim bojama dao brojeve umjesto kemijskih naziva. Više od dvadeset godina poslije donesen je Amandman o bojama koji je tražio od proizvođača preuzimanje odgovornosti za sigurnost boja i aditiva koje koriste u prehrani. Bio je to zgodan način prebacivanja odgovornosti s vladinih tijela na niže razine.
Pooštravanje propisa
Skandal s ružičastom stolicom bio je jedan od onih koji je pokazao da zakoni o hrani traže hitnu reviziju. On je doveo od pooštravanja zakonskih propisa zbog kojih su pahuljice u neku ruku danas zdravije nego prije jer je zakon precizirao koje su boje zabranjene, a koje ne. No zanimljivo je da se u određenim dijelovima svijeta crvena boja označena br. 2 još uvijek koristi, primjerice u Ujedinjenom Kraljevstvu i Kanadi.
Boje su danas znatno prisutnije u hrani nego što je to bio slučaju 70-im godinama prošlog stoljeća. One se nalaze gotovo posvuda, pa čak u lijekovima. Iako je zakonska regulativa pooštrena o ovoj temi postoje vrlo oprečna mišljenja. Dobar dio agencija za hranu smatra da boje ne predstavljaju ozbiljan rizik za ljudsko zdravlje, no činjenica je da su zakonske regulative različite u različitim zemljama, pa konfuziju izaziva činjenica da je ista boja u jednoj zemlji dozvoljena, a u drugoj zabranjena kao opasna.
Ove se pahuljice još uvijek proizvode s tim da je u onim roza boje došlo do zamijene boje dok se kod plave koristi ist boja Bly Dy 1. One roza se baziraju na boji Red Dy 40. Navodno se ne proizvode cijele godine, već uoči posebnih prigoda poput Noći vještica. Dosta se stvari na tržištu, čini se, odvija po principu “Ako prođe – prođe” ili drugim riječima stvari se proglašavaju sigurnima dok se ne dokaže da tome nije tako, a što morate priznati ne ulijeva baš povjerenje u konzumaciju umjetnih boja i aditiva u prehrambenoj industriji. Očito je da regulacija aditiva nije jedinstvena već ovisi o lokalnim politikama. U konačnici, novac obično ima veću težinu od znanstvenih dokaza — osim kad se dogodi javni skandal koji prisili sustav na reakciju Dakle, odluke se često ne donose na bazi znanstvenih argumenata već onih ekonomski, kao i s njima povezanim regulatornim pritiscima.
Piše: Sonja Kirchhoffer
