Koliko je ljudi poginulo na zlosretnom “Titanicu”? Kako su izgledale drevne liburne? Zašto su pomorski kapetani iz petnaestog i šesnaestog stoljeća držali svinje na brodu? Koja je razlika između gusarstva i piratstva? Za vas smo, nasumičnim redoslijedom, odabrali pregršt zanimljivosti o plovilima kroz povijest!
1. Arheološki dokazi pokazuju da su se na području današnjeg Bornea drveni čamci izrađivali još prije 120.000 godina.
2. Dana 3. kolovoza 1492. godine, Kristofor Kolumbo zaputio se na veliku prekooceansku ekspediciju u Indiju. S posadom od devedeset ljudi, raspoređenom na tri karavele (“Santa Maria”, “Pinta” i “Niña”), krenuo je iz luke Palos de la Frontera u Andaluziji, da bi, nakon dva mjeseca plovidbe, stigao na bahamski otok Guanahani, koji je prozvao San Salvador. Sam Kolumbo nalazio se na prvom od spomenutih brodova, za tadašnje vrijeme impresivnim plovilom s jarbolom visokim 26 metara i golemim crvenim križem na bijelim jedrima. Na Božić 1492. godine, “Santa Maria” se nasukala na pješčani sprud pred otokom Hispaniola. Brod je bio toliko oštećen da ga se više nije moglo popraviti, ali slavni moreplovac nije očajavao: ta imao je još dva broda na kojima je mogao nastaviti put prema Indiji. Zanimljivo, od drveta sa zlosretne “Santa Marije” izgrađeno je prvo španjolsko naselje u Americi – La Navidad, što na španjolskom znači Božić. U njemu je ostalo živjeti tridesetak Kolumbovih mornara.
3. U dva navrata, 1274. i 1281. godine, Kublaj kan je pokušao osvojiti Japan, no oba je puta pomorska invazija neslavno završila. Mongolska vojska imala je bolje oružje i taktiku, no njene planove oba je puta osujetio vjetar. Snažan tajfun je, naime, uništio većinu mongolskih brodova. Uvjereni da se viša sila uplela u klimatske prilike, Japanci su od tada tajfun počeli nazivati kamikaze (“božanski vjetar”).
4. Dana 10. travnja 1912. godine, prekooceanski brod RMS Titanic se, uz veliku pompu, zaputio na svoje prvo putovanje. Pokazat će se da je to ujedno bilo njegovo posljednje putovanje. Pet dana kasnije, plovilo o kojem su svjetski mediji pisali kao o nepotopivom završilo je na dnu Atlantika, nakon sudara s ledenjakom. Procjenjuje se da je na brodu bilo 2.224 putnika i članova posade, od kojih je više od 1.500 poginulo, što potonuće Titanica čini jednom od najgorih komercijalnih pomorskih katastrofa u novijoj povijesti. Nekoliko dana nakon havarije, osnovan je klub znakovitog naziva “Just Missed It” (u slobodnom prijevodu: “Za dlaku”). Sastojao se od ljudi koji su trebali isploviti na tome prekooceanskom brodu, ali su iz bilo kojeg razloga odustali od puta. Dva tjedna nakon potonuća broda, klub je imao 118.337 članova!
5. Liburna, antički ratni brod na jedra i vesla, naziv je dobio po ilirskom plemenu Liburnima, od kojega su tu vrstu broda u prvom stoljeću prije Krista preuzeli Rimljani. Riječ je o plovilima izvanredne učinkovitosti i lagane konstrukcije, dugačkim do dvadeset pet metara i iznimno okretnim pri manevriranju. Bile su opremljene s dvanaest pari vesala, velikim jarbolom po sredini broda i manjim ukošenim jarbolom na pramčanom prostoru, a na oba su se nalazila križna jedra.
6. Feničani su bili na glasu kao vrsni pomorci i trgovci. Prvi su narod koji je sustavnom i organiziranom pomorskom djelatnošću zahvatio cijelo područje Sredozemnog mora, a istaknuli su se i kao vješti brodograditelji, stvarajući duga i uska plovila s jarbolima nalik izvrnutom slovu “V”, mnogo brža od bačvastih lađa Egipćana ili cilindričnih piroga Babilonaca. Nadalje, autori su prvih priručnika iz navigacije s podacima o položaju luka i vremenom potrebnim da se iz jedne stigne u drugu.
7. “Seawise Giant”, norveški supertanker izgrađen 1979. godine, bio je dugačak nevjerojatnih 458.45 metara, što nije doseglo niti jedno drugo plovilo u povijesti. Iz prometa je povučen 2004. godine, nakon čega je služio kao skladište za naftu. Na posljednje putovanje krenuo je 2009. godine, nakon čega je završio u starom gvožđu.
8. Havarija “Sultane”, parobroda na kojem je poginulo čak 1.800 ljudi, smatra se najvećom brodskom tragedijom u povijesti Sjedinjenih Američkih Država. Jedan od najvećih brodova u zemlji na posljednje putovanje otisnuo se 13. travnja 1865. godine. Prevozio je netom oslobođene ratne zarobljenike, veterane Unije, iz St. Louisa u New Orleans. Muškarci koji su preživjeli jedan od najkrvavijih građanskih ratova u povijesti nikada više neće vidjeti svoj dom. Nakon dva tjedna putovanja, oko dva ujutro, tri brodska kotla iznenada su eksplodirala, trenutačno usmrtivši stotine putnika. Za preživjele, noćna mora je tek počinjala. Nesretni ljudi, koje je zahvatio plamen, u panici su skakali u vodu, premda znatan dio njih nije znao plivati. Snažne struje Mississippija zauvijek su ih progutale.
9. Ako vam se pri spomenu pojma “vikinški sprovod” javlja predodžba pokojnika položenog u brod koji lagano odmiče ka pučini, dok ga kolege ratnici zasipaju plamtećim strijelama, vjerojatno ste gledali previše holivudskih povijesnih spektakala. Ovo je bila iznimka rezervirana za moćnike a ne pravilo, i to iz jednostavnog razloga: bilo bi skupo, a bogme i nepraktično, na ovakav način spaljivati silne brodove. Istina je da su Vikinzi bili ljudi od mora, ali u njemu u pravilu nisu otpravljani na put u Valhallu. Zajedno s oružjem, pokapani su u širokim i dubokim rupama omeđenim kamenjem.
10. Kad je 1951. porinuta u Genovi, “Andrea Doria” smatrana je najljepšim brodom na svijetu. Izgradnja je koštala tada rekordnih 30 milijuna dolara, a jednako toliko utrošeno je na uređenje interijera, koje su krasili kristalni lusteri, perzijski sagovi te djela najvećih umjetnika. Na posljednjem putovanju, talijanski prekooceanski putnički brod je plovio prema New Yorku. Dana 26. srpnja 1956. godine, krećući se u gustoj magli, na šezdesetak nautičkih milja od otoka Nantucketa sudario se sa švedskim teretnim brodom “Stockholmomom” te počeo tonuti. Uslijedila je najveća akcija spašavanja ikad izvedena u mirnodopskim uvjetima. Od 1.200 putnika, život je izgubila 51 osoba. Nekoć raskošan brod danas je olupina koja počiva na muljevitu dnu, na dubini od 86 metara.
11. Zapadno od Brijuna, na pjeskovitu morskom dnu, duže od stoljeća počiva olupina austro-ugarskoga putničkog parobroda “Baron Gautsch”. Nekoć velebni brod mogli bismo nazvati prvom žrtvom Prvoga svjetskog rata u Istri. Kad je 1908. izgrađen, kao najljepše i najmodernije plovilo parobrodarskog društva “Lloyd”, nitko nije mogao slutiti da će morske valove sjeći vrlo kratko. U kolovozu 1914. godine, brod je prevozio obitelji austrijskih časnika na ruti Boka Kotorska-Mali Lošinj-Trst. Do najveće civilne nesreće austro-ugarske mornarice došlo je zbog kapetanove želje da skrati vrijeme putovanja: usprkos upozorenjima, ovaj hrabri ali i nepromišljeni čovjek pokušao je proći kroz minsko polje. Nije uspio. Brod je lijevim bokom naplovio na jednu od postavljenih mina te u vrlo kratkom roku potonuo na morsko dno. Za sobom je u smrt povukao dvije stotine duša. Olupinu je, na dubini od četrdeset metara, 1951. godine otkrio tršćanski ronilac Giacomo Stocca.
12. Pod nazivom grčka vatra krije se zapaljiva mješavina korištena u srednjovjekovnom Bizantu, koja se izbacivala iz brončanih cijevi ili pak u ćupovima. Glavni sastojci bili su sumpor, smola i kučina, a kasnijih godina joj se dodavalo živo vapno i nafta. Upotrebljavala se za izazvanje požara na neprijateljskim ratnim brodovima i u opsjednutim gradovima, a gorjela je i na vodi.
13. Kad je 1707. cijela eskadra engleske ratne mornarice doživjela havariju, parlament je obećao veliku nagradu za pronalaženje metode određivanja geografske dužine. Pokušaji da se zadatak riješi astronomskim postupkom nisu uspjeli, ali je konačno riješen primjenom brodskoga kronometra – njegov prototip je 1735. izradio samouki stolar i urar John Harrison.
14. Početkom dvadesetog stoljeća započelo je uvođenje elektroničke navigacije, a 1956. je, tijekom polarnoga putovanja podmornice “Nautilus”, prvi put primijenjen inercijski navigacijski sustav.
15. Pomorski kapetani iz petnaestog i šesnaestog stoljeća vrlo su često držali svinje na brodu. Roktalice nisu vodili na osvajanja novih prostranstava kako bi mogli štogod prezalogajiti po putu, već zato što su vjerovali kako će, u slučaju brodoloma, ove inteligentne životinje uvijek otplivati do najbliže obale.
16. Barbeta, oklopljeni zaklon cilindričnog oblika koji zaštićuje brodski top velikog kalibra ili strojnicu, upotrebljavao se tijekom devetnaestog stoljeća, na oklopnjačama i krstaricama, da bi ga kasnije zamijenila artiljerijska topovska kupola. Nazvan je po svetoj Barbari, zaštitnici kula, tvrđava i topnika.
17. Dana 6. lipnja 1944. započela je najveća operacija iskrcavanja vojske u povijesti: saveznička invazija na obalu okupirane Normandije, poznata pod kodnim imenom “Operacija Overlord”. Datum “Dana D” nije slučajno odabran. Toga dana bio je pun mjesec, koji je zrakoplovima omogućavao noćnu navigaciju. Uz to je bila jaka plima, koja je brodovima osiguravala prelazak preko njemačkih prepreka postavljenih u moru.
18. “Doživljaji Arthura Gordona Pyma”, roman Edgara Allana Poea iz 1838. godine, govori o brodolomcima kojima je ponestalo hrane pa su pojeli brodskog pomoćnika Richarda Parkera. Četrdeset šest godina po objavljivanju knjige, na putu za Australiju, potonula je nevelika jahta. Na meniju preživjelih našao se brodski pomoćnik po imenu – Richard Parker!
19. Abraham Lincoln jedini je američki predsjednik koji je imao vlastiti patent. Godine 1849. izumio je uređaj pomoću kojeg su se nasukani parobrodi u kratkom roku mogli osloboditi. Radilo se o svojevrsnoj napravi za plutanje, praktički nepotopivoj, koja je brodovima omogućavala kretanje kroz plitke vode i preko raznih prepreka. Na ideju o stvaranju takvog stroja došao je u svojim odvjetničkim danima, kad je zastupao brodare na riječkim plovilima.
20. Dok su u kolektivnoj svijesti gusari i pirati jedno te isto, struka ta dva pojma razlikuje. Gusarima se, naime, smatraju pomorski ratnici koji su – ovlašteno i u interesu svoje zemlje – napadali i plijenili neprijateljske brodove. Pirati su, s druge strane, bili morski razbojnici. Kako bilo, i jedni i drugi djelovali su tijekom cijele povijesti pomorstva, počevši od feničkog razdoblja. Gusarstvo, kao povijesna kategorija, ukinuto je Pariškom pomorskom deklaracijom 1856. godine, dok je piratstvo i danas vrlo živahno.
21. Najveće plovilo potopljeno u Prvome svjetskom ratu bio je “HMHS Britannic”, sestrinski brod zlosretna “Titanica”. Bio je, naime, treći i najveći brod iz serije koju je proizvela kompanija “White Star Line”, u kojoj su još bili “RMS Titanic” i “RMS Olympic”. Izgrađen za potrebe prijevoza putnika između Europe i Sjeverne Amerike, početkom rata prenamijenjen je u bolnički brod, zadužen za prijevoz ranjenika. Dana 21. studenog 1916. godine, u blizini grčke obale, naletio je na pomorsku minu. Poginulo je 30 ljudi.
22. Tijekom Drugoga svjetskog rata, mnogi su brodovi završili na dnu oceana. Jedno je plovilo, međutim, imalo osobito lošu sreću – potopljeno je dvaput! Izvornog naziva “SS Wien”, ovaj brod je tijekom Prvoga svjetskog rata bio dio australske mornarice, a potopljen je 1918. godine. Kako oštećenja na trupu nisu bila velika, nekoliko godina kasnije brod je izvučen i popravljen, a Drugi svjetski rat je dočekao u vlasništvu Italije, kao bolnički brod za Mussolinijeve snage. Nakon što su ga napali Saveznici, ponovno je završio ispod površine, ušavši u povijest kao jedino plovilo koje je potopljeno u oba svjetska rata.
23. Ne kaže se uzalud da je papar promijenio tijek povijesti – bio je najvažniji čimbenik u traženju morskih putova iz Europe prema Istoku. Potraga za paprom stoljećima je dominirala svjetskom trgovinom začinima a, koliko je skup bio, svjedoči sljedeći podatak: brod koji bi u drugom stoljeću prevozio papar iz Indije u Europu godišnje bi isplatio plaću za sedam tisuća vojnika.
24. Tzv. “američku krafnu”, slatkiš s rupom u sredini, 1850. godine je slučajno izumio kapetan Hanson Gregory. Za vrijeme oluje, pritisnuo je krafnu na ručicu kormila, kako bi mogao imati slobodne ruke za upravljanje brodom.
25. Legenda kaže da je Kleopatra zavela Marka Antonija na postelji prekrivenoj ružinim laticama, te da bi redovito dala natopiti jedra brodova eteričnim uljima jasmina kad ga je dočekivala.
26. U novijoj povijesti, brodovi su zbog zapadnog kolonijalizma plovili ne samo daleko već i kroz opasna svjetska mora, a izgledi za spašavanje u slučaju havarije bili su slabi. U slučajevima nužde, preživljavalo se na mesu umrlih suputnika, što je postalo “zakon mora” ako bi se dokazalo da konzumenti ljudskog mesa nisu imali izbora. “Splav Meduze”, potresna slika Théodore Géricaulta iz 1819. godine, prikazuje jedan takav događaj, brodolom fregate “Méduse” koja se 1816. nasukala blizu obale Senegala.
27. Jedno od najpoznatijih plovila u povijesti zacijelo je “Endeavour”, bark engleske mornarice kojim je kapetan James Cook između 1768. i 1771. izvršio svoje prvo putovanje oko svijeta. Prije odlaska na taj povijesni pothvat, “Endeavour” je prevozio ugljen. Svrha putovanja? Da se na otoku Tahiti izvrši motrenje Venerinih prolaza, zatim da se ponovo otkrije Novi Zeland i, napokon, da se istraži istočna obala Australije. Na tom se putu brod nasukao na Velikom koraljnom grebenu, pretrpjevši golemo oštećenje. Cook ga je izvukao i doveo u zaljev, koji se sada zove Cook Bay. Brod je u zaljevu privremeno popravljen, da bi mogao doploviti u Bataviju, gdje je temeljito uređen.
28. Engleski admiral Robert FitzRoy zapamćen je u prvom redu kao zapovjednik čuvenog jedrenjaka “Beagle”. Brod je bio uključen u istraživanje područja od potencijalne trgovačke vrijednosti, zloglasnog Cape Horna. Ondje, u dubinama koje okružuju južni vrh Južne Amerike, potopljeni su mnogi su brodovi. Dvadesettrogodišnji kapetan plovio je najolujnijim područjem na svijetu a 1830. godine, kad se ekspedicija vratila u Englesku, brod je bio teško oštećen. Na najvažnije putovanje otputio se godinu dana kasnije, nakon remonta. Posada je više-manje bila ista, uz dodatak novog člana – Charlesa Darwina! Drugo “Beagleovo” putovanje trajalo je do 1836. Proučavanja koje je znameniti prirodoslovac obavio, napose na obalama Južne Amerike i otočju Galapagos, pružila su materijal za stvaranje teorije evolucije.
29. Početkom 2017. arheolozi su u podmorju u blizini meksičkoga grada Sisala pronašli brodsku olupinu. Pokazalo se da je riječ o ostacima parobroda “La Unión”, koji je 1861. zaplovio prema Kubi, da bi, uslijed eksplozije parnog kotla, zauvijek nestao u morskom plavetnilu. Pored redovitih putnika, to plovilo prevozilo je – robove! Radilo se o Indijancima s Yucatána, koji su trebali biti transportirani na Kubu, kako bi ostatak života proveli krvavo radeći na jednoj od tamošnjih plantaža šećerne trske. Ta praksa je, valja naglasiti, bila ilegalna. Ropstvo je, naime, u Meksiku ukinuto još 1829. godine, no trgovci ljudima, poznati kao enganchadores, odbijali su se odreći svoga unosnog biznisa. Španjolska brodarska kompanija “Zangroniz Hermanos”, u čijem je vlasništvu bio spomenuti parobrod, činila je to na podmukao način: nesretno roblje u brodskim je knjigama bilo zavedeno kao “teret”, zajedno sa štavljenom kožom, keramičkim zdjelama i sanducima ruma.
30. Godine 1955., trgovački brod “Joyita” nestao je u pacifičkom prostranstvu. Pronađen je nakon nekoliko dana potrage, ali bez svih 25 članova posade. Što se dogodilo nesretnim ljudima, misterij je koji nikada nije razjašnjen.
31. Prvi parobrod koji je, u lipnju 1819. godine, preplovio Atlantik bio je “SS Savannah”. Javnost je bila ushićena, a neki su spekulirali da bi se moćno plovilo moglo upotrijebiti za oslobađanje Napoleona Bonapartea, koji je u to doba bio zarobljen na Svetoj Heleni. Jerome Bonaparte, Napoleonov brat, bio je, naime, ponudio izdašnu nagradu za oslobađanje bivšeg cara uz uzništva na otoku usred Atlantika.
32. Za vrijeme Američkoga građanskog rata, stanoviti Thomas Courtenay, samouki izumitelj, proizveo je bombe u obliku komada ugljena. Vojnici bi ih utovarili na neprijateljske vagone ili brodove, a nijedna kontrola ne bi posumnjala da se radi o opasnom oružju. Kad bi radnici na brodu ili u vlaku naložili vatru, toplina bi aktivirala bombe, koje bi raznijele sve oko sebe.
33. Koristeći strategiju “vučjih čopora”, njemačke podmornice u prvim su godinama Drugoga svjetskog rata nanijele teške gubitke savezničkom brodovolju. No, upravo zbog ovakve taktike napadanja, bile su izložene neprijateljskom djelovanju. Kako bi zadržale taktičku pokretljivost, morale su ploviti na površini, što je, razvojem mikrovalnih radara, iskorišteno za njihovo otkrivanje i uništavanje. Prisiljene na zaranjanje, gubile su sposobnost praćenja konvoja, čime se njihova prijetnja znatno umanjila.
34. Koncem osamdesetih godina prošlog stoljeća, “Pepsi” postaje moćna vojna sila. Da, govorimo o kompaniji koja proizvodi zašećerene gazirane napitke. Kako je, pobogu, došlo do toga? Sovjeti su htjeli obnoviti ugovor s “Pepsijem”, omiljenim pićem u zemlji, ali su bili kratki s lovom. Imali su, međutim, nešto drugo: vojnu opremu. Obožavane limenke – u vrijednosti od tri milijarde dolara – dobili su u zamjenu za sedamnaest podmornica, dvije freagte i ratni razarač. Nedugo potom, “Pepsi” je svoju flotu prodao švedskoj tvrtki za recikliranje starog metala.
35. Zbog velikog broja izuma i brzine kojom ih je producirao, nizozemski znanstvenik Cornelius Drebbel dobio je nadimak “Vještac”. Premda je ideju podmornice prvi ozbiljno izložio britanski matematičar William Bourne, Drebbel je prvi konstruirao podvodno plovilo te davne 1620. godine izveo senzacionalni podvig ploveći njime niz rijeku Temzu.
Piše: Lucija Kapural
