U prvom i drugom dijelu velike teme o avanturama poljske grofice Krystyne Skarbek, pisali smo o njenom ulasku u špijunske vode i podvizima koji su je učinili legendom u obavještajnoj zajednici, kao i omiljenom Churchillovom špijunkom. Nakon što je s kolegom i ljubavnikom Andrzejem Kowerskim pobjegla iz Mađarske, novi izazovi čekali su na ovaj neustrašivi par.
Pod sumnjom
U travnju 1941. godine, Krystina i Andrzej raspoređeni su u Kairo, gdje su se, po direktivi, predstavljali kao arheolozi. Kad su se javili na raport u štab Uprave za specijalne operacije (SOE), bili su nemalo iznenađeni ledenim prijemom na koji su naišli. U tom trenutku, nisu još znali za razlog: samo nekoliko dana pred njihov dolazak, poljska izbjeglička vlada u Londonu naredila je da se prekinu veze s tzv. “amaterskim” organizacijama Pokreta otpora u Poljskoj, a upravo takvom je smatrala Mušketire, bliske suradnike mladog para. Postojala je, naime, sumnja da su pripadnici te mreže zapravo duboko infiltrirani operativci njemačke obavještajne službe Abwehr, pa su se Krystyna i Andrzej našli pod sumnjom da su i sami “krtice”. Nisu, istinabog, uhićeni ali su stavljeni pod prismotru, a pristup štabu im je onemogućen.
U pomoć im je pristigao Krystynin suprug Giżycki, no nije ih uspio osloboditi neželjenog nadzora. Ponovni susret s mužem Krystyna je iskoristila kako bi mu priopćila želju da joj postane bivšim mužem, napokon mu priznavši da je zaljubljena u drugog muškarca. Ogorčen, Giżycki se vratio u London, a nedugo nakon toga je emigrirao u Kanadu. Onu koja ga je izdala vidjet će samo još jednom, nakon rata, kad budu potpisivali brakorazvodne papire.
Očajavanje u Kairu
Prošlo je dugih šest mjeseci prije nego što su Krystina i Andrzej uspjeli očistiti svoja imena. Prismotra je ukinuta, ali novi zadaci nisu stizali. Čitavu 1942. godinu ovo dvoje avanturista je provelo nasmrt se dosađujući – tek povremeno, na raskalašenim zabavama britanskih obavještajaca u vili “Tara”, ponovno bi se nakratko osjetili živima. Andrzej nije bio jedini muškarac koji je tih dana grijao njene plahte, kao što ni sam njoj nije bio vjeran, no nijedno od njih nije se opterećivalo takvim malograđanskim tričarijama.
Nakon što je Andrzej napustio Kairo, prihvativši posao padobranskog instruktora za nove regrute SOE, Krystyna je upisala tečaj za radio-operatera, uvjerena da će joj ta vještina biti korisna kad ponovno bude poslana na tajnu misiju. Završila je i padobransku obuku te, onako usput, odradila kratkotrajnu aferu s osam godina mlađim britanskim obavještajcem Patrickom Howarthom.
Ubacivanje u okupiranu Francusku
SOE joj je povjeravao manje zadatke, poput prikupljanja obavještajnih podataka u Egiptu i Siriji, no na pravu akciju morala je čekati sve do ljeta 1944. Napokon, donesena je odluka o njenom ubacivanju u južnu Francusku. U okupiranu zemlju ušla je 6. lipnja padobranom, s lažnim dokumentima Francuskinje Pauline Armand i revolverom za pojasom.
Četiri dana nakon spuštanja na planinski masiv Vercors, upoznala je novog pretpostavljenog, Francisa Cammaertsa. Visoki Belgijanac s britanskim državljanstvom zapovijedao je organizacijom “Jockey”, mrežom britanskih agenata u okupiranoj Francuskoj. Zadatak njegovih ljudi bilo je povezivanje različitih skupina francuskog Pokreta otpora uoči dugo planirane Savezničke invazije.
Dvije granate
Nekoliko dana nakon Savezničke invazije na Normandiju, poznatije pod nazivom “Operacija Overlord”, žitelji mjesta Saint-Julien-en-Vercors protjerali su slabo opremljene neprijateljske postrojbe u okolici, no na njemačku protuofenzivu nije trebalo dugo čekati. Na četiri tisuće francuskih gerilaca poslana je sila od preko dvadeset tisuća vojnika. Cammaerts, koji joj je u međuvremenu postao ljubavnikom, htio se boriti do posljednjeg daha, no Krystyna je shvatila da je to uzaludno te ga nagovorila na uzmak.
S odanim suborcima, uspjeli su se probiti kroz linije njemačke opsade. Ta Krystynina odluka sačuvala je mrežu “Jockey”. Uspjela je još u nečemu. Stigavši do francusko-talijanske granice, skupinu od šezdesetak Poljaka, regrutiranih da se bore u njemačkoj službi, nagovorila je da promjene stranu i predaju oružje njenim ljudima.
Tih dana, nekoliko timova američkih i britanskih specijalaca padobranima se spustilo u to područje. Krystyna ih je, kao oficir za vezu, uspjela prebaciti preko granice, gdje su se povezali s talijanskim partizanima. U povratku, na talijansko-francuskoj granici, nabasala je na njemačku patrolu sastavljenu od tri čovjeka. “Ruke uvis!”, dreknuli su Nijemci, a žena ih je poslušala – otkrivajući granate pod njima te spremnost da ih ispusti. Nijemci su pobjegli koliko su ih noge nosile.
Nemoguća misija
Najimpresivniji podvig tek je bio pred njom. Dana 13. kolovoza 1944. godine, tri pripadnika mreže “Jockey” – Francis Cammaerts, Xan Fielding i Christian Sorensen – pali su u ruke Gestapoa. Krystyna je pokušala nagovoriti francuske gerilce da zauzmu zatvor u Digneu, gdje su se uznici nalazili, no ovi su odbili, zaključivši da je rizik prevelik. Pogađate, Krystyna je to odlučila učiniti sama.
Hladna kao špricer, ušetala je u sjedište Gestapoa, predstavila se kao britanska špijunka te zatražila puštanje trojice njenih kolega koji su trebali biti strijeljani. Nijemci su je blijedo gledali, sve dok im nije objasnila što ih čeka ako se ne povinuju zahtjevu. Kapetanu Albertu Schencku predstavila se kao nećakinja britanskog feldmaršala Bernarda Montgomeryja. “Naše trupe samo što nisu stigle. Imate izbor: strijeljati mene i moje kolege ili nas pustiti. Ako odaberete prvo, u roku od nekoliko dana visjet ćete s prve bandere. Ako odaberete drugo, vaša suradnja će biti nagrađena – ne samo što ćemo vas ostaviti na životu već ćemo vam dati i dva milijuna franaka”.
Pogodba s neprijateljem
Schenck se počeo preznojavati – žena je izgledala odveć smireno da bi se radilo o blefu. Uz to, informacije koje je već tjednima dobivao jasno su ukazivale na to da je saveznička invazija južne Francuske pitanje dana. Tu je, uostalom, bio i novac… Veliki novac. Teško uzdahnuvši, pristao je na pogodbu, dogovorivši se s oficirom Maxom Waemom, jedinim koji je mogao donijeti odluku o puštanju zatvorenika, da će podijeliti tu svotu.
Krystyna se držala svog dijela pogodbe – uz odobrenje šefova iz londonske SOE, dva milijuna franaka doista joj je bačeno iz zraka. U jutarnjim satima 17. kolovoza, dva dana nakon Savezničke invazije, Schenck i Waem imali su svoj novac a trojica muškaraca svoju slobodu. Dva dana kasnije, američke trupe oslobodile su Digne. Shencka, koji nije poslušao Krystynin savjet da pobjegne, ubili su bijesni lokalci, dok je Waem uspio pravodobno “dići sidro” i preživjeti rat. U rujnu 1944. neustrašiva špijunka se vojnim zrakoplovom vratila u London.
Nastavlja se…
Piše: Lucija Kapural
