Do kakvog je neobičnog zaključka došao američki general Edward Powers? Zašto je prostitucija na Divljem doživjela nezapamćen procvat? Koje se drevno božanstvo prikazivalo u liku majmuna? Uživajte u zanimljivim činjenicama iz povijesti koje smo za vas odabrali!
1. U vrijeme Američkoga građanskog rata (1861. – 1865), general Edward Powers primijetio je da u danima nakon velikih bitki često pada kiša. Iz toga je izvukao zaključak da buka s bojišnice na neki način utječe na oblake. Ma koliko se ova teorija činila proizvoljnom, da ne kažemo blesavom, Powers nije prvi koji ju je iznjedrio. Do sličnih zaključaka došli su Plutarh i – Napoleon! Dvadeset godina nakon što je Powers iznio neobičnu tezu, američka vlada odlučila ju je provjeriti eksperimentom. Oboružali su znanstvenike dinamitom kako bi pokušali natjerati oblake da ispuste kišu. Pogađate, stvar nije funkcionirala pa je povezanost oborina i buke s bojišnice otpisana kao puka slučajnost.
2. Pojam “Divlji zapad” odnosi se na zapadne krajeve Sjedinjenih Američkih Država nakon 1848. godine, odnosno u vrijeme kad su u to područje stizali doseljenici s Istoka i kad u njima još nije bila provedena teritorijalna podjela, uvedena postojana državna vlast i ustaljen pravni poredak. Bilo je to doba osnutka novih naselja u divljoj prirodi rijetko naseljenoj indijanskim plemenima, koja su se u borbama i pokoljima potiskivala sa svojih staništa; doba pustolova, trapera, lovaca na bizone i revolveraša; doba samovlasti mjesnih šerifa; doba neukosti, vjerskoga rigorizma i linča, ali i doba radišnosti iz koje je procvala američka poljoprivreda i industrija. U takvoj konstelaciji, najstariji zanat na svijetu doživljava procvat. Grubi muškarci, koji su ispisivali povijest Divljeg zapada, suočili su se s manjkom žena, pa nije čudno da su prostitutke, nanjušivši unosan biznis, u kolonama počele pristizati u te krajeve. Čitavi gradovi podizani su oko bordela, a “prijateljice” noći nerijetko su postajale bogatije od svojih klijenata.
3. Svojim djelom ali i smrću, grčki filozof Sokrat (469. prije Krista – 399. prije Krista) postao je jedna od paradigmatskih ličnosti suvremene civilizacije. Graditelj novoga dijalektičko-kritičkoga načina mišljenja te jedan od najumnijih ljudi u povijesti svoje nam je misli darovao tek posredno, preko svojih učenika. Svoju je filozofsku djelatnost, naime, vršio u obliku svakodnevnih dijaloga na trgu – iza sebe nije ostavio niti jedno pisano djelo. Smatrao je da je knjiga mrtva te da ne može zamijeniti živi razgovor, štoviše, da pretjerano oslanjanje na čitanje tuđih zapisa slabi memoriju i autonomiju mišljenja.
4. Parinacota, uspavani stratovulkan na granici Čilea i Bolivije, nastao je još u pleistocenu. Razdoblje njegove posljednje eruptivne faze određeno je revolucionarnom i složenom tehnikom datiranja izloženosti površine – utvrđeno je da se dogodila oko 290. godine. Jedan od najdramatičnijih događaja u povijesti ovog vulkana zbio se prije osam tisuća godina, kad je veliko urušavanje proizvelo lavinu od šest kubnih kilometara zemlje, koja je blokirala obližnje vodene tokove. Na taj način je formirano čudesno lijepo jezero Chungará.
5. Takozvani “doktori za kugu”, koji su, u vrijeme epidemija “Crne pošasti” u srednjem vijeku, obilazili europske zemlje, nisu bili pravi liječnici. Osim što su prodavali brojne lijekove protiv kuge – posve neefikasne u vrijeme kad se uzročnik te teške bolesti nije znao – zadatak im je bio voditi statistike o broju umrlih od kuge.
6. Hijeroglifsko pismo drevnih Egipćana sadržavalo je više od – tri tisuće znakova! Ovo slikovno pismo nastalo je u četvrtom tisućljeću prije Krista, a njegovi znakovi dijelom su bili ideogrami (simboli stvari i pojmova), a dijelom su označavali skupine suglasnika. Do fonetske upotrebe ideograma došlo je postupkom nalik na sastavljanje rebusa: riječ koja se izgovarala uz ideografsku sličicu počela se upotrebljavati po svojoj glasovnoj vrijednosti. Zanimljivo, znakove za vokale nisu poznavali, što onemogućuje točnu glasovnu rekonstrukciju tekstova pisanih staroegipatskim jezikom.
7. Hanumanovi languri, neveliki majmuni sive dlake, dobili su ime po drevnu indijskom božanstvu, prikazivanom u liku majmuna. Indijci ove životinje od davnina smatraju svetima, te se libe otjerati ih čak i kad pustoše polja ili kradu iz spremišta hrane.
Piše: Lucija Kapural
