Nakon “Ekstaze” Hedy se ponovno vratila kazalištu gdje je glumila caricu Sisi, i tako stekla vojsku obožavatelja među kojima je iskakao poznati austrijski trgovac oružjem Fritz Mandl. On je od Hedy bio stariji 13 godina. Mnogi se pitaju zašto je u moru različitih obožavatelja izabrala baš Mandla.
“Privlačan, ali okrutan”
Danas se pretpostavlja da je tom izboru kumovala moć jer je on bio jedan od najimućnijih ljudi u Austriji koji se kretao u najutjecajnijim krugovima. Govorilo se da bez njega ne započinje ni ne završava niti jedan rat. Nije ga bilo briga kome prodaje oružje dok se ono plaćalo. Kasnije ga je Hedy opisala kao zgodnog, privlačnog ali okrutnog, što očito pokazuje da je ovaj izbor bio uvjetovan i njegovim fizičkim izgledom koji joj je bio po mjeri.
U trenutku njihova upoznavanja on je bio oženjen poznatom bečkom ljepoticom Hellom Strauss, ali je već tada bio akter brojnih ljubavnih afera o kojima je brujao Beč. Te su glasine morale stići i do Hedy koju sve to nije previše zamaralo. Ono što je bilo manje poznato da je Mandl bio preobraćeni katolik, odnosno Židov koji je u tom trenutku još puhao u istu tikvu s nacistima. Ono što vjerojatno Hedy nije očekivala da njezin muž svoju suprugu želi samo za sebe i da ju nije spreman dijeliti s javnošću, barem ne onom širokom. Zbog toga je njezin mogući plan, da se proslavi uz pomoć utjecajnog supruga, bio od početka osuđen na propast. Tako se činilo da je sklapanjem ovog braka 1933. godine njezina karijera završila i prije nego je počela. Mandl joj je dao sve što je jedna mlada žena mogla poželjeti u materijalnom smislu, osim slobode. Tako je udajom za Mandla dobila ogroman stan u Beču pa čak i svoju vlastitu palaču u Salzburgu. Hedy je postala trofejna žena koja je najčešće imala ulogu suprugove privatne hostese, a koju je on ponosno pokazivao na svojim zabavama i poslovnim sastancima, uživajući u očitoj zavisti drugih muškaraca.
Zašto prvi brak nije funkcionirao?
Nakon što je Mandl pogledao film “Ekstaza”, odlučio je kupiti sve kopije filma, kako film ne bi vidio nitko drugi, odnosno ne bi li ljepotu svoje supruge u kompletu sačuvao samo za svoje oči. Iako je Mandl dugo bio u trgovačkim vodama, nije vodio računa o činjenici da kada se pojavi potražnja za nečim onda se paralelno to nešto umnožava u svrhu zgrtanja profita. Upravo se zbog toga njegov pokušaj uklanjanja filma “Ekstaza” iz javnosti izjalovio. Glumica je kasnije zabilježila iduće: “Vrlo brzo sam znala da nikada neću moći biti glumica dok sam njegova supruga… On je bio apsolutni monarh u ovom braku… Bila sam poput lutke. Bila samo poput stvari, umjetničkog predmeta koji je trebalo čuvati – i zatočiti – bez uma, bez vlastitog života.” U tom braku u Mandlovu kuću su redovito svraćali nacisti i to sama vrhuška. Hitler joj je tijekom jednog posjeta poljubio ruku, a Mussolini joj je pridržavao stolac. Suprugova ljubomora je s vremenom bila sve veća i veća, pa je na kraju angažirao tjelohranitelje koji su Hedy bili stalno za petama što je to rezultiralo njezinim bijegom. Među raznim ispričanim verzijama bijega možda je najtočnija ona da je pobjegla tako što se preodjenula u svoju sluškinju, ali ne bilo koju već onu koja joj je donekle nalikovala. Nakit je pametno prije toga ušila u svoju odjeću. Da bi bila sigurna da se njezina sluškinja neće negdje pojaviti prije vremena, prije odlaska ju je uspavala. Nakon toga Hedy se, u ovom gotovo pa filmskom bijegu, zaputila u Pariz. Zbilo se to sve 1937. godine. Ono na što nitko nije računao je to da je sa sobom u svojoj pametnoj glavici ponijela i zavidno znanje o oružju, a kojeg je stekla kao svojevrsna domaćica svog supruga Mandla. U vrijeme tog braka ostala je bez oca kojega je obožavala. Njegova smrt stvorila je u njoj osjećaj praznine jer joj je njezina stroga i zahtjevna majka uvijek ostala daleka.
Sama diktirala uvjete ugovora MGM-u
Tijekom brakorazvodne parnice s Mandlom za sebe nije tražila ništa osim ostatka nakita i odjeće. Nakon što je pristigla u London upoznala je jednog od čelnih ljudi Metro-Goldwyn-Mayera Louisa Mayera koji joj je ponudio ugovor sa svojim studijem. Ovaj susret osigurao joj je kartu za Hollywood. Mayer joj je ponudio prvo standardan ugovor na šest mjeseci i plaću od 125 dolara tjedno, što je ona odbila. Kasnije je uspjela pridobiti Mayera da joj znatno preradi ugovor te je tako dovela vodu na svoj mlin. Njezin novi ugovor donio joj je čak sedam godina angažmana za MGM te tjednu plaću od 500 dolara. Međutim, ugovor je imao određene uvjete pa je tako tražio od nje da smršavi i drži pod kontrolom svoju težinu, ali i da studio ima uvid u njezin privatni život. Morala je biti dakle u skladu s hollywoodskim proporcijama. Osim toga tražili su je i da usavrši svoj engleski. Podrazumijevalo se, dakako, da promjeni i ime, i to ne samo zato što je bio takav običaj već i zato što je trebalo prekinuti svaku vezu sa snimljenim skandaloznim filmom iz 1933. godine. Njezino novo ime je, navodno, odabrala Margaret Mayer, Mayerova prva supruga.
Žena po kojoj je Heddy dobila novo ime bila je prerano preminula zvijezda nijemog filma Barbara La Marr koja je umrla 1926. godine. Ovo je ime savršeno pristajalo Hedy jer je između ostalog i Barbara bila, također, “previše lijepa”. U obećanu zemlju Hedy je stigla sa samo dvadeset i dvije godine. Prvi hollywoodski film koji je Lamarr snimila bio je “Alžir” (Algiers) 1938. godine. Film ju je instantno pretvorio u zvijezdu. Nitko nije bio ravnodušan na novu ljepoticu. Bio je to pun pogodak, a svaki novi film bio je novi uspjeh, ako ništa sa stajališta publike. U to vrijeme zvali su je i najljepšom ženom na svijetu.
Uslijedio je niz filmova među kojima su više nego uspješni bili filmovi poput “Petroleja” (Boom Town iz 1940.), “Bijelog tereta” (White Cargo iz 1942.). Glumila je sa svim slavnim licima onog vremena, a među njezinim partnerima bila su najpoznatija hollywoodska imena poput Jamesa Stuarta, Spencera Tracyja, Clarke Gablea i brojnih drugih zvijezda zlatnog Hollywooda. Slabo je poznato da je upravo njoj ponuđena uloga u “Casablanci”, no morala ju je odbiti jer MGM nije želio ustupiti svoju glumicu Warner Brosu. Kroz cijelo to vrijeme dobivala je ogromne honorare koji su premašivali, kako se znala hvaliti, deseterostruko plaću američkog predsjednika tog vremena.
Nastavlja se…
Piše: Sonja Kirchhoffer
