Godine 1887. poljski radnici na sjeveru zemlje u Słupsku otkrili su, kopajući treset, prekrasnu figuricu medvjeda. Figurica nevjerojatno nalikuje na današnje gumene medvjediće jer je vrlo stilizirana, a izrađena je od jantara što joj daje prozirnost zbog koje još više nalikuje omiljenom slatkišu.
Figurica nije bila namijenjena gledanju
Ova je figurica dugačka oko 10 i visoka oko 4 centimetra. Pretpostavlja se da je iz etape mezolitika ili možda protoneolitika. Ljudi su u to davno doba živjeli kao lovci-sakupljači zbog čega su bili manje-više stalno u pokretu te nisu imali stalna obitavališta, pa su nalazi iz tog razdoblja jako rijetki. Noge ovog malog medvjeda su oblikovane tako da figurica nije mogla stajati, što sugerira da nije bila namijenjena promatranju, već prije nošenju, a čemu u prilog ide i rupica izbušena na trbuhu, kroz koju se vjerojatno provlačila kožna vrpca.
Nijemcima se svidjela
Medvjeđe lice ima lagano i sasvim fino izrezbarene oči, uši i nos. Figurica je nakon nalaza bila smještena u tamošnjem muzeju odakle je odnesena na samom kraju Drugog svjetskog rata, kada su je Nijemci ponijeli sa sobom zajedno s brojnim drugim dragocjenostima. Nakon toga je završila u njemačkom muzeju u Stralsundu da bi se vratila kući tek 2009. Sada se nalazi u Nacionalnom muzeju u Szczecinu.
Mališan iz Słupska”
Danas ovaj amulet nosi naziv “Mališan iz Słupska” odnosno Słupcio, a tako ga je imenovao jedan vrtićarac koji je pobijedio na muzejskom natjecanju, a koje je organizirano ne bi li figurica dobila prikladno ime. Medvjed je na području na kojem je nađen bio najmoćnija životinja, pa je za očekivati da je onaj tko je nosio ovu figuricu vjerovao da ima zaštitu snažne životinje, a što je moralo toj osobi dati određenu dozu samopouzdanja, a onda i veće šanse za duže preživljavanje.
Piše: Sonja Kirchhoffer
