Kako je jedan pijetao ostao bez glave? Koliko je dugo živio, kako su ga hranili i što je znanost rekla o tom nevjerojatnom fenomenu? Pridružite nam se na putovanju u, sada već daleku, 1945. godinu.
Kako je pijetao ostao bez glave?
Dana 10. rujna 1945. godine farmer Lloyd Olesen i njegova supruga Clara klali su kokoši na svojoj farmi u Fruiti u Coloradu. Klasično su podijelili svoj posao tako što je Lloyd odrađivao dio sa sjekirom dok je Clara čistila perad. No, ubrzo su primijetili nešto krajnje neobično, naime jedan pijetao, iako bez glave, nije prihvatiti da je mrtav. Zbunjeni, stavili su ga u kutiju i ostavili preko noći na trijemu. Ujutro su očekivali da je pijetao prihvatio činjenicu da je obezglavljen, no on je i dalje stajao na nogama, iako mu je glava nedvojbeno nedostajala.
Pijetao bez glave treba jesti!
Lloyd je idućeg jutra krenuo na tržnicu, ponijevši sa sobom i obezglavljenog pijetla, ponajviše iz šale. Kladio se s poznanicima da ima živog pijetla bez glave. Naravno, da je tog dana popio puno besplatnog piva. No, obitelj se uskoro našla pred ozbiljnim pitanjem: kako hraniti životinju bez glave? Rješenje je bilo hranjenje uz pomoć kapaljke, izravno u jednjak. Sluz koja se nakupljala u grlu čistili su s pomoću šprice, kako se pijetao ne bi ugušio. Priča se brzo proširila, prvo među lokalnim medijima, a kasnije i diljem SAD-a.
Odlazak na testiranja
Nakon razgovora s televizijskom promotoricom Hope Wade, obitelj je shvatila da njihov pijetao ima neobičan potencijal – i to ne samo znanstveni, već i onaj opipljivi komercijalni. Za tu svrhu trebalo je promovirati pijetla. Prije početka turneje, otputovali su u Salt Lake City u Utahu, gdje je pijetao, sada nazvan, Mike prošao niz testiranja na tamošnjem sveučilištu.
Znanstvenici su pokušali objasniti zašto pijetao nije iskrvario do smrti. Kod kokoši većina moždanih funkcija nalazi se u stražnjem dijelu lubanje, iza očiju. Udarac sjekirom uklonio je lice i osjetila, ali ostavio je vitalne funkcije netaknute. Za ovaj bizaran splet okolnosti odgovoran je udarac sjekirom “na odgovarajućem mjestu”, ali i pravovremeni krvni ugrušak koji je spriječio nekim čudom ovog pijetla da iskrvari, i tako je Mike nastavio živjeti.
Od krvnika do skrbnika
Mike je postao ovisan o svojim krvnicima – koji su se, paradoksalno, pretvorili u skrbnike. Mjesečno su zarađivali oko 4500 dolara, što bi danas iznosilo oko 61.400 američkih dolara. Zahvaljujući Mikeu, obnovili su poljoprivrednu opremu i poboljšali životni standard. Drugi farmeri pokušavali su postići isti rezultat, no bezuspješno. Pitanje je koliko je kokoši završilo život tim u pokušajima.
Kako je završio nesretan pijetao?
Mikeova turneja završila je nakon 18 mjeseci “hodanja” svijetom bez glave. Umro je u motelskoj sobi u Phoenixu. Bračni par u noći probudilo je njegovo gušenje, no kako su špricu ostavili na izložbi prethodnog dana bio je to kraj, ne samo Mikea već i njihove slave i zarade.
Legenda koja živi i danas
Gdje je Mikeovo tijelo završilo, ne zna se. No, uspomenu na njega njeguju stanovnici Fruite. U svibnju se ondje održava godišnja svečanost posvećena obezglavljenom pijetlu, a u središtu mjesta postavljena je i njegova skulptura. Tako je Mike i nakon svog stvarnog kraja postao izvor profita, samo sada u širem smislu, za cijelu tamošnju zajednicu.
Piše: Sonja Kirchhoffer
