Jeste li čuli za maleni grad Whittier u američkoj saveznoj državi Aljasci? Prvi veći grad u njegovoj blizini je Anchorage, udaljen nešto manje od sto kilometara. Anchorage je na ovim prostorima postao poznat zahvaljujući seriji “Život na sjeveru”. Whittier, sa svojih tristotinjak stanovnika, mogao bi se brojčano usporediti s izmaštanim i pomalo bajkovitim Cicelyjem, mjestom radnje spomenute serije s osebujnim likovima s dalekog sjevera. Ako ste voljeli tu seriju, vjerujemo da će vas zaintrigirati i priča o ovom neobičnom, ali stvarnom gradu – osobitom na više načina.
Nekoć vojna baza
Whittier je posebno mjesto u kojem oko 80 posto stanovnika živi u jednoj jednoj zgradi – Begich Towers. Nekadašnja važna vojna baza iz Drugog svjetskog rata danas je pretvorena u stambeni kompleks pod čijim krovom funkcionira cijela zajednica. Stanovnici ovdje žive kao i u drugim malim gradovima, ali uz nekoliko ključnih razlika.
Pandemija i zatvaranje
Tijekom pandemije, život u Whittieru postao je još izoliraniji. Budući da gotovo svi žive u istoj zgradi, naselje je bilo zatvoreno za vanjske posjetitelje, osim za zaposlenike lokalnih tvrtki i najbližih članova obitelji. Neki su tada nosili majice s natpisom “POW” što je bila kratica za “zatvorenik Whittiera”. Ovdje ima i onih koji godinama nisu napustili grad. Učiteljica Erika Thompson koja je odselila iz Whittiera, kaže: “Neki ga ljudi vole jer može biti stvarno društven, a neki ga opet vole jer može biti istovremeno pust. “
Jedan put
Prije izgradnje tunela do grada se zimi moglo stići samo brodom, a ljeti ako je vrijeme dopuštalo i vlakom. Prije petnaest godina obnovljen je tunel iz Drugog svjetskog rata, pa se sada u grad može doći i automobilom. No, put nije jednostavan, tunel ima samo jednu traku, pa se promet odvija naizmjenično, svakih 30 minuta u jednom smjeru. Kako tunel nije otvoren stalno, u grad se može ući između 5 i 30 ujutro i 22 i 30 sati navečer. Zimi su ovdje česti snježni nanosi kojih ovdje ima znatno više od nacionalnog prosjeka (kažu čak 1000 puta više). Vremenski uvjeti nisu loši samo zimi već i preostalih šest mjeseci u godini, kada uglavnom pada kiša. No, kako jezgrada građena da izdrži bombardiranje, vremenske nepogode ne smetaju previše njezinim stanovnicima.
Život pod jednim krovom
Whittier privlači posjetitelje svojom jedinstvenošću. Većina želi vidjeti kao izgleda život u zgradi s četrnaest katova koja funkcionira kao grad. Gornji katovi namijenjeni su gostima te funkcioniraju kao Bed & Breakfast. Većina gradskih usluga policija, pošta, trgovina, ambulanta smještena je na prvom katu. U podrumu se nalaze dvije crkve koje dijele isti prostor. Stanovnici rijetko moraju napustiti zgradu da bi obavili svakodnevne obaveze. U vrijeme najveće gužve, lift se zaustavlja na svakom katu, što je malo čudno, ali na simpatičan način.
Sobovi umjesto pasa
U blizini zgrade neki stanovnici drže sobove umjesto pasa. No ne mogu svi podnijeti tzv. prisilnu socijalizaciju, kako je neki nazivaju, pa su se preselili u obližnje apartmane, jedina mjesta s “vanjskim” životom uz glavni kompleks.
Kažu da za život u Whittieru trebate imati dvije bitne osobine, trebate znati biti sami, ali istovremeno željeti i znati biti bliski s drugima.
Piše: Sonja Kirchhoffer
