Jedan je most na području Dunbartonshirea u Škotskoj postao poprište niza tragičnih događaja. Pretpostavljamo da još niste čuli za pse koji se odlučuju na suicid, no most Overtoun, smješten uz ladanjsko imanje istog imena, postao je popiršte jezivih psećih smrtnih slučajeva zbog kojih su se mnogi zapitali je li doista moguće da psi u sebi imaju nagon za samouništenjem.
Više od pedeset skokova!
Iako je most impozantan, kao i ladanjska građevina do koje vodi, iza njega se krije uznemirujuća priča. Naime, od sredine prošlog stoljeća zabilježeno je više od pedeset slučajeva psećih skokova s ovog mosta. Kako je most visok 15 metara, psi ukoliko ne bi odmah smrtno stradali, zadobili bi stravične ozljede. U jednom slučaju se navodi da je pas nakon što je, navodno, preživio prvi skok, isti ponovio, što nam se čini već znanstvenom fantastikom. Naravno postoje oni koji sve pripisuju natrpirodnim fenomenima. Dio njih smatra da se most nalazi na mjestu gdje se spajaju nebo i zemlja prema keltskim vjerovanjima, a što je, kako vjeruju, okidač u psećim skokovima. Drugi pak okrivljuju za to Bijelu damu koja se povezuju s obližnjim dvorcem. Navodno je riječ o duhu gospodarice dvorca koja je tugovala za svojim suprugom desetljećima, a očito je da njezinu “tugu nije izliječila ni smrt”.
Mirisi, psima glavni izvor znanja o svijetu
Stručnjak za ponašanje životinja pseći psiholog David Sands je bio zaintrigiran ovom pričom, a kao rijedak kvalificiran kadar za ovakve slučajeve, odlučio je stvar istražiti. Nakon što je proučio sve dostupne materijale došao je na lice mjesta kako bi se bolje upoznao s lokacijom. Na mostu se jasno čuju zvukovi vode i slapova, a kako psi zahvaljujući sposobnosti pomicanja ušiju mogu dobiti prilično dobru zvučnu sliku svijeta oni su taj zvuk morali čuti. Psi mogu dobro odrediti odakle zvuk dolazi, pa bi to značilo da su mogli locirati da zvuk vode dolazi odozdol, što ih je zapravo trebalo alarmirati na opasnost. No, s druge strane sami zidovi mosta ne daju ni naslutiti da je u pitanju most i da tamo dolje opasna zona. Isto tako zelenilo nadvisuje most pa je percepcija pasa možda bila usmjerena na te čimbenike koji ne idu u prilog opasnosti. Nadalje mjesta doskoka su izlizana i kosa tako da se u trenutku doskoka psi više nisu mogli predomisliti. Prema poznatim podacima na skok se nisu odvažile sve pasmine već samo one s dugom njuškom, dakle one s bolje izraženim čulom mirisa. Pseći njuh je čak do 100 000 istančaniji od ljudskog. Za razliku od nas psi svijet doživljavaju u 80 posto slučajeva preko mirisa, ali isto tako imaju istančaniji sluh, kada su u pitanju niže slušne frekvencije i tu su daleko ispred nas.
Istraga stručnjaka za pseće ponašanje
Prema mišljenju Davida problem može biti i u konstrukciji mosta, koja iz pseće perspektive ne upozorava na opasnost. David je postavio teoriju prema kojoj su psi skakali zbog snažnog mirisa divljih životinja koje ovdje obitavaju. Kako ovdje obitavaju miševi, vjeverice i kune, napravio je jedan eksperiment s tri posude u jednoj je bio miš, a drugoj vjeverica, u trećoj kuna. Pokus se odvijao u u kontroliranim uvjetima, što znači da je odrađen na sigurnom području, konkretno na pašnjaku, a ne na mostu. U pokusu su sudjelovali psi dugih njuškica poput dalmatinera, terijera, škotskog ovčara, labradora, zlatnog retrivera i pudla. Nakon puštanja životinjica psi su bili najviše privučeni mirisom kunovine, pa je zaključio da ih je na skok privukao upravo taj miris pomiješan s prirođenom psećom radoznalošću. Tome bi u prilog išlo i to što je nekako u to vrijeme, kada su počeli ovi tajanstveni samoubilački pohodi pasa, Škotska uvezla kune. Svi ovi skokovi dogodili su se za sunačnih dana kada je osjet mirisa izraženiji nego li je to za lošeg vremena, pa sve to skupa ima smisla.
Stravičan slučaj iz 1994.
Ono što navodi na razmišljanje je slučaj koji se dogodio 1994. godine na tom mostu, kada je muškarac s mosta bacio svoje dijete koje je sutradan umrlo. Muškarac (32) je proglašen psihički nestabilnim što objašnjava njegov mahniti čin, no mještani kažu da je dijete bačeno točno s mjesta s kojega skaču psi, što je pomalo zbunjujuće i taj slučaj bi se trebao u budućnosti pomnije istražiti.
Iako objašnjenje psećeg psihologa je smisleno, ipak ne možemo se ne zapitati zašto psi onda ne skaču s drugih mostova privučeni mirisima divljih životinja jer konstrukcijski sličnih mostova ima.
Ukoliko se nađete sa svojim četveronožnim prijateljem duge njuške u blizini ovog mosta, stavite ga na povodac, za svaki slučaj.
Piše: Sonja Kirchhoffer
