Dokument pronađen u Državnom arhivu u Firenci sugerira da je majka Leonarda da Vincija bila ropkinja oteta s područja Kavkaza. No, ne možemo se ne zapitati možemo li biti sigurni da je žena iz dokumenta uistinu bila majka Leonarda?
Profesor talijanske književnosti na Sveučilištu L’Orientale u Napulju Carlo Vecce svoje je otkriće predstavio na tiskovnoj konferenciji u Firenci 2023. Naime, identitet Leonardove majke je uvijek bio upitan, i kao takav predmet brojnih nagađanja. Prema nekima ona je bila uboga seljanka, prema drugim moguća robinja s Bliskog istoka ili čak Afrike. Ono što je sigurno da se zvala Caterina, a Leonarda je rodila u izvanbračnoj vezi s mladim firentinskim bilježnikom Pierom da Vincijem 15. travnja 1452. godine.
Caterina iz Čerkezije
Vecce je na konferenciji objavio da je pronašao građu koja sugerira da je Leonardova majka bila ropkinja – oteta u tinejdžerskoj dobi. Pretpostavlja se da joj je dom bio negdje na području Čerkezije, blizu obala Crnog mora, i da su je oteli Tatari, koji su je zatim preko Crnog mora prevezli u Carigrad. Čerkezi su muslimanska etnička skupina koja je živjela na sjeveru Kavkaza do 19. stoljeća, a nakon toga je bila prisiljena raseliti se po svijetu. Uglavnom Caterina je jednom od ruta ove trgovine robljem odvedena iz Carigrada u Italiju. Na svom je putu više puta preprodavana, a što je pri tome preživjela neovisno je li bila majka slavnog Leonarda ili ne, možemo si samo zamisliti.
Ukoliko su ovi podaci točni, odnosno ako je ovdje doista riječ o Leonardovoj majci to znači da je jedan od najvećih slikara renesanse i genija bio samo napola Talijan, a i vjerska pripadnost njegove majke je također škakljiva. Spomenuti sveučilišni profesor Carlo Vecce je na osnovu arhivskih dokumenata napisao i svoj novi roman nazvan Sorriso di Caterina ili “Osmijeh Caterine”. Ova je žena, ako je vjerovati Vecceu na kraju preprodaje stigla u Firencu gdje ju je kupljena vjerojatno kao dojilja ili njegovateljica plemičkom djetetu. Njezina kupovina kao dojkinje značilo bi da je i sama već imala dijete, no takvih podataka nema. U Firenci je upoznala bilježnika Piera da Vincija, odnosno Leonardova oca koji je nije kupio već ju je možda susreo kroz bilježnički akt kupo-prodaje ili pak druženja sa svojim pustopašnim prijateljima. Sam je Leonardov otac bio upleten u trgoivnu robljem.
U svom otkriću Vecce se poziva primarno na dokument koji svjedoči o Caterininom oslobađanju od ropstva, a koje se dogodilo krajem 1452. godine. Bilo je to pola godine nakon Leonardova rođenja. Tada ju je od robstva oslobodila supruga firentinskog pustolova Monna Ginevrea. Njezin je muž, avanturist bio posjednik velikog broja robova iz crnomorske regije. Dokument je ovjerio Leonardov otac. Navodno se u dokumentu mogu uočiti sitne nepravilnosti i propusti koje Vecce pripisuje osobnoj upletnosti Piera da Vincija u slučaj jer je u ono vrijeme imati dijete s robinjom bilo ravno zločinu. Ovakve propuste u rukopisu teško je i vrlo subjektivno dovoditi u vezu s osobnom upletenošću Leonardova oca u cijeli slučaj. Navodno je taj dokument i jedini u tijeku cijele karijere u kojoj je Leonardov otac oslobodio robinju ovog imena.
Bez sigurnih dokaza
Do sada je prevagu u znanstvenim krugovima imala teorija uglednog poznavatelja Leonardova života i djela Martina Kempa, profesora povijesti umjetnosti sa Sveučilišta Oxford u Engleskoj. On je ustvrdio da je Leonardova majka bila siromašna seljanka stanovita Caterina di Meo Lippi. No, Piero Caterinu, neovisno je li riječ o seljanki ili ropkinji, nije oženio. Zbrinuo ju je tako što ju je udao za posjednika s kojim je imala kasnije još petero djece. Jedan od ključnih dokumenata koji mmožda idu tome u prilog je porezni zapis iz 1457. godine, koji je napisao Leonardov djed Antonio da Vinci. U njemu je Leonardo opisan kao izvanbračni sin Ser Piera i Caterine, koja je u bila udana za Accattabrigha di Piero del Vacca, zemljoposjednika. To sugerira da je Piero možda osigurao Caterini brak kako bi joj osigurao stabilnost.
Neki su ovo otkriće o podrijetlu Leonardove majke, ili prije teoriju objeručke prihvatili, dok je drugi kritiziraju i kažu da Caterina iz dokumenta ne mora biti Leonardova istoimena majka. Kako stvari sada stoje nema dovoljno dokaza ni za ovu kao ni druge teorije. Istina je da su ropkinje često nosile ime Caterina. Prema svemu rečenom Leonardov otac možda je prije mogao naletjeti na ropkinju nego na seljanku krećući se u društvu svojih situiranih i pustopašnih prijatelja. Umirovljeni stručnjak Kemp je ozlojeđen Vecceovom objavom pa je izjavio da je ova teorija “zanimljivija od one o seljanki”, a što je pripisao duhu globalnog senzacionalizma. No, možda stvari same po sebi nisu isključive i ove dvije teorije možemo pretočiti u jednu i stvoriti novi narativ u kojem je čerkeska robinja u mladosti udajom postala toskanska seljanka.
Piše: Sonja Kirchhoffer
