Latrine su bile neizostavni dio rimskog svijeta, baš kao što su i dio današnje svakodnevice, samo ih danas poznajemo pod drugim imenom. Riječ je o prostoriji koja je mogla biti i javna i privatna. Želite li saznati nešto više o ovim prostorima, nastavite čitati.
Carsko dostojanstvo
Prema antičkom piscu Svetoniju, car Tiberije uveo je kaznu za one koji su u toalet ulazili s novčićem na kojem je bio prikazan lik Augusta jer se time navodno vrijeđalo carsko dostojanstvo. To jasno pokazuje da su uriniranje i defekacija imali negativnu konotaciju u rimskom društvu.
Toaletni prostori najčešće su bili smješteni u stražnjim dijelovima doma, iako su se mogli nalaziti i drugdje. To su bile male prostorije, lako prepoznatljive po fiksnim nakošenim pločama nužnika, koje su pomagale u lakšem ispiranju ostataka. Često su bile smještene u kuhinji ili u njezinoj blizini, obično u niši – što je suprotno današnjem smještaju toaleta, koji se najčešće nalazi uz spavaonice.
U kakvoj su vezi latrine i spužva na štapu?
Latrine su mogle biti i samostalne prostorije, a njihovoj se smještaj prilagođavao odvodnom sustavu ili su se kopale jame koje je trebalo redovito prazniti. Fekalije i urin koristili su se u poljoprivredi i hortikulturi, pa su jamski toaleti imali višestruku korist. Istraživanje iz 2013. pokazalo je da su jamski toaleti i danas poprilično rašireni.
Spužva na štapu namakala se u vodi i služila za čišćenje nakon obavljanja nužde. Bogati Rimljani nisu koristili obične spužve, već su rabili finu vunu natopljenu otopinom ružmarina i drugog bilja – radi uklanjanja neugodnih mirisa. Javni toaleti i toaletne posude bili su uobičajeni, a razlike već samo u materijalima kojima se čistila stražnjica odražavale su društvenu nejednakost.
Imućni su imali više toaletnih prostora. Vrlo je moguće da su, primjerice, kuhinjske toalete koristile osobe koje su bile zadužene za kuhinjske poslove. Latrine su postojale i na katovima, a njihov se položaj prilagođavao odvodima. Ispiranje se obavljalo vjedrom vode, pa se prostor morao nalaziti blizu dostupne vode. Zbog nedostatka ventilacije, prostorije su bile ispunjene smradom amonijaka i uopće neugodnim mirisima, a mirisni pripravci visjeli su na kukama kako bi boravak tu bio što podnošljiviji.
Prosti grafiti
U rimskim toaletima pronađeni su grafiti, najčešće prostačkog sadržaja, u kojima se govori o obavljanju nužde, ženama, vinu. U jednoj od pompejanskih kuća nađen je idući grafit:
Sekund je tri puta ovdje srao.
Slični natpisi i danas “krase” zidove javnih toaleta i to ne samo onih na lokacijama dostupnim baš svakome već i u onima nekih uglednih institucija.
Piše: Sonja Kirchhoffer
