Priča o Beethovenovim ostacima nas vodi u Sjedinjene Države do američkog poslovnog čovjeka židovskog podrijetla Paula Kaufmanna, koji je prije više od tri desetljeća dobio neobično nasljedstvo. Naime, nakon smrti majke među njezinim stvarima pronašao je ključ od sefa koji ga je odveo u jednu francusku banku. U sefu se nalazila metalna kutija na kojoj je pisalo ime slavnog glazbenika. Unutar kutije nalazili su se veći i manji fragmenti kostiju koji su iz Francuske nakon ovog otkrića otputovali zajedno s nasljednikom u Kaliforniju.
Kako su fragmetni skladateljeve lubanja postali dio nečijeg naslijeđa?
Ukupno je u metalnoj kutiji bilo 10 fragmenata, od kojih su dva bila veća, jedan je bio sa zatiljka, a drugi s desne strane čela, kako navodi BBC. Pitanje je kako su ovi fragmenti, za koje se drži da su dijelovi skladateljeve lubanje završili kao dio Kaufmannova nasljedstva. Kaufmann je bio pra-pra nećak Franza Romea Seligmanna, austrijskog liječnika i povjesničara medicine koji je došao do ovih fragmenata tijekom prve ekshumacije skladateljeve tijela iz 1863. godine. On je doista prisustvovao ovoj ekshumaciji što potvrđuje sačuvana dokumentacija. Ako se pitate zašto je to učinio, kažu da je Seligmann bio zainteresiran za frenologiju pa je silno želio proučiti skladateljevu lubanju i utvrditi taj odnos, kako bi u djelićima lubanje pronašao vezu sa skladateljevom genijalnošću. Kaufmann je kasnije odlučio odreći se svog nasljeđa i donirati ga Medicinskom sveučilištu u Beču.
Što je s autentičnosti ovih fragmenata?
Autentičnost fragmenata lubanje koji se pripisuju Beethovenu bila je tema brojnih znanstvenih diskusija. Iako usporedbe s gipsanim odljevom njegove lubanje pokazuju da su fragmenti doista njegovi, koliko je poznato još nije provedena analiza DNA koja bi to zasigurno potvrdila. Trajanje analize DNA ovisi o složenosti uzorka i vrsti analize. Rutinski DNK testovi mogu potrajati od nekoliko dana do tjedana, dok složenije analize, poput sekvenciranja cijelog genoma, mogu potrajati nekoliko mjeseci. Istraživači na Institutu Max Planck za evolucijsku antropologiju trenutno rade na tome, a rezultati se očekuju uskoro. Kosti su prilikom preuzimanja u Beču smještene u Sveučilišni muzeju Josephinum, a gdje je Beethovenov liječnik Johann Adam Schmidt radio kao profesor.
Svi koji znaju nešto o ovom glazbenom geniju znaju da je veći dio svog odraslog života bio lošeg zdravlja. Sluh je počeo gubiti iz neutvrđenih razloga u svojim dvadesetim godinama, a kasnije je tijekom života patio od silnih probavnih problema. Umro je 26. ožujka 1827. godine u Beču.
Kaufmann je za CNN na kraju dao vrlo emotivnu izjavu, koju ovdje prenosimo:
Za mene je izuzetno emotivno vratiti fragmente gdje pripadaju, tamo gdje je Beethoven pokopan.
Piše: Sonja Kirchhoffer
