Jedna od gorih metoda mučenja koje je osmislio ljudski rod zasnivala se na pritiskanju tijela velikim teretom. Ovo je stravično mučenje trebalo potaknuti žrtvu da se izjasni po pitanju svoje krivice. Velik broj ljudi se odbijao izjasniti krivim jer je to bio jedini način da njihove obitelji zadrže krov nad glavom. Naime, ako bi priznali krivnju imovina bi im se oduzimala i prenosila u vlasništvo kraljevske obitelji. Rekli bismo, sasvim zgodno za kralja. Danas ćemo vam predočiti jedan poznati slučaj iz druge polovice 16. stoljeća, a koji pokazuje svu brutalnost ove metode.
Optužbe protiv Margarete
Ova metoda prvi puta ja zabilježena u 13. stoljeće u Engleskoj, a nastavila se primjenjivati sve do 1772. kada je konačno ukinuta. Jedna od poznatijih žrtava ovog brutalnog mučenja bila je Margaret Clitherow iz Yorka koja je pružala utočište katoličkim svećenicima u vrijeme njihova progona. Godine 1574. prešla je na katoličanstvo u vrijeme kada je kraljica Elizabeta I. promicala protestantizam, dakle kada je to bilo ilegalno. Margaret je optužena za skrivanje svećenika i održavanje svetih misa u svom domu, a za što je bila predviđena smrtna kazna. No, ona je pred sudom odbila priznati krivnju. Nakon toga je mučena iako je bila četvrti put trudna.
Skidanje do gola i mučenje
Dana 25. ožujka 1586. godine je dovedena na most, gdje je prvo ponižena skidanjem do gola, a zatim je vezana užadima. Potom su na nju položena vrata njenog doma, koja su opterećena kamenjem i stjenjem. Na nju je ukupno stavljena težina veća od 360 kilograma. Gradski dužnosnici koji su trebali izvršiti smaknuće platili su četvorici prosjaka da ih zamijene. Tijekom pritiskanja Margaretinog tijela, pukla joj je kičma, a rebra su joj izbila van. Margareta je umrla u roku od petnaest minuta. Tih petnaest minuta zasigurno joj se činilo kao vječnost. Kažu da su njezine zadnje riječi bile: “Isuse, Isuse, Isuse! Smiluj mi se!”
No, unatoč tome njeno je tijelo još šest sati ostalo opterećno teškim teretom. Papa Pio XI. je Margaretu proglasio blaženom 1929., a Pavao VI. ju je kanonizirao 1970. godine. Ovu katoličku mučenicu danas nazivaju i “biserom Yorka”, a navodno se njezina ruka čuva kao relikvija u samostanu Bar u Yorku. Stignete li do Yorka možete posjetiti i Margaretinu kuću, koja je još uvijek tamo, nalazi se u turističkom dijelu grada, a u sklopu nje su različite trgovine.
Piše: Sonja Kirchhoffer
