Zahvaljujući naglom razvoju znanosti i tehnologije mi danas prilično dobro znamo kako su izgledali dinosauri, ali nemamo baš najtočniju predodžbu kako su zvučali. Filmovi poput serijala “Jurski park” stvorili su dojam da su ovi stvorovi stravično režali i urlali. Kada pogledate njihova moćna tijela i čujete urlanje sve to savršeno paše jedno s drugim, i zvuči potpuno uvjerljivo. No je li tome doista bilo tako?!
Ptice jedini živi dinosauri
Stručnjaci kažu da dinosauri vjerojatno nisu rikali i urlali, a pri tome polaze od postavke da su ptice danas jedini preživjeli dinosauri. Ako je tome doista tako dolazimo do ključnog pitanja, ukoliko su ptice najbliži rođaci dinosaura kako su onda potonji zvučali. Zbog njihove veličine kažu da su to bili najčešće zvukovi niske frekvencije, dakle nešto dublji i potmuliji tonovi. Osim toga stručnjaci navode da poveće ptice i krokodili komuniciraju i sa zatvorenim ustima, što nam daje neke naznake kako je to moglo izgledati.
Lekcija iz biologije
Veliku pomoć u našoj percepciji zvukova koje su ovi golemi stvorovi proizvodili, dao je nalaz fosila ptice nađen na Antarktici u 90-im godinama prošlog stoljeća. Bila je to primitivna ptica Vegavis iaai koja se smatra pretkom patke i guske, a koja je živjela u doba dinosaura. Istraživanja ovog fosila pokazala su da je imala sirinks. Udžbenici iz biologije navode da je to organ sličan grkljanu u sisavaca. Zbog svega rečenog logično je da su dinosauri prije imali sirinks nego grkljan. Neovisno da li govorimo o grkljanu ili sirinksu to su u oba slučaja hrskavično-mišićine strukture s glasnicima, s tim što je ova struktura u ptica smještena duboko u prsima kraj srca, dok je u sisavaca u vratu. Zato se često u šali kaže da ptice “pjevaju iz srca”. Sam položaj ovog organa utječe na zvuk koji ta tzv. glasovna kutija proizvodi. Pretpostavlja se da je ova primitivna ptica proizvodila zvukove nalik trubljenju i da je ono odjekivalo šumama kojima je Antarktika tada bila prekrivana.
Istina je da mi ne znamo zasigurno kako su se dinosauri glasali, ali sve više znamo kako nisu. Treba uzeti u obzir i da postoje razne vrste dinosaura, a koje su se razlikovale svojim veličinom i oblikom, što je moralo utjecati na zvuk njihova glasanja. Predočite li si zvukove dinosaura poput gugutanja, trubljenja, gakanja, pa čak i cvrčanja bit ćete bliže istini od one maštovite iz popularne filmske franšize.
Piše: Sonja Kirchhoffer
