Korištenje životinja u istraživačke svrhe obilježilo je 20. stoljeće. U pedesetim i šezdesetim godinama prošlog stoljeća svemirski program bio je u povojima. Znanstvenici su prije slanja ljudske posade odlučili u svemir poslati životinje ne bi li provjerili utjecaj boravka u svemiru na ljude. Amerikanci su u ovim eksperimentima koristili majmune, a Rusi pse. Prvi let u svemir u SAD-u uspješno je izvela čimpanza nazvana Ham.
Od Kameruna do zrakoplovnog laboratorija
Čimpanza, nazvana Ham, rođena je u dalekim prašumama Kameruna u središnjoj Africi. Rođena je 1957., a uhvaćena je kao mladunče i transportirana na Floridu odakle je kupljena od strane zrakoplovstva SAD-a. U ono vrijeme je to bila uobičajena praksa.
Izvorno u zrakoplovnoj bazi bilo je 40 kandidata za let, ali je tijekom vremena njihov broj smanjen na 18. Službeno je Ham nosio oznaku čimpanza br. 65, ali je zbog senzibiliziranja javnosti prije odlaska dobio ime Ham. Ime je izvedeno od imena laboratorija u kojem je dobio obuku Holloman Aerospace Medical Center u Novom Meksiku. Svoju je obuku Ham počeo s dvije godine u srpnju 1959. Tim neuroznanstvenika naučio je Hama povući ručicu ukoliko bi vidio trepereće plavo svjetlo. Taj se trening sastojao od nagrađivanja i Kažnjavanja. Kada bi ispravno povukao ručicu dobio je za nagradu bananu ili neku drugu poslasticu, no ukoliko bi pogriješio bio je kažnjen električnim udarom u noge. Ham se u toj obuci pokazao jako spretnim.
Hamova svemirska pustolovina
Poslana je u svemir na današnji dan 31. siječnja 1961. u okviru programa koji je nosio ime projekt Mercury. Lansiran je s Cape Canaverala na Floridi. Njegovi su vitalni znakovi tijekom leta stalno nadzirani. Ham je imao svemirsko odijelo koje je spriječilo ozljede. Bio je smješten u kapsulu i vezan, a raketa je putovala brzinom od 9 000 km/h te je u tom letu postigla visinu od 251 km. Sve skupa let je trajao nešto malo više od 16 minuta, računajući vrijeme od trenutka lansiranja do njegova povratka. Doživio je stres tijekom ubrzavanja i usporavanja. U tom letu trebao je 50 puta povući ručicu i od njih 50 samo je dva puta pogriješio.
Preživio je let, ali se zamalo utopio nakon što je kapsula pala u ocean i počela se puniti vodom, a čimpanze ne mogu plivati. Srećom spasilački tim je stigao na vrijeme. Njegova željena poslastica, u vidu jabuke, ga je čekala zajedno s timom. Jedina ozljeda koju je doživio bila je masnica na nosu. Sovjetski prvi putnik u svemir pas Lajka nije bio te sreće. Lajka je svoj život završila samo nakon nekoliko sati boravka u svemiru, i to zbog pogrešaka u konstrukciji kabine. Ona je u svemir odletjela četiri godine prije Hama.
Život nakon povratka iz svemira
Nakon toga Ham je smješten u zoološki vrt u Washingtonu gdje je živio skoro dva desetljeća, ali potpuno sam. Poslije je završio u zoološkom parku u Sjevernoj Karolini. Za ove eksplatirane životinje osnovano je kasnije utočište nazvano “Spasite čimpanze” (Save the Chimps). Utočište je osnovala neprofitna organizacija posvećena pružanju trajnog doma čimpanzama spašenim iz istraživačkih laboratorija, NASA-inih objekata, sektora zabave i drugih mjesta. Utočište se proteže na 200 hektara na oko desetak otoka. U ovom utočištu boravi 150 čimpanzi koje su bile iskorištavane na najrazličitije načine, i većina je do tada živjela u laboratorijskim kavezima. Danas žive u skupinama od oko 25 čimpanza na svakom otoku. Nekoliko otoka je spremno, kažu, za primanje novih stanovnike.
Hamov život je završio u njegovoj dvadeset i šestoj godini 1983. godine. Nakon smrti kostur mu je završio u Nacionalnom muzeju zdravlja i medicine u Silver Springu u Marylendu dok su mu ostaci poput mekog tkiva i kože kremirani i pohranjeni u Međunarodnoj svemirskoj kući slavnih u Almogordu u Novom Meksiku. Završit ćemo riječima pokojne osnivačice utočišta za čimpanze na Floridi znanstvenice Carole Noon koja je o Hamu rekla iduće: “…bio je beba. Da Ham nije bio otet, a njegova majka ubijena, njegova bi ga majka i dalje dojila u dobi od 3 i pol godine … Ljudi se često smatraju inteligentnijima od čimpanza, no teško je zamisliti da bi ljudsko dijete koje je tek prohodalo uspjelo tako dobro kao Ham u ovom izazovnom zadatku. To govori nešto o Hamovom karakteru, inteligenciji i hrabrosti.” (slobodan prijevod) Piše: Sonja Kirchhoffer
