Čovjekov san o letenju star je koliko i samo čovječanstvo a, u jednom trenutku, uspio se i ostvariti. Za vas smo, nasumičnim redoslijedom, odabrali pregršt zanimljivosti iz povijesti civilnog i vojnog zrakoplovstva. Svežite se, polijećemo!
1. Jedan od prvih spomena o letu čovjeka zrakom vezan je uz mit o Dedalu i njegovom sinu Ikaru, koji su leteći pokušali pobjeći s Krete koristeći ptičja pera, voskom pričvršćena za svoja tijela. Prve leteće naprave počele su se rabiti u staroj Kini – zmajevi već u trećem tisućljeću prije Krista, a maleni baloni punjeni toplim zrakom u drugom i trećem stoljeću.
2. U razdoblju renesanse, pojavile su se prve ozbiljne zamisli o napravama koje bi omogućile čovjeku kretanje zrakom. Tako je Leonardo da Vinci proučavao let ptica, te idejno razradio konstrukcije više letećih strojeva, među kojima helikoptera i ovjesne jedrilice. No, tek je naš izumitelj Faust Vrančić (1551. – 1617.) ozbiljio čovjekov davni san o letenju. U djelu “Machinae novae” (“Novi strojevi”), objavljenom 1615. godine, njegov najveći izum, prvi funkcionalni padobran u povijesti, predstavljen je pod nazivom “Homo volans” odnosno “Leteći čovjek”. Radilo se o vrlo preciznoj skici četverokutnog platna za jedra, napetog na četiri motke te privezanog čvrstom užadi. Pomoću njega, zapisao je Vrančić, čovjek se sigurno može spustiti s visokog mjesta. Premda to nije nepobitno dokazano, svoj izum je navodno osobno isprobao, i to kao teško bolestan starac: legenda kaže da je, pomoću njega, skočio sa četrdeset tri metra visokog tornja bazilike Svetog Marka u Veneciji. Graciozno sletjevši na zemlju, naklonio se okupljenom mnoštvu, koje mu je klicalo.
3. Sa zemlje se čovjek prvi put uzdignuo balonom. Pokuse s tom letjelicom izvodio je 1709. brazilski svećenik i izumitelj Bartolomeu Lourenço de Gusmão (1685. – 1724.), a općenito se smatra da su prvi let čovjeka zrakom 1783. omogućila braća Montgolfier svojim balonom, čemu su prethodili pokusni letovi sa životinjama.
4. Prvi znanstveno utemeljeni radovi o letjelicama težima od zraka djelo su engleskog inženjera Georgea Cayleya (1773. – 1857.). Utjecali su na Nijemca Otta Lilienthala (1848. – 1896.), koji je konstruirao zračnu jedrilicu kao bezmotornog preteču upravljivih zrakoplova, a izveo je i mnogobrojne letove njezinim inačicama. Iz toga je doba za povijest zrakoplovstva važna pojava hrvatskog izumitelja Davida Schwarza (1850. – 1897.), koji je prvi izradio upravljiv zračni brod krute konstrukcije prekrivene lakom oplatom. Schwarz je umro neposredno prije prvoga leta njegove letjelice u Berlinu 1897. godine, a njegov projekt s nacrtima je – za 15.000 njemačkih maraka – od Schwarzove udovice otkupio grof Ferdinand von Zeppelin (1838. – 1917.), koji je nezasluženo ušao u povijest kao tvorac prvoga zračnog broda (tzv. cepelina).
5. Povijesni udžbenici kažu da su braća Wilbur i Orville Wright konstruirali prvi praktično upotrebljivi motorni zrakoplov te njime 17. prosinca 1903. godine izveli povijesni let. No, jesi li oni doista pioniri zrakoplovstva ili ih je netko pretekao u tom podvigu? Australski povjesničar John Brown, stručnjak za razvoj avijacije, tvrdi da braća Wright nisu prva letjela avionom. Brown navodno raspolaže dokazom za to da je imigrant Gustav Whitehead preletio Connecticut davne 1901., odnosno dvije godine, četiri mjeseca i tri dana prije nego što su Orville i Wilbur Wright stekli svjetsku slavu zadržavši se dvanaest sekundi u zraku u motornom zrakoplovu “Wright Flyer I.”, dvokrilcu s krilima od smreke i jasena. Kako bilo, zna se da Wilbur i Orville nakon spomenutog leta više nisu letjeli zajedno. Ocu su, naime, morali obećati kako ubuduće to neće činiti – ovaj nije htio ostati bez oba sina u slučaju da se dogodi tragedija.
6. Ubrzan razvoj zrakoplovstva započeo je s početkom Prvoga svjetskog rata, kada su se javili prvi specijalizirani zrakoplovi – lovci i bombarderi. Za rata ih je ukupno bilo proizvedeno 200.000; brzina im je porasla sa 150 na 220 km/h, a visina leta s 2.700 na 5.000 metara. Najpoznatiji su lovački piloti iz toga doba bili su Manfred von Richthofen, René Fonck, William Bishop i Edward Mannock.
7. Godine 1987., mladić iz Zapadnog Berlina poduzeo je podvig koji je bio hrabar koliko i glup. Devetnaestogodišnji amaterski pilot Mathias Rust odlučio je, naime, pokazati svijetu da je mir između Istoka i Zapada moguć. Upravljajući unajmljenom Cessnom, malenim putničkim zrakoplovom s jednim motorom, poletio je iz Helsinkija te, uspjevši se živ probiti kroz sustav sovjetske protuzračne obrane, mnogo sati kasnije sletio u neposrednoj blizini moskovskoga Crvenog trga, pored Katedrale Vasilija Blaženog. Umjesto da proplaču od ganuća i izgrle ga, Rusi su mu odvalili nekoliko odgojnih po rebrima i bacili ga iza rešetaka. Proglašen je krivim za kršenje avijacijskih zakona, nedopušten upad u sovjetski zračni prostor i “maliciozni huliganizam”, ma što to značilo, te je osuđen na četiri godine robije. Pomilovan je nakon četrnaest mjeseci robije te se, desetak kilograma lakši i oslobođen suvišna idealističkog balasta, vratio u domovinu.
8. Američki zrakoplovac Charles Lindbergh (1902. – 1974.) zapamćen je kao prvi čovjek koji je preletio Atlantik bez slijetanja, leteći zrakoplovom “Spirit of St. Louis” između New Yorka i Pariza. Jelo koje je ponio na taj povijesni let bilo je ponešto prozaično – radilo se o sendviču od sira!
9. Američka kompanija “Boeing”, kao što je većini poznato, vodeći je svjetski proizvođač putničkih aviona i aeronautičke opreme. Ako na nebu ugledate avion, velika je vjerojatnost da se radi upravo o Boeingu: 75 posto komercijalnih zrakoplova konstruirala je upravo ova tvrtka! Tijekom Drugoga svjetskog rata, “Boeing” je proizveo ogroman broj bombardera. Velik dio radnog kolektiva činile su žene čiji su muževi bili na frontu. Radi zaštite od zračnih napada, tvornice su bile prekrivene zelenilom. Na kraju rata, glavnina narudžbi za bombardere je poništena, pa je 70.000 “Boeingovih” radnika ostalo bez posla.
10. Legendarni američki glumac James Stewart (1908. – 1997.), zvijezda filmova “Vrtoglavica”, “Divan život” i “Prozor u dvorište”, bio je iznimno svestrana osoba. Diplomirao je arhitekturu kao jedan od najboljih studenata u generaciji, a tijekom Drugoga svjetskog rata je, upravljajući bombarderima, stekao čin pukovnika te dobio niz odlikovanja. Nakon rata, unaprijeđen je u generala bojnika. Jedini je general u povijesti koji se mogao pohvaliti “Oscarom” za glavnu ulogu!
11. Dana 1. lipnja 1943. godine, za vrijeme Drugoga svjetskog rata, njemački zrakoplovi su nad Biskajskim zaljevom oborili putnički zrakoplov “Douglas DC-3”, ubivši svih 17 ljudi u njemu. Razlog? Njemačka obavještajna služba dobila je netočnu informaciju da se na tom letu nalazi britanski premijer Winston Churchill. Službeno njemačko objašnjenje rušenja civilnog zrakoplova bilo je to da su piloti pogrešno prepoznali avion kao vojni. Među poginulima je bio britanski filmski glumac i redatelj Leslie Howard (1893. – 1943.)
12. “Hindenburg”, njemački komercijalni putnički cepelin koji je 1937. izgorio prilikom slijetanja, odnijevši u smrt trideset šest osoba, dobio je ime po feldmaršalu Paulu von Hindenburgu, predsjedniku Njemačke od 1925. do 1934. godine. Zanimljivo, najduži zrakoplov svoga vremena prvotno se trebao zvati – “Hitler”!
13. U dvadeset sedam godina, koliko je “parao” nebo, “Concorde” je utjelovljivao tehničko savršenstvo ali i nenadmašnu estetiku: najbrži avion na svijetu, istodobno elegantna i prijeteća zvijer, bio je izvor nacionalnog ponosa zemljama koje su ga stvorile, Francuskoj i Engleskoj. Ovaj nadzvučni putnički zrakoplov postizao je brzinu od 2.02 Macha (oko 2.140 km/h) i visinu od 18.300 metara, dvostruku u odnosu na konvencionalne avione. Prvi put je poletio 1969., a u službu je uveden sedam godina kasnije. Premda njegovu brzinu nije dosegao nijedan drugi avion, godine 2003. otišao je u zasluženu “mirovinu”. Tome je doprinio niz faktora: počelo je s rušenjem leta 4590 u okolici Pariza, kad je poginulo svih stotinu putnika; nastavilo se terorističkim napadom na njujorške “Blizance”, kad je nastupila kriza zračnih putovanja, a pritužbe zbog zagađenja okoliša i buke iznad naseljenih zona zabile su posljednji čavao u lijes ove letjelice.
14. Kako bi doskočili tehnološki naprednijim Amerikancima, Japanci su 1944. godine konstruirali raketnu letjelicu za napade kamikaza. Okha (“Trešnjin cvijet”), kako su je poetično nazvali, koristila se protiv savezničkih plovila, ne osobito uspješno: potopljena su samo tri neprijateljska broda. Piloti-samoubojice, koji su upravljali raketom, u domovini su bili poznati kao Jinrai Butai, odnosno “Bogovi munje”. Saveznici su im prišili nešto prozaičniji nadimak: nazivali su ih “Baka”, što na japanskom jeziku znači – budala!
15. Pilot Roland Garros (1888. – 1918.), prvi čovjek koji je preletio Sredozemno more, početkom Prvoga svjetskog rata pristupio je francuskome vojnom zrakoplovstvu. Genijalan kakav je bio, s lakoćom je otklonio gorući problem avijacije: kako pucati iz mitraljeza kroz propeler u vrtnji. Garros je na propeler stavio metalni deflektor, pa bi se meci od njega odbili pod blagim kutom, umjesto da oštete propeler ili se odbiju prema pilotu.
16. U ljeto 1979. godine, RAF-ov borbeni zrakoplov “Hawker Hunter” srušio se na selo Tintagel u Cornwallu. Premda je mjesto bilo puno turista, a dijelovi aviona su popadali u blizini spremnika s gorivom, nitko nije poginuo niti je bio ozlijeđen. Čak se i pilot, koji je iz aviona izbačen u more, izvukao bez ogrebotine.
17. Dana 27. lipnja 1980. godine, talijanski zrakoplov McDonnell Douglas DC-9 eksplodirao je u zraku sjeverno od Sicilije, odnijevši živote svih 77 putnika i četiri člana posade. Do dana današnjeg nije razjašnjeno što je uzrokovalo eksploziju. Tadašnji talijanski premijer Francesco Cossiga iznio je optužbu da je zlosretnu letjelicu oborio francuski vojni zrakoplov, no za takvo što nije bilo dokaza.
18. Broj zrakoplova koji su uništeni tijekom Drugoga svjetskog rata veći je od broja zrakoplova koji se danas koriste u svijetu!
19. U kolovozu 1981. godine, Cessna VH-MDX, neveliki zrakoplov s četiri putnika, poletio je iz australskog gradića Proserpinea. Do odredišta, Sidneya, nikada nije stigao. Za pilota, 52-godišnjeg Michaela Hutchinsa, trebao je to biti rutinski let, no nešto je pošlo po zlu. Tražio i dobio dozvolu da prijeđe preko zabranjene zračne zone kako bi izbjegao oluju, da bi potom, iz nepoznatih razloga i ne čekajući odobrenje, nastavio prema nevremenu. Unatoč višednevnoj potrazi, u kojoj je sudjelovalo stotine volontera, ni zrakoplov ni putnici nikada nisu pronađeni.
20. Iza naziva “Projekt Habakkuk” krije se plan o konstrukciji neobičnog nosača zrakoplova, koji su Britanci skovali za vrijeme Drugoga svjetskog rata. Golemo plovilo, zamisao izumitelja Geoffreya Pykea, trebalo je biti izgrađeno od pikreta, mješavine drvene celuloze i leda, no od projekta se odustalo zbog astronomskih troškova.
21. Drugi talijansko-abesinski rat, koji je trajao od listopada 1935. do svibnja 1936. godine, bio je uvertira za Drugi svjetski rat i jasan pokazatelj neučinkovitosti Lige Naroda. Maršal Pietro Badoglio, zapovjednik talijanskih snaga, nije birao sredstva kako bi ostvario pobjedu. Talijani su, u pogledu naoružanja, bili nadmoćni. Imali su stotinjak puta više pušaka i topova, a raspolagali su i borbenim zrakoplovima, koje njihovi protivnici nisu imali. Etiopljani su pobijeđeni i nagnani u bijeg, a Badoglio je naredio zračni napad na povlačeću vojsku – na Etiopljane je bačeno preko četrdeset tona bojnog otrova iperita! Nagrada za ne baš časnu pobjedu? Badoglio je dobio titulu vojvode od Addis Abebe te postao prvim potkraljem i guvernerom nove kolonije.
22. Godine 1935., kad se Treći Reich ubrzano naoružavao i pripremao za osvajačke poduhvate, utemeljeno je njemačko ratno zrakoplovstvo, poznati Luftwaffe. Njegovim vrhovnim zapovjednikom postaje Hermann Göring, jedan od najodanijih Hitlerovih suradnika. Premda se ulasku u Drugi svjetski rat protivio, smatrajući kako Njemačka financijski ne može podnijeti teret dugotrajna oružanog sukoba, ranim pobjedama dodatno je porastao u Hitlerovim očima – ovaj ih je pripisao upravo sposobnoj avijaciji, pa Göring 1940. postaje Reichmarschall. Bio je to najviši čin u Trećem Reichu, što ga je činilo nadređenim svim drugim njemačkim vojnim zapovjednicima, čak i feldmaršalima. Manje je poznato da je Göringov uspon prema vrhu počeo još u Prvome svjetskom ratu – srušio je dvadeset dva neprijateljska aviona u zračnim bitkama, za što je nagrađen najvišim njemačkim vojnim ordenom Pour le Mérite, kolokvijalno nazvanim Plavi Max. Pred kraj rata, postao je zapovjednik letačke jedinice kojom je nekoć zapovijedao Manfred von Richthofen – proslavljeni “Crveni barun”.
23. U jeku hladnog rata, Amerika se našla na rubu nuklearne kataklizme. Za nju, međutim, nisu bili krivi povampireni Rusi – “zemlja slobodnih i domovina hrabrih” umalo je raznijela samu sebe. Katastrofa nezamislivih razmjera za dlaku je izbjegnuta 24. siječnja 1961. godine. Toga jutra, u trenutku kad je nadlijetao gradić Goldsboro u Sjevernoj Karolini, američki bombarder B-52, koji je nosio dvije hidrogenske bombe od 3.8 megatona, našao se u ozbiljnoj nevolji: gorivo mu je počelo istjecati kroz rupu na spremniku. U nepune tri minute, izgubio je pet i pol tisuća galona goriva, pa je pilotu preostala tek jedna opcija – prisilno slijetanje. Pokazalo se da je riječ o nemogućoj misiji. Zrakoplovu, koji se velikom brzinom spuštao, otkazale su komande. Nakon što mu je otpalo desno krilo, šestorica članova posade spas su potražila iskočivši s padobranom. Samo polovica je preživjela. Zrakoplov se srušio u polje nedaleko Goldsbora, gradića u Sjevernoj Karolini. Jedna bomba pala je u polje, zabivši se duboko u blato; druga je “učinila” ono za što je i bila konstruirana – njen padobran se otvorio, mehanizam okidanja se aktivirao… Samo jedan niskonaponski osigurač spriječio je detonaciju, koja bi u sekundi odnijela milijune života. Razorna moć ove bombe bila je, naime, 250 puta snažnija od one koja je uništila Hirošimu. Da je završena i četvrta faza aktivacije, procjenjuju stručnjaci, smrtonosne čestice raspršile bi se iznad Washingtona, Baltimorea i Philadelphije, a lako je moguće da bi stigle i do New Yorka.
24. Ernest Hemingway (1899. – 1961.), najveći avanturist među piscima, tijekom safarija u Africi 1949. godine doživio je dvije zrakoplovne nesreće u dva dana. Nakon potonje, službeno je proglašen mrtvim da bi, dan kasnije, iz džungle izišao s osmijehom i nekoliko ogrebotina na licu – u jednoj ruci držao je bananu, a u drugoj dopola ispijenu bocu džina.
25. Howard Hughes, pionir američkog zrakoplovstva, industrijalac i filmski producent, u svoje je vrijeme bio jedan od najbogatijih ljudi na svijetu. Unatoč milijunima na bankovnom računu i ljepoticama koje su mu se bacale pod noge, jadnik je u jednom trenutku skrenuo pameću: počeo se panično bojati bakterija, virusa, parazita, komunista i sličnih nedaća, kljukao se valijem i kodeinom te je, onako usput, doživio dva-tri kolosalna sloma živaca. Posljednje godine života proveo je u samonametnutoj izolaciji, gotovo ne izlazeći iz kuće.
26. Dana 26. siječnja 1971. godine, nedugo po ulasku u čehoslovački zračni prostor, JAT-ov zrakoplov “McDonnell Douglas DC-9” eksplodirao je u zraku. Poginula su dvadeset dva putnika i petero članova posade. Jedina preživjela bila je 22-godišnja stjuardesa Vesna Vulović. Ono o čemu će svi svjetski mediji izvještavati o čudu zapravo je imalo logično objašnjenje. U trenutku detonacije, ova mlada i fizički snažna žena nalazila se u stražnjem zrakoplova, pojasom vezana za sjedište. Rep se otrgnuo te, spiralnom putanjom, pao na tlo, da bi se potom neko vrijeme klizao po debelom nanosu snijega, što je usporilo udar. Činjenica da je preživjela pad s visine od deset tisuća metara osigurala joj je mjesto u Guinnessovoj knjizi rekorda, u kategoriji “pad bez padobrana s najveće visine”. Do današnjeg dana, nije nedvojbeno rasvijetljeno što je uzrokovalo nesreću. Tadašnji jugoslavenski režim optužio je hrvatsku emigraciju za postavljanje bombe koja je uništila zrakoplov. Postojala je još jedna teorija – da je zrakoplov slučajno pogodio projektil čehoslovačke protuzračne obrane.
27. Godine 1935., škotski inženjer Robert Watson-Watt (1892. – 1973.) radio je projektu “Zraka smrti”, odnosno razvijanju načina na koji bi se neprijateljski zrakoplovi obarali pomoću radio valova. Umjesto smrtonosnog oružja, stvorio je prvi moderni radar, elektronički uređaj za određivanje udaljenosti, elevacije i brzine nekog objekta na temelju elektromagnetskih valova emitiranih iz uređaja i reflektiranih od taj objekt. Sama riječ “radar” akronim je od engleskog izraza “Radio Detection and Ranging”, što znači “otkrivanje i određivanje udaljenosti radiovalovima”. Nakon uspješne prezentacije, Watson-Watt je 1937. godine dobio mogućnost da uspostavi prve tri opažačke radarske postaje. Doprinos skorašnjim ratnim naporima 1942. mu je donio viteški naslov.
28. Ako vas pitaju kako se zvao zrakoplov koji je 6. kolovoza 1945. na Hiroshimu ispustio nuklearnu bombu od trinaest kilotona urana, koja je ubila više od dvije stotine tisuća ljudi, vjerojatno ćete kao iz topa odgovoriti “Enola Gay”. Službeno, radilo se o bombarderu “Boeing B-29”, a naziv pod kojim će ući u povijest dobio je po majci pilota Paula Tibbetsa. No, možda se nećete isprve sjetiti nadimka bombardera koji je, bacivši na grad bombu od dvadeset pet kilotona plutonija, tri dana kasnije u prah i pepeo pretvorio Nagasaki. Odgovor na to pitanje je “Bock’s Car”, a supertvrđava B-29-26-MO dobila ga je po pilotu Fredericku C. Bocku (1918. – 2000.), koji je njime obično upravljao. Toga kobnog dana, pilotsku dužnost od njega je preuzeo Charles Sweeney.
29. Tijekom Drugoga svjetskog rata, Nijemci su odlučili izgraditi lažni drveni aerodrom, prepun lažnih drvenih zrakoplova, kako bi zavarali neprijatelja po pitanju svoga naoružanja. Saveznici, koji su preko svojih špijuna doznali za ovaj plan, pustili su ih da završe gradnju, da bi potom ponizili Nijemce bacivši lažnu drvenu bombu na njihov “aerodrom”!
30. Koncem 1944. godine, tijekom Drugoga svjetskog rata, američki borbeni zrakoplov srušio se na japanski otok Chichijimu. Od devetorice članova posade, osmorica su pala u ruke neprijatelja, a sudbina im bijaše jeziva: japanski vojnici ubili su ih i pojeli. Deveti, koji se uspio spasiti, zvao se – George H. W. Bush! Da, govorimo o čovjeku koji će 1989. godine postati američkim predsjednikom.
31. Sastavljena isključivo od pripadnica ljepšeg spola, 588. bombarderska zrakoplovna pukovnija Crvene armije ispisala je možda najneobičnije stranice vojne povijesti. Ove žene bile su zadužene za pogibeljne bombaške misije iza neprijateljskih linija. Na njih su letjele dvokrilcima “Polikarpov Po-2”, koji su prije rata korišteni za zaprašivanje usjeva. U akciju su išle isključivo u gluho doba noći. Njihove letjelice, koje nisu bile opremljene mitraljezima, radio uređajima, radarom niti padobranima, bile bi laka meta po danu. Pod okriljem mraka, neprijateljski radari vrlo teško su ih mogli detektirati. Zrakoplovi su bili konstruirani od šperploče i platna, a upravo ti materijali pukovniji su dali nadimak “Noćne vještice” – zvuk koji su proizvodili Nijemce je podsjećao na zvuk metle.
32. Bessie Coleman (1892. – 1926.) upisala se u povijest kao prva Afroamerikanka koja je dobila pilotsku dozvolu. Coleman, koja je imala i indijanske krvi, letački ispit položila je 15. lipnja 1921. godine, u Francuskoj. U domovini su joj, naime, više puta odbili upis u pilotsku školu – ta bila je crnkinja i, što je još gore, žena – pa je u nepunih sedam mjeseci svladala francuski jezik i preselila u Pariz. “Kraljica Bess”, kako su joj tepali, narednih desetljeća je sudjelovala u brojnim opasnim aero-mitinzima u Europi i Americi, a postala je i istaknuta aktivistica u borbi za rasnu i spolnu jednakost. Za jednog mitinga, njen zrakoplov se srušio, a ona se spasila skokom s padobranom. Slomila je nogu i tri rebra, no nepunih mjesec dana kasnije ponovno je bila u kokpitu. Poginula je 30. travnja 1926. godine, kad je upravljačke komande dvokrilca “Curtiss JN-4” prepustila kolegi Williamu D. Willsu. Zbog tehničke greške, zrakoplov je naglo počeo ponirati, na visini od 610 metara. Oboje su poginuli u trenutku sraza sa zemljom.
33. Quentin Roosevelt I. (1897. – 1918.), najmlađi sin Theodorea Roosevelta, nije koristio očev položaj za osobni probitak. Naprotiv, smatrao je da, kao sin američkog predsjednika, mora dati svoj obol domovini. Tijekom prvoga svjetskog rata, istaknuo se kao neustrašiv pilot. Dana 14. srpnja 1918. godine, njegov zrakoplov oboren je na sjeveru Francuske. Nesretni mladić imao je samo dvadeset godina kad je poginuo.
34. Dana 28. srpnja 1945. godine, američki bombarder “B-25 Mitchell” se, zalutavši u magli, zaletio u Empire State Building. Poginulo je četrnaestero ljudi, a šteta je procijenjena na tadašnjih milijun dolara. Zanimljivo je da udar nije narušio stabilnost zgrade. Desetak tona težak zrakoplov, čiji pilot je bio među poginulima, toga je dana bio na rutinskom letu prevoženja vojnog osoblja. Jedna druga osoba se, međutim, pravim čudom spasila. U trenutku udara, dizalo – koje se nalazilo na sedamdesetom katu – počelo je propadati u bezdan, zajedno sa ženom koja se nalazila zarobljena u njemu. Nevjerojatnom srećom, dotična dama izvukla se bez težih ozljeda!
35. Muškarac po imenu Tommy Fitzpatrick 1956. godine je izveo uistinu jedinstven pothvat: u Trentonu, prijestolnici New Jerseya, ukrao je neveliki dvokrilac te njime savršeno sletio na uskoj uličici pred svojim omiljenim barom na Manhattanu. Pogađate, radilo se o okladi. Dvije godine kasnije, “mokroj braći” u tom ugostiteljskom objektu po stoti je put prepričavao svoj podvig. U društvu se našao mladi skeptik, koji je izrazio sumnju u istinitost njegove priče. Fitzpatrickove oči su zasjale. “Hoćeš li se kladiti da ću to ponovno izvesti, samo za tebe?”, pitao je drznika. Ovaj se htio kladiti. Pogađate, izgubio je! Fitrpatrick je ponovno oteo zrakoplov i “parkirao” ga pred omiljenom birtijom. Kažnjen je blago: prvi put je morao platiti globu od pišljivih stotinu dolara, a drugi put se na državnim jaslama odmarao tek šest mjeseci.
36. Dana 7. prosinca 1941. godine, u jutarnjim satima, japanski zrakoplovi obrušili su se na Pearl Harbor, američku ratnu luku na Tihom oceanu. Podmuklim napadom na ovu vojno-pomorsku bazu, smještenu na havajskom otoku Oahu, Sjedinjene Američke Države uključile su se u Drugi svjetski rat. Zašto podmuklim? Japanski admiral Yamamoto želio je da rat bude objavljen tek pola sata prije napada. Poruka tog sadržaja poslana je u Washington, u japansko veleposlanstvo, no ondje je, očekivano, nisu stigli transkribirati i predati Amerikancima na vrijeme. U 6 sati i 15 minuta, s japanskog nosača zrakoplova krenuo je u napad prvi val od 183 zrakoplova, a sat vremena nakon toga udario je drugi val od 171 zrakoplova. Gubici su bili stravični – u Pearl Harboru je potopljen velik dio američke Pacifičke flote, barem što se tiče bojnih brodova (nosači zrakoplova su se, srećom, nalazili na drugim lokacijama); bilo je uništeno 80 zrakoplova, a 150 ih je oštećeno. Poginulih i ranjenih američkih vojnika bilo je 3681.
37. Amelia Earhart (1897. – 1937.) prvi put je poletjela nedugo nakon dvadeset drugoga rođendana, da bi se u povijest upisala kao prva žena koja je preletjela Atlantski ocean. Nositeljica visokog odlikovanja američkog Kongresa i francuske Legije časti, 1937. se pripremala za još veći, ranije nikad ostvaren izazov – oblijetanje čitavog svijeta po dužini ekvatora. Te godine, s navigatorom Fredom Noonanom poletjela je iz Miamija, preletjela Atlantski ocean, Afriku, Indiju i jugoistočnu Aziju te došla do Tihog oceana. Ondje, na 11.000 kilometara do cilja, njen zrakoplov, dvomotorac “Lockheed Electra 10E”, zauvijek je iščezao. Kontroli leta zadnji puta se javila 2. srpnja, nešto prije devet sati ujutro, u blizini pacifičkog otoka Howlanda. Zanimljivo je da nikakve probleme nije prijavila, štoviše, najavila je skori dolazak do mjesta slijetanja, na kojem je planirala natočiti gorivo i odmoriti se prije završne faze leta. Uslijedila je najveća potraga u dotadašnjoj povijesti – u njoj su sudjelovala šezdeset četiri zrakoplova i osam brodova američke vojske – no Earhart i Noonanu izgubio se svaki trag. Nakon sedamnaest dana, američka vlada je odustala od potrage, a dvojac je proglašen “nestalima, najvjerojatnije mrtvima”.
38. U tri godine, koliko je Korejski rat trajao (1950. – 1953.), američki zrakoplovi su na ovom području ispustili više bombi nego što su ih tijekom Drugoga svjetskog rata bacili na čitavu regiju Tihog oceana. Na tlo Sjeverne Koreje je, prema procjenama, palo više od 635 tona bombi, a o dosegu razaranja svjedočili su međunarodni promatrači i američki ratni zarobljenici, navodeći kako nije bilo važnije zgrade koja nije uništena u bombardiranju. Broj poginulih u zračnim napadima se procjenjuje na više od 280.000 osoba.
39. Njemački pilot Erich Alfred Hartmann (1922. – 1993.) smatra se najuspješnijim letačkim asom u povijesti zračnog ratovanja. “Plavi vitez”, kako su plavokosog pripadnika Luftwaffea zvali, izvršio je 1.404 borbene misije, a ukupno je oborio 352 saveznička zrakoplova – 145 sovjetskih i sedam američkih. Tijekom karijere, uspješno je izveo čak 16 prisilnih slijetanja, što zbog mehaničkog kvara a što zbog štete koju su počinili dijelovi protivničkih zrakoplova, no nikada nije oboren u izravnoj akciji neprijatelja.
40. Blitzkrieg (“munjeviti rat”), način vođenja ratnih operacija za hitro slamanje protivnika, Nijemcima je u Drugome svjetskom ratu donio uspjehe u prvom redu zbog korištenja oklopnih snaga uz potporu bombardera poput legendarne “Stuke”. Pravim imenom “Junkers Ju87”, ovaj zrakoplov bio je opremljen sirenama koje su, u poniranju, zvučale poput neljudskih urlika te su tjerale strah u kosti neprijateljima. Inače, riječ “Stuka” je akronim od “Sturzkampfflugzeug”, što se s njemačkog jezika može prevesti kao “obrušivač”, “strovalnik” ili “strmoglavi lovac”.
41. Zacijelo ste čuli za zloglasni Bermudski trokut, područje na kojem su, kroz povijest, tajanstveno iščezle brojne letjelice i plovila. Objašnjenje nije pronađeno ni za istodobni nestanak čak pet zrakoplova na ovom području, koji se dogodio 5. prosinca 1945. Eskadrila američkih bombardera tipa “Avenger”, naoružanih torpedima, poletjela je iz mornaričke zračne baze Fort Lauderdale na Floridi. U trenutku kad im se, sjeverno od Bahamskog otočja, izgubio svaki trag, vrijeme je bilo lijepo, s dobrom vidljivošću, pa je oluja kao uzrok nestanka odmah odbačena. Služeno objašnjenje, da su se piloti izgubili zbog neke pogreške u navigaciji, te da su zbog toga ostali bez goriva i srušili se u ocean, nije osobito uvjerljivo. Naime, vođa eskadrile, poručnik Charles C. Taylor, imao je 2.500 sati letačkog iskustva, i to većinom na “Avengerima”. Neobjašnjeno je i zašto nikada nije pronađen nikakav trag nesreće, a misterij povećava i činjenica da je nestao i jedan od zrakoplova koji su krenuli u potragu za nestalima.
42. O Chucku Yeageru (1923. – 2020.) često govore kao o jednom od najvećih pilota u povijesti. Vojnu karijeru započeo je u vrijeme Drugoga svjetskog rata, kao zrakoplovni mehaničar. U rekordnom roku, napredovao je do pilota lovca “P-51 Mustang”. U šezdesetak letova iznad Europe, oborio je trinaest njemačkih zrakoplova, a sam je bio pogođen jednom. Nekim čudom, izvukao se bez ogrebotine. Nakon rata, postaje instruktorom letenja, a zatim i pokusnim pilotom. U povijest se upisao 14. listopada 1947. godine. Toga prohladnog dana, upravljajući eksperimentalnim raketnim zrakoplovom “Bell X-1”, ispuštenim iz bombardera “B-29” iznad južne Kalifornije, postao je prvi čovjek koji je probio zvučni zid i letio brže od zvuka (1 mah ili više od 1152 km/h). Zvuči nevjerojatno, no taj podvig je izveo – s dva slomljena rebra!
43. Hatfield, gradić u engleskom okrugu Hertfordshireu, 19. rujna 1962. godine bio je poprište stravične nesreće. Toga toplog dana, skupina ljudi okupila u lokalnom polju, kako bi promatrala slijetanje zrakoplova “English Electric Lightning F1”, borbenog presretača koji je postizao tada rekordnu brzinu od 2 Macha. Među znatiželjnicima je bio fotograf Jim Meads, u pratnji svoje pomalo nemirne djece. U tom trenutku, nitko od promatrača nije slutio da se iznad njihovih glava, visoko u zraku, odvija prava drama – testni pilot izgubio je kontrolu nad komandama uslijed zapaljenja motora. Za samo nekoliko sekundi, letjelica je počela ponirati nosom nadolje. Okupljeni su počeli vrištati, a Meads je instinktivno škljocnuo fotoaparatom. Za vječnost je zabilježio prvi te ujedno posljednji let moćnog zrakoplova, kao i trenutak kad je pilot iskočio iz njega padobranom. Suprotno očekivanjima, mladić je preživio, mada je, ateriravši kroz krov staklenika, slomio obje noge.
44. Ruski znanstvenik i izumitelj Konstantin Ciolkovski (1857. – 1935.) smatra se ocem astronautike. Nekoliko desetljeća prije pojave prvih aviona, konstruirao je cepelin na rasklapanje i jednokrilac koji je nazvao “pticolikom avijacijskom letjelicom”. Prvi je razrađivao ideju višestupanjskih raketa, čiji se dijelovi odvajaju pri ulasku u svemir, kao i svemirskog dizala, složene konstrukcije za lansiranje raketa. Napravio je prototip skafandera, odijela koje štiti astronaute na interplanetarnim putovanjima, a u svom stanu je ispraznio jednu sobu i u njoj uredio prvi aerodinamički tunel u Rusiji. Pored ostalog, izumio je aerostat, štake za hodanje, sunčanu grijalicu, mašinu za pisanje, vlastiti sustav mjera pa čak i abecedu.
45. Ideju za izradu naočala “Ray Ban”, najpoznatijeg modela tvrtke “Bausch & Lomb”, dao je pilot John MacCready, želeći zaštititi vid kolega od bljeskova sunca u avionu. Na tržište su lansirane davne 1937. godine.
46. Konstanz, grad u njemačkoj saveznoj pokrajini Baden-Württemberg, za vrijeme Drugoga svjetskog rata uspio je izbjeći savezničko bombardiranje pomoću jednostavne a opet ingeniozne ideje. Kako su neprijateljski avioni učestalo nadlijetali to područje, smješteno na granici sa Švicarskom, na snazi je bio propis o totalnom zamračenju. Netko je, međutim, zaključio kako bi obrnuta strategija bila puno mudrija. Umjesto da drhte u mraku, stanovnici Konstanza su tako, čim je pala noć, raspalili sva svjetla, kao da je Božić. Lukavstvo je urodilo plodom: saveznički piloti zaključili su kako se tako dobro osvijetljen grad zapravo nalazi u Švicarskoj, te su mirno odletjeli svojim putem.
47. Metamfetamin, snažni stimulans središnjega živčanog sustava, davne 1893. je sintetizirao japanski kemičar Nagai Nagayoshi. Isprva, ovu sintetičku drogu, koja dokazano potiče mentalnu i fizičku aktivnost, davali su japanskim građanima, u svrhu povećanja radne produktivnosti i smanjenja osjećaja gladi. Tijekom Drugoga svjetskog rata, koristili su je kamikaze, piloti samoubojice koji su avionima bombama ili jedrilicama bombama izravno udarali u američke ratne brodove, kao i radnici zaposleni u tvornicama oružja.
48. Godine 1971., avion kompanije LANSA, koji je letio iz Lime u Pucallpu, srušio se zbog udara groma u njegov trup. Od devedeset dvoje ljudi, preživjela je samo jedna djevojka, sedamnaestogodišnja Nijemica Juliane Koepcke. Punih jedanaest dana uspjela je opstati u prašumi, dok je, teško ozlijeđenu, dehidriranu i dezorijentiranu, nisu spasili lokalni ribari.
49. Nakon što je čitav sovjetski nacionalni hokejaški tim poginuo u avionskoj nesreći 1950. godine, Staljinov sin Vasilij, menadžer tima, skrio je vijest o katastrofi kako bi izbjegao očev gnjev, a za svakog igrača pronašao je zamjenu. Staljin nikada nije primijetio da se to dogodilo.
50. Prije nego što se za njih ustalila kratica NLO, za neidentificirane leteće objekte koristio se pojam “Foo Fighters”. Tijekom Drugoga svjetskog rata, prijavljena su brojna viđenja neobičnih letjelica koje su mijenjale boje i postizale nevjerojatna ubrzanja, najčešće u Europi i na pacifičkom bojištu. Zanimljivo, saveznički piloti vjerovali su da je riječ o njemačkome eksperimentalnom naoružanju, dok su njemačke i japanske vojne snage zaključile kako su te tajne letjelice stvorili saveznici. Moguća objašnjenja za takve pojave su neka vrste vatre sv. Ilije, elektromagentski fenomen ili svjetlosna refleksija.
Piše: Lucija Kapural
